Page 47 - STAV broj 431

onaj bjelobradi tomrukčija, sin Salih-ba- i strepnje. Nezainteresovanost njegovih
še kazandžije, a već sutradan, nakon dže- sugrađana bijaše tolika da ovu priču, koju
naze, spusti se sa Vratnika na Bendbašu i bi samo prije koji mjesec, i cijelu godinu
Salih-baša te uđe u istu onu kafanu i sjede prenosili po sokacima i mahalama, pa je
na isto mjesto na kojem mu je sin isputio iznijeli i izvan Sarajeva i donijeli je i do
dušu te i on sa njega vidje svoju smrt i u Novog Pazara, i u Istanbul, niko ne iznese
istom trenu preseli s ovog svijeta. Niko se i ni iz dućana niti je ponovi pred svojim bli-
ne začudi, kao što se niko ne začudi ni nad žnjim i ukućanima. Niko nije htio slušati ni
pričom o tome kako je sudbina udesila da jednu drugu priču osim one koja se ticala
strada svrgnuti Mula-efendija, kojeg Sa- Crnookog gusara, za kojeg se pripovijeda-
rajevo nije voljelo i koji je godinama raza- lo da je nekoliko godina gusario po svim
pinjao ovim gradom pogane mreže svojih morima i da je napljačkao toliko imovine
intriga u koje se mnogi nesretnik zaplete da nije mogla stati ni u sedam pećina, a
i mnoga mati zakuka za sinom. Odlazeći svaka, dostu, veća od Alibabine u koju je
iz Sarajeva, a bojeći se razbojnika i osvete moglo stati čak i četrdeset razbojnika, sve
za svoja nedjela, on, siromah, odluči da ne sa konjima, i povrh njih onoliko blago. Ali,
ide preko Rumelije, nego na Dubrovnik, pa iznenada, sreća mu okrenu leđa i on se su-
otud morem za Istanbul. Međutim, kazuju, kobi sa princom Frankom i bijaše poražen,
kako su putevi u blizini Dubrovnika krše- sva mu družina pobijena, a on pade u za-
viti i strmi, pod njim posrnu konj, obori ga točeništvo. Okovan u lance, pet godina je
i usmrti. Ali niko se na zaibreti ovakvom trunuo u tamnici, a da nije htio da otkrije
kraju Mula-efendijinom, niti iko bijaše po- gdje se, na kojem otoku, nalazi sedam peći-
sebno zainteresovan za priču o tome kako je na u koje je sakrio blago kojim bi se mogla
kadija, dok je popisivao imovinu stradalog, kupiti četiri kaurska carstva. Nije bilo spra-
našao u njega četrdeset kesa gotovog nov- ve za mučenje na koju ga ne staviše, ali on
ca. Ništa, kao da je našao dvije akče. Ništa, izdrža sve i jednu i ne zucnu ni riječi te ti
kao da se Sarajevo zaboravilo ibretiti. Ništa, ga se na kraju okaniše i baciše u najdublje
kao... A ranijih godina o ovome bi se barem podrume, na, neka ga tamo pacovi oglođu.
tri mjeseca pričalo po čaršiji, po dućanima, Kada priča o hrabrosti i izdržljivosti
po magazama i kahvama i pred džamijom Crnookog gusara dođe do padišaha, ovaj
dok se čeka vakat za namaz. se zainteresova za njega i uskoro sultano-
vi špijuni pronađoše tajanstveni zamak na
OSLOBAĐANJE CRNOOKOG vrh brda u čijim katakombama leži Crno-
Na kraju možda bi trebalo reći da ne- oki gusar. Tada padišah napisa ferman i
zainteresovanost Sarajlija za bilo šta osim posla ga bosanskom paši i naredi mu da
za priču o Crnookom gusaru bijaše tolika po svaku cijenu izbavi iz franačkih ruku
da niko ne pokaza interesovanja ni za fan- Crnookog gusara i da ga, zajedno sa svom
tastičnu pripovijest pisara Mula Mustafe, njegovom imovinom, otpremi za Istanbul.
onog što je u dućanu pod Sahat-kulom, kraj Uskoro bosanski paša prikupi vojsku i jaha-
vrata Imaretskog hana, u blizini javnih nuž- še dva dana na zapad dok ne dođe do kule
nika, Sarajlijama pisao pisma i pravio zapise na tako visokom brdu da se za maglovitih
uhvatili čuvenog lopova Hadžismajlovića, protiv uroka i sihra. A ovako Mula Mustafa jutara nije moglo odrediti da li je na zemlji
koji je više od trideset godina krao po Sa- pričaše onim rijetkim prijateljima koji ga ili plovi nebom. On opkoli kulu sa svojom
rajevu i okolici, a konačno je dolijao dok tih dana obilaziše u dućanu: „Jedne noći, vojskom i zatraži da mu izruče Crnookog
je iz nekog mlina na Tilavi iznosio vreću Božijom voljom, vidio sam na ulici vraga, gusara pa će im on poštedjeti život. Naravno,
brašna. Zatisnute među čarapama, nađoše koji mi se prikazao u ljudskoj spodobi. Ja zapovjednik tvrđave odbi da se preda i osu
mu desetike ključeva, pa zato nije bilo bra- mu rekoh: ‘Zašto plačeš, Avdija?’, jer mi opkolitelje paljbom iz topa sa čeone kule, a
ve niti katanca kojeg taj hrsuz nije mogao se učinilo da poznajem tu osobu. Kada je vojska sastavi s grudobrana iz kremenjača.
otključati. I džaba je bilo ovu priču pod- pored mene prošao i poprijeko me pogle- Zametnu se boj koji potraja nekoliko dana,
bačati i takvim detaljima i potankostima, dao, najednom poče vikati. Slušajući ovo, ali samo zbog toga što bosanski paša nije
ni ona se, jadna, ne primi. Niko, čak ni pomislio sam: ‘Čudno, ko li je istukao ovog htio izlagati svoju vojsku nepotrebnoj po-
ne prekori roditelje nerazumnih dječaka Avdiju i zašto li plače, jadni čovjek, koji je gibelji, a da je htio, zauzeo bi taj tvrđavu u
koji sutradan na Latinskoj ćupriji hvataše u ovo doba izvan svoje kuće!’ Kada sam jednom jurišu. Nego, mudar kakav jeste,
obješenog Hadžismajlovića za noge pa ga tvrdo usnio, odjednom se počnem jako tre- čekao je da lagumdžije dopru do zidova sa
sukaše oko omče na kojoj je od jutros vi- sti i nakon četvrt sata drhtanje naglo pre- tri strane, a četvrtu, na kojoj bijahu kata-
sio, te bi ga onda pustili i on bi se okretao stane. Ja ni tada još nisam bio svjestan da kombe u kojima ležaše zatočen gusar Crno-
kao na mlinskom koletu i oni bi se smijali su to vražija posla, nego sam smatrao da je oki, ostavi on netaknutu. Onda je naredio
njegovom nateklom licu i izbuljenim be- to početak groznice. Kada sam sutradan u da se u lagume postavi toliko eksploziva da
životnim očima. čaršiji ugledao bezobraznog i neodgojenog je odnio pola brda kada je upaljen. Oni koji
Nezainteresovanost Sarajlija za bilo Avdiju Batilovića, upitam ga gdje je bio si- svjedočiše ovom činu poslije pričaše da su,
kakvu drugu priču osim one o gusaru Cr- noć u ono kasno doba i zašto je plakao, ali kada je gruhnulo i zatreslo zemlju pod nji-
nookom, koja je do Sarajeva dolazila dani- mi on na to odgovori da nikada obnoć ne ma, tijela neprijateljskih vojnika frcala iz
ma, u dijelovima, bijaše tolika da svi osta- izlazi iz kuće.“ one vatre i dima i fijukala zrakom kao če-
doše sasvim ravnodušni i na priču kako je Međutim, džaba je Mula Mustafa pričao lemaši iz rešeta nad vatrom. Među vojskom
u kafani na Bendbaši iznenada preminuo i iznosio iz sebe svoje najdublje bojazni bosanskog paše ne bi ni jednog poginulog.

STAV 9/6/2023 47