Page 49 - STAV broj 431

sa Crnookim gusarom jutros krenula iz nji- Igman ruši u Sarajevsku dolinu, prvi uoče slomljeni. „Za ono je šteta i onih lanaca ko-
hovog grada. Cijelo Sarajevo se spusti na obrise diva, da se zaptije dobro namučiše jim ga okovaše“, rekoše neki, a drugi, oni
Musalu, jer pronese se čaršijom glas kako da ih koliko-toliko razgrnu i između njih koji su se teže mirili sa istinom, ponoviše,
će dolje otpočinuti i izložiti Crnookog gusa- oslobode prolaz onoj tridesetorici jahača. i po nekoliko puta: „Mah, to nije ni vidje-
ra da ga svi vide. Sarajevo bijaše opkoljeno Kada dospješe u sredinu uzbibane svjetine lo Crnookog gusara.“
vojskom koja nikako ne dozvoljavaše oni- koja se tiskala, psovala i jaukala pod udari- Čim se okrenuše od onog kovčega, Sa-
ma nestrpljivima koji želješe da izađu pred ma zaptijskih bičeva, jedan od njih, najvje- rajlije odmah zaboraviše na čovjeka koji je
Crnookog gusara na Ilidžu, na Kobiljaču, rovatnije komandir, naredi da pokažu raz- mjesecima okupirao svu njihovu pažnju i
do Kiseljaka. Uzbuđenje bijaše toliko da bojnika. Ne silazeći s konja, on viknu da njihove živote podredio priči o svom. Oni
su zaptije imale pune ruke posla, a nekoli- se ne guraju i da ne prave nered i da će svi se sad dohvatiše prve priče koja dođe do
ko delikanlija moradoše baciti u lance i u imati priliku da vide Crnookog gusara. Još, njih, a ova ih sačeka na mostu. Dvojica ko-
haps jer se potukoše oko toga ko će zauze- glasom punim prijetnje, reče da će obusta- lukčija, nižih zapovjednika u janjičarskoj
ti bolju poziciju. Na cijelim Hisetima nije viti pokazivanje ako se ne budu pridržavali vojsci - kazivaše im oni koji su već vidjeli
ostalo stabla da na njemu ne bijahu načič- reda. To nije ni morao govoriti. Sada je ono Crnookog gusara pa pošli da potraže novu
kana djeca, a među njima po koji sasvim ushićenje u narodu sasvim splasnulo. Rulja priču, kojom će zatrpati ono razočarenje u
ozbiljan čovjek, pa i kakav đuturum starac. je sada zbunjeno gledala oko sebe, tražeći sebi - zavedoše jednu siromašnu djevojku,
Bostandžije se hvataše za glavu i padoše u pogledom diva višeg od tri normalne ljud- beskućnicu, kćerku one lude prosjakinje,
stoglavu kuknjavu, jer nikako ne mogaše ske visine, u lance okovanog. Ali uzalud, bivše prostitutke, koju iz posprde zovu Agi-
da odbiju ljude od bašta sa tek zametnutim pred njima janjičari su otvarali sanduk sa nica, što bi svakog dana stajala na Ćirišhana-
karpuzima i na kraju samo nijemo gledaše dva kapka, a u njemu ležaše nekakva jadna ćupriji i, izazivajući prolaznike svojim gla-
kako njihov trud nestaje pod nogama su- spodoba, sva u salu i neizgledna. som punim zavodštine, tražila: „Ačku za
lude svjetine. Nestrpljenje u ljudima bijaše mačku.“ Oni sirotici izobećavaše da će je
toliko da se nad njima cijeli dan vijaše oblak STOGLAVO RAZOČARENJE negdje skrasiti i da se više neće skitati po
dima, spojen iz hiljade čibuka. I kako to uvijek biva sa Sarajlijama, oni sokacima, te ti je obnoć odvedoše na Ben-
Pred ikindiju daleko prema Ilidži nad se silno razočaraše kada vidješe da Crnooki tbašu i gore je silovaše. Obojicu uhvatiše,
Gazileri-džadom zavalja se oblak praši- gusar nije nikakav div, niti delija koji u ru- a jedan od njih bijaše onaj neodgojeni de-
ne. Eto ih, idu, pronese se kroz svjetinu, kama može slomiti i po pet potkovica. Ni lijica Begić, ružan k’o lopov.
i narod se uskomeša. Svi nahrnuše prema brkovi mu ne bijahu toliki da su se mogli Ta priča ošinu Sarajlije posred duše i
onom oblaku prašine koji je svakog časa podvezati jedan za drugi na potiljku. Ni- oni u trenu postadoše oni stari, sebi nalik.
rastao, a neki se probiše između zaptija i šta na njemu ne bijaše kao u priči kojom se U njima uskuha onaj tajanstveni mulj i po-
suknuše u susret povorci koju iščekivahu hraniše mjesecima. Bijaše to jedan razde- dignu ih i svi se za tili čas okupiše pod ja-
danima. Uskoro, negdje na Ali-pašinom bljali delikanlija, crnog i neizglednog lica, blanovima na sred čaršije te se uputiše na
mostu sretoše se oni sa trideset konjanika, sav ospičav, a trbuh mu bijaše toliki da se Vratnik. Dođoše pred kapiju i zatražiše da
ali ne vidješe između njih u lance okovanog jedva pomicao sa strane na stranu u onom se ona dvojica kolukčija odmah objese. Ci-
diva. Vidješe samo u sredini kolone, između drvenom kovčegu. I povrh svega smrdio je jelu noć odjekivaše njihovi gromki glasovi
dva konja nekakav sanduk koji se klatio u kao jazavac u jazbini. Poslije pričaše kako kojima tražiše glave silovatelja. Niko ni ne
ritmu konjskog koračaja. Pomisliše da je taj smrad, koji u njima razbi i posljednju primijeti da je grupa od trideset janjičara
ovo samo prethodnica i, ne osvrnuvši se nadu da bi iz onog sanduka, kao iz Aladi- već prešla preko Kozije ćuprije, a između
za njima, jurnuše dalje niz Gazileri-džadu. nove lampe, mogao iskuljati dobri duh do njihovih konja u onom sanduku klati se
I svijet koji ostade na Musali u prvi mah neba, kako, dakle, taj smrad ne izbija iz one Crnooki gusar za kojim niko više nije ma-
bi uvjeren da je riječ o prethodnici. Svi se spodobe zbog toga što se godinama nije ku- rio i nikog više nije bilo briga ni za njega
podizaše na prste i isukivaše vratove u na- pao jer bijaše zatočen u memljivom podru- ni za njegovu sudbinu. Čak ni siromaha
stojanju da pogledaju preko glava trideset mu onog dvorca, već zbog toga što se sav, Hase, bivšeg pasvandžije i telala, koji je
jahača posivjelih od prašine. Svim svojim jadan, uneredio. Sve im se u tom času zga- poznavao cijelu čaršiju i čitavo Sarajevo i
bićem ljudi bijahu uneseni u to nastojanje di i svako od njih pljunu na onu spodobu, po cijeli dan i do pola noći bivao je među
da u daljini ispod Golog brda kojim se cijeli neki ga udariše nogom i okrenuše se sasvim narodom. Prodavao je čibuke koje bi sam
izdiljavao iz drveta i nosio ih za pasom kao
da su kubure, a iz sepeta na leđima vadio
bi ljekovite trave i razne masti pa bi i njih
prodavao. Međutim, ljudi od njega najvi-
še „kupovaše“ priče i vijesti jer je siromah
Haso uvijek, kako se to kaže, imao infor-
maciju više i znao nečiju sudbinu tako soč-
no prepričati da bi slušalac imao osjećaj da
je skupa s dotičnim proživio njegov, a svoj
vlastiti život ostavio negdje u prikrajku. On,
Haso, sada je hodao među svjetinom pod
kapijom na Vratniku i zasoljavao njihov
bijes novim detaljima o silovanju na Ben-
tbaši. Ponekad bi i sam, ponesen sveopštim
bijesom, uzviknuo u rasporeno sarajevsko
nebo utamljelo kao katran, da treba obojicu
kolukčija objesiti na sred Latinske ćuprije
pa neka ih djeca zavrću oko konopca i neka
im psi skaču pod tabane. n

STAV 9/6/2023 49