Page 45 - STAV broj 431
P. 45

Ljudima je davao nadu i optimizam. Volio
          je džamiju, džemat. Barem jednom heftič-
          no ili u dvije hefte bi svraćao u prostorije
          Medžlisa da vidi šta se novo radi. Kada bi-
          smo ga upoznavali s novim projektima, bio
          je veoma radostan. I odmah se uključivao u
          dobrotvorne akcije.”
            Njegov džematski imam Ibrahim ef.
          Hodžić, imam na Ostrošcu, dodaje: „U više
          navrata bio je predsjednik Džematskog od-
          bora Ostrožac. Pokretao je i podržavao sve
          akcije u džematu. U tome je bio prvi. Prvo
          što me dirnulo kad sam prije tri i po godi-
          ne došao na službu, na početku mjeseca,
          pitao bi me: ‘Efendija, je li ti bila plaća?’
          Prvi dan, na prvi namaski vakat, donio mi
          je bijelu kapu i stavio na glavu. On i ja bi-
          smo u džamiju dolazili desetak minuta ra-
          nije i razbacili bismo pokoju ljudsku. Pri-
          čao je razne dogodovštine iz svog života.
          Pitao bi me jesam li rahat. Odgovorio bih
          mu da jesam, a on bi onda izađi napolje i                                   Hadžija Remzo s porodicom povodom
          donesi kamenčić da stavim u cipelu. Volio                                         50. godišnjice braka s Hatom
          je saditi voće. Gdje god je imao slobodnog   hadžije Remze: “Hadžiju Remzu sam upo-
          prostora, sadio je voće. Govorio bi: ‘Ako ja   znao 1979, kad sam doselio u njegov kom-  Volio je domaću hranu:
          ne uberem plodove, hoće ptice ili mravi.   šiluk. Pomagao mi je. Kad je pravio novu   Proizvodio je i luk
          Nama je važno da posadimo, nakalemimo   kuću, ja sam kao nezaposlen radio kod njeg.
          i odgojimo voćku da ona daje plod, a ko će   Uvijek bi mi platio. Čak i kad sam ga molio
          je ubrati, manje je važno.’ Govorio bi da će   da ne plati, jer sam došao na mobu. Tada bi
          ona, dok bude trajala, koristiti i kao hlad   kazao: ‘Nigdje ne radiš, treba da budeš pla-
          ljudima. I, što je najbitnije, onome koju je   ćen.’ Nije dao da mu džaba radim. Naučio
          posadio teći će sevab.”           nas je da radimo i u džematu i oko zajedni-
            Njegov veliki ahbab još iz momačkih   ce. Uz njega sam ušao u strukture džemata.
          dana Hamdija Kadić živo se sjeća svih   Kad sam prvi put izabran za predsjednika,
          momenata zajedničkih druženja: “Hadži-  rekao sam mu: ‘Ti ćeš biti godinu dana na
          ja Remzo i ja se poznajemo od momačkih   čelu, a mi ćemo uz tebe biti. Hoćemo da
          dana. Zajedno smo momkovali. Uvijek je   učimo od tebe.’ Kad god sam kao predsjed-
          bio dobar čovjek. Kako smo ušli u ozbilj-  nik džemata pravio akcije, nisam ga trebao
          nije godine, još više smo se družili. Nikad   pitati da učestvuje. On bi sam uzeo učešće.”
          nisam došao na Ostrožac a da se nisam vidio   Njegov sin Hasan mi je ispričao da je
          i upitao s njim, a nikad nisam ušao u dža-  hadžija uradio mnoga dobra djela a da to ni-
          miju da me ne bi upitao šta ima kod mene.   kom nije govorio. Između ostaloga, odlazio
          Kad smo počeli raditi mekteb u Mrakovu,   bi u Karađoz-begovu medresu u Mostaru i
          u mom rodnom mjestu rekao mi je: ‘Ham-  pitao da li ima učenika koji nisu mogli izmi-
          dija, radi, ne smije ti ništa faliti. Ako zafa-  riti dugovanja. Potom bi on isplatio njihove
          li, tu sam ja.’ Kad je trebalo biti otvorenje   dugove. Pomagao je i samohrane, slabostoje-
          mekteba, rekao je: ‘Hamdija, ti ćeš ga otvo-  će žene. Za svoj dobrotvorni i humanitarni
          riti.’ Uvijek je slao hedije ženi koja je čistila   rad dobio je preko 150 zahvalnica.
          džamiju. Dva dana prije nego što će preseliti   Najveću nagradu očekivao je od Allaha,
          bio sam kod njega. Velim mu ja: ‘Hadžija,   Gospodara svjetova.    n
          bio sam doš’o da se halalimo, a vidim da si
          dobro.’ On mi odgovori: ‘Dobro je.’ Davao
          je za sve džamije i mesdžide, pa i puteve.  Sa 16 godina prijavio se u omladinsku radnu brigadu “Osman
          Ove osobine prenio je i na sina Hasana. Bio   Zahirović Laca“, koja je radila na autoputu „Bratstvo i
          je i predsjednik Medžlisa. Kad smo bili na
          hadžu, rekao mi je: ‘Hamdija, tebi i meni  jedinstvo“. Vratio se s udarničkom značkom. Kasnije će
          ne može faliti para. Platio je da na Bokše-  se pokazati da je bio udarnik u svim segmentima života,
          vici pokrijem lovačku kolibu. Kad je kupio
          imanje iznad džamije, govorio mi je da mi  kako kroz posao, tako i kroz porodicu, džemat Ostrožac,
          pokloni plac za kuću. A ja sam to odbio.”   Medžlis Islamske zajednice Jablanica. Zanat je usavršio u
            Bio je dobar komšija. U rad džemata
          uključivao bi mlađe ljude. Jedan od njih ga  „Velepekari“ u Sarajevu, a pravljenje lepinja kod privatnih
          je naslijedio. To je Elvedin Delalić. On je   pekara Ćatića s Vratnika. Kasnije se vratio na Ostrožac.
          aktuelni predsjednik Džematskog odbora
          Ostrožac. S velikim pijetetom sjeća se komšije  Radio je s Hašimom Mehmedagićem u pekari.


                                                                                                    STAV 9/6/2023 45
   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50