Page 78 - STAV broj 177
P. 78
KULTURA
glava polahko istiskuje Sandžak u korist U našim ljudima živi zavičaj, zemlje porijekla, ali, kako
Crne Gore. Ne treba na to gledati kao vrijeme teče, to nezaustavljivo curi iz njih. A tako mora biti.
na neku vrstu asimilacije ili, pak, izda- Postoje procesi koji su potpuno prirodni, a jedan od njih
je vlastitog bića. Ova Crna Gora druga jeste da čovjek u novoj sredini svoju dušu i svoje srce puni
je i drugačije od one kada su manjinski novinama, nečim drugačijim od onog što je ponio u svojoj
narodi u njoj trpjeli goleme nepravde. glavi napuštajući zavičaj. Tu vrstu transformacije ne može
Bio predsjednik ovaj ili onaj, najmanje niko i nikad spriječiti. Istina, u Luksemburgu srećem puno
je bitno. Bitno je da Crna Gora stremi ljudi iz svog Bihora, Sandžaka, Crne Gore, i to me raduje,
evropskim vrijednostima i da već poka- mada je među njima i jedan broj onih kojima književnost i
zuje osjećaj za sve koji u njoj žive. Ta- umjetnost ne znače ništa
kva Crna Gora ne bi bila moguća bez
učešća bošnjačkog političko-intelektu- STAV: Zar ta neizvjesnost nije prisutna kolebanje i predavanje koštalo ih je ne-
alnog kruga. Bošnjaci su narod koji su na cjelokupnom životnom prostoru gdje stanka s ovog svijeta.
uvijek kroz historiju bili pragmatični. žive Bošnjaci? Vi ste jedan od onih koji STAV: Živite u Luksemburgu. Koliko je
U toj su borbi oni procijenili da im je su preživjeli agresiju na BiH kao pripad- teško jednom piscu stvarati van rodne
prioritet stvaranja demokratskog ambi- nik Armije RBiH. zemlje i zavičaja?
jenta i države koja im neće biti prijet- SOFTIĆ: Veliki broj građana ondašnje SOFTIĆ: Nezahvalno je za pisca biti
nja po biološki opstanak. Sada imamo Jugoslavije, bez obzira što su se zakli- izmješten iz svog jezika, mada u Luk-
građansku Crnu Goru sa svim njenim njali u tu državu i duboko vjerovali da semburgu imam krug prijatelja, i to vrlo
mahanama i vrlinama, ali nesumnjivo je čvrsta i neuništiva, bili su zahvaćeni širok, gdje često slušam zavičaj. U našim
građansku. U to sam se lično uvjerio i talasom zla, najcrnjeg u historiji ljudskog ljudima živi zavičaj, zemlje porijekla, ali,
takve procese treba podržati. Što se tiče postojanja. Najveći dio njih – ni krivi ni kako vrijeme teče, to nezaustavljivo curi
svoje regionalne sandžačke osobenosti, dužni. Nažalost, jedan od njih sam bio iz njih. A tako mora biti. Postoje pro-
Bošnjaci je mogu unaprijediti samo u i ja. Malo-pomalo, epidemija raspada cesi koji su potpuno prirodni, a jedan
takvom ambijentu građanske države. Jugoslavije, koja je počela na Kosovu, a od njih jeste da čovjek u novoj sredini
STAV: Napisali ste pjesmu o Sandža- onda otcjepljenjem Slovenije, pa Hrvat- svoju dušu i svoje srce puni novinama,
ku koja liči na tužbalicu u kojoj, izme- ske, nahrupila je i na Bosnu i tu mnoge nečim drugačijim od onog što je ponio
đu ostalog, kažete: “Kosac kosu oštri zatekla na spavanju, potpuno nespremne u svojoj glavi napuštajući zavičaj. Tu
i brine / Djevojka kose pruža i brine / za rat. Svoju su naivnost Bošnjaci i Bosna vrstu transformacije ne može niko i ni-
Majka čedo ljulja i plače / Sandžaku, preskupo platili. Veliki dio njih, pogo- kad spriječiti. Istina, u Luksemburgu
Sandžaku moj”. tovo u Istočnoj Bosni, vjerovali su da će srećem puno ljudi iz svog Bihora, San-
SOFTIĆ: Moja pjesma o Sandžaku go- se, ukoliko se ne budu branili i ukoliko džaka, Crne Gore, i to me raduje, mada
vori o neizvjesnosti života i vječitoj po- odbiju oružje, spasiti. Međutim, uglav- je među njima i jedan broj onih kojima
trebi da se negdje ide, da se traži glavi nom su preživjeli samo u onim dijelovi- književnost i umjetnost ne znače ništa.
selameta. Zna ona majka koja ljulja čedo ma gdje su pružili odlučan otpor. Svako Tada se osjećam da sam sreo nekoga ko
i plače da, čim se njeno dijete dohvati hoće da me ubije, nekoga ko me posma-
nogu, ode nekud. Mora se tako... tra kao svog neprijatelja. A jedan mi je
čovjek, to nikada neću zaboraviti, re-
kao i ovo: “Dokon pop i goveda krsti...”
Uzaludno je takvima objašnjavati šta je
umjetnost, književnost i koliko je sve to
značajno za naš opstanak u svijetu kakav
jeste. Takvi su dekodirani od humora,
muzike, umjetnosti, od njih treba bje-
žati kao od čovjeka inficiranog nekom
opasnom prelaznom bolešću.
STAV: Koliko u potomcima tih ljudi živi
duh Bosne i Sandžaka?
SOFTIĆ: U mnogim potomcima do-
seljenika iz BiH i Sandžaka tih zema-
lja sve manje ima u njihovim glavama,
u njihovim kućama. Pa znate i sami, iz
godine u godinu, unatoč činjenici da
su mnogi očevi izgradili veleljepna gra-
đevinska zdanja u zavičaju, njihovi po-
tomci ljeta provode u Španiji, Turskoj,
Karibima... Tamo ili odu ili i ne odu...
Nažalost. n
78 26/7/2018 STAV
