Page 71 - STAV broj 372

8. do 15. stoljeća. Izrazi poput Por dios!, Dios lo sabrá, Con la Demonizaciju naizgled krajnjih suprotnosti
ayuda de Dios (čiji parnjaci postoje i u druga dva jezika) ak-
tualni su i danas u španskom jeziku i upotrebljavaju ih “his- nalazimo i u frazama “s komponentom koja
panogovornici bili oni religiozni, agnostici ili ateisti” (30). označava žensku osobu”. Premda većina
Na tom tragu, autorice također citiraju članak Društve-
no-politička stvarnost – izvorište novih kolokvijalnih frazema u ovih fraza više nije u upotrebi, samim tim
bosanskome jeziku lingvistice Amele , u kojem stoji da je “po- što su postojale, ukazuju na negativnu
pularizacija religije” u Bosni i Hercegovini dovela do spaja-
nja “razgovornog i sakralnog registra” kroz frazeme poput percepciju žene od sv. Augustina do prvih
(nekome) samo fale džennetske nanule i razvući kao teraviju. Re- progresivnih pomaka pod utjecajem
sakralizacija bosanskog (ali ne i samo bosanskog) društva, a
time i jezika, može se smatrati zabrinjavajućom tendencijom prosvjetiteljstva u 19. stoljeću.
i u tom pogledu parafrazira se jedan od zaključaka iz rada
Samira Arnautovića i Vahidina Preljevića iz 2008. godine o može, tu mu žena pomogne; đavo je sve znao, samo nije znao na
tome da je slom jugoslavenstva doveo do pojave agresivnog što su žene oštrile noževe. Autorice zaključuju da su ovo pri-
nacionalizma i da su “etnonacionalizmi od jugoslavenstva mjeri verbalnog, simboličkog nasilja, ako imamo u vidu či-
preuzeli kult vodstva i identitarne mehanizme krute sheme njenicu da je “diskriminacija žene, i njeno poistovjećivanje
članstva i neprijateljskog razgraničenja od vanjskog svijeta”. s vragom u činjenju raznih zlodjela, brutalna” (100), te mo-
U ovakvim paragrafima doista nalazimo pravo malo blago žemo biti zahvalni historijskim promišljanjima i pokreti-
informacija koje se mogu dalje istraživati i koje ukazuju i na ma koji su utjecali i na skoro potpuno iskorjenjivanje ovih
kulturološka previranja u modernoj Evropi nakon napada 11. fraza u sva tri jezika.
septembra. Ako ne čudi resakralizacija u bosanskom društvu Sve ove gore navedene zanimljivosti iz jezika i kulture
nakon rata iz 1990-ih, onda su još manje začudne takve i slične naroda koji govore španskim, njemačkim i bosanskim jezi-
pojave u – Balkanu još uvijek aspirativnoj – Zapadnoj Evropi kom nisu dovoljno širok prozor u mnogobrojne korisnosti
ili Sjevernoj Americi. Ta bojazan od “nazadnog” religijskog knjige Đavo nije samo u detaljima. Pohvale vrijedan napor
elementa, koji se nemalo upotrebljava u propagandne svrhe koji su prof. dr. Sanela Mešić i prof. dr. Edina Spahić uloži-
i na desnom i lijevom političkom spektru, uveliko hrani jaz le u ovu kontrastivnu lingvokulturološku studiju zavređuje
između onih koji se vide baštinicima prosvjetiteljske epohe njeno detaljno čitanje, u nadi da će to rezultirati novim, ali
naspram novijeg momentuma u društvu kada politika iden- i jednako kvalitetnim radovima u ovoj naučnoj oblasti. n
titeta, koja nije samo ograničena na vjersko i nacionalno, igra
glavnu ulogu na povijesnoj sceni.
Još jedna informacijska spilja s blagom dio je pod naslo-
vom Đavo kao sastavna komponenta frazema, gdje imamo pri-
liku pobliže iščitati sve detalje o đavolu, od njegovog izgleda,
mentalnih osobina, te straha i opasnosti koje je u kolektiv-
noj imaginaciji predstavljao donedavno, jer je evidentno “s
vremenom nestao strah od đavola” (80), što se može vidjeti
i iz fraza armer Teufel ili dummer Teufel. (Zanimljivo je da bi
kao neka vrsta varijacije na temu bio izraz du armer Derwish,
a derviš je ovdje upotrijebljen u značenju “prosjak”, s tim da
se i dalje misli na đavola.)
U svojoj knjizi On Evil (2010) britanski književni kriti-
čar Terry Eagleton također se zanima za promjenu imidža
đavola, te tu promjenu pripisuje postmodernom razvitku
srednje klase kada sama transgresija postaje dovoljno popu-
larna da prelazi u normu, a kada transgresija pređe u nor-
mu, onda prestaje biti subverzivna. Iako je strah od đavola
znatno izmijenjen od srednjovjekovlja naovamo, politički i
kulturološki antagonizam i dalje se predstavlja kroz objek-
tiv polarnih suprotnosti, te su tako u evropskom kontekstu
islam i muslimani nerijetko demonizirani uslijed sve većih
previranja, koje podrazumijevaju i konstantan strah od (“vjer-
skog”) terora i nezaustavljivih valova migracija s istoka i s
juga, preko Mediterana.
Demonizaciju naizgled krajnjih suprotnosti nalazimo i
u frazama “s komponentom koja označava žensku osobu”.
Premda većina ovih fraza više nije u upotrebi, samim tim
što su postojale, ukazuju na negativnu percepciju žene od
sv. Augustina do prvih progresivnih pomaka pod utjecajem
prosvjetiteljstva u 19. stoljeću (95). Eva je u kršćanskoj tra-
diciji kriva za Pad; njena nepromišljenost, inferiorniji in-
telekt i povodljivost koštali su čovječanstvo Raja. Mnogo je
poslovica i izraza u kojima se iskazuje ženska “pokvarena”
priroda, kako u španskom i njemačkom, tako i u bosanskom
jeziku, kao što su: žena je vragu s udice pobjegla; šta vrag ne

STAV 22/4/2022 71