Page 8 - STAV broj 177
P. 8
in memoriam
Hatidža Mehmedović (1952–2018)
“Neka ste majki došli,
svi ste vi moja djeca”
Piše: Alma Hadžić Nedostajat će nam mati Hatidža. Tražit ćemo njenu bijelu mahramu
Fotografija: Velija HASANBEGOVIĆ ili jemeniju u Potočarima 11. jula narednih godina. Smirila se majka
Hatidža na mezarluku Bektići u Sućeskoj. Vjerujem kako se sada grli
“Neka ste majki došli. Svi ste vi moja djeca”, i ne odvaja od sinova Almira i Azmira, te muža Abdullaha. Uzvišeni
ovako je rahmetli Hatidža Mehmedović go- Allah obećao je nagradu za sabur, a Hatidžin sabur bio je baška.
vorila i primala u zagrljaj iznurene učesnike Skromna, uvijek je spominjala druge majke, sebe nije isticala. Bila
maratona, bicikliste i bajkere. Dočekiva- je neko ko je govorio u njihovo ime. Borila se za pravdu i pravičnost
la ih je na ulazu u Memorijalni centar u Potočarima
dan uoči dženaze. Stajala bi i očima ispratila svakog mi smo majke, mi smo žrtve, mi smo porodice! Mno- Rahmetli Hatidža, zbog toga što je nosila tran-
učesnika Marša mira. Vidjela sam kako u naručju te ge su porodice umrle, a nisu dočekale da uđu u ove sparent s porukom da je RS izgrađena na kostima
žene plaču ratni veterani iz Vukovara, smjeli bajkeri i hangare. Molimo vas otvorite da ne idemo nasilu!”, djece majki Podrinja i što su joj se u mirnoj šetnji sre-
učesnici biciklističkih maratona. Tegoba i bol u Ha- govorila je Hatidža. Nisu ih pustili. Hatidža onda kli- breničkim ulicama pridružili prijatelji u januaru 2016,
tidžinim prsima upravo su trebale njihove suze. U ještima presijeca žicu. Kapija je otvorena i više ih niko u znak protivljenja obilježavanja dana RS-a, zaprimila
smrti poslije života, jer je sama govorila da ono što ne može zaustaviti. Policija ih ne sprečava da prođu. je prijavu da je time prekršila Zakon o javnom oku-
ima nakon što su joj sinovi i muž ubijeni u julu 1995. pljanju RS-a. Osnovni sud u Srebrenici oslobodio
godine nije život, bila je dostojanstvena i poštovana. Kamere i fotoaparati sve vrijeme snimaju, ali ih je Hatidžu optužbi.
U kući na Vidikovcu (Srebrenica) prematala je uspo- udaraju jako i žestoko u noge. Čizmama, kao dijelom
mene i čekala svoj trenutak. I stigao je suđeni čas. U policijske opreme, nanose teške povrede majkama, “Mi smo se svi spontano okupili. Držala sam
KCUS-u je Hatidža preselila uoči ponedjeljka, 22. jula tako da su neke po povratku u Domu zdravlja u Olo- transparent na kojem je pisalo da je Republika Srp-
2018. godine. Na dan kolektivne dženaze ove godine vu zatražile medicinsku pomoć. Bio je to vruć dan. ska izgrađena na kostima naše djece. To je nešto
zatražila je da je vode u Srebrenicu. Poslušali su je, Ramazan je. Svi postimo. Obilazimo mjesta masov- što ću uvijek ponavljati i isticati. Mi nemamo pro-
ali ove godine nije mogla dočekati nikoga od “svo- nih egzekucija Bošnjaka Podrinja. Majke trče, ulaze blem s običnim ljudima, već s politikom koja je kao
je” djece. Zdravstveno stanje pogoršalo se i ona se u hangare. Na hiljade rupa od metaka. Pitaju se. “Je i ona iz 90-ih godina. Obični ljudi pate kao i mi što
vratila na liječenje u Sarajevo. li moj ovdje ubijen, kako je završio?” patimo”, kazala je Hatidža. Na Vidikovcu u kući pro-
vodila je dane u tuzi i sjećanjima. Dobro je bila samo
Hatidža Mehmedović je 18. jula 2013. godine, Ne mogu ostati dugo. Majke prelaze očima po kada bi u snu ugledala najmilije. Trtoljila bi po kući,
kada majke u sklopu obilježavanja godišnjice geno- odvratnim zidovima i prljavštini hangara u Kravici, s namirivala, dočekivala rijetke goste. Bilo je teških i
cida obilaze stratišta gdje su ubijeni njihovi sinovi, vidljivim rupama od metaka; samo dovoljno vremena onih više teških dana.
muževi, braća, očevi rođaci, pored abdesta, prepo- da se spusti cvijeće i prouči Fatiha. Više od hiljadu
znatljive bijele mahrame, koju je često nosila u torbi, Bošnjaka Podrinja strijeljano je u Kravici. Kasnije su Hatidža je govorila i hrabrila sebe i svoje druge.
spremila i kliješta. S njima je prerezala žicu kojom su ukopavani u masovne grobnice. Posmrtni ostaci su Muallime Medžlisa IZ Kakanj su je vrlo poštovale.
bila vezana vrata na kapiji u Kravici. Godinama su premještani. Prljav zločin. Naredbodavci i izvršioci Elmedina Plasto, koordinatorica za brak i porodicu
majke dolazile pred Kravicu, zadijevale cvijeće u ka- sada u TV emisijama kao u rijalitijima analiziraju ne- Medžlisa, u sklopu manifestacije “Dani posvećeni ženi”
piju i žice. Te je godine Hatidža odlučila da će ući sa učinkovitost i nesmotrenost pri izvršenju zločina. Sve obavezno je pozivala majke Srebrenice i željela da se
svojim drugama u Kravicu. samo da se ne prizna i kaže istina. Istina stoji i čeka! okupljenim ženama svih životnih dobi na ovoj tradi-
Zgrada osnovne škole u Đulićima jedna je od lokacija cionalnoj manifestaciji upravo obraćaju one. “Boljih
Okupili smo se s majkama, članovima porodica koje majke svake godine posjećuju, polažu cvijeće i govornika o tome šta je sabur, borba i dostojanstvo
žrtava, brojnim novinarskim ekipama pred kapijom. uče Fatihu. Pred zgradom škole koja je u julu 2013. od njih nema”, kazivala bi Elvedina.
S druge strane ograde postrojen je vod Specijalne godine bila pusta zbog ferija majke su ostavile cvije-
policije MUP-a RS-a. Jedan od njih majke upozora- će. Ni na ovoj zgradi, kao ni na drugim mjestima gdje “Nisam jedina, na hiljade je ovakvih kao ja! Kažu,
va. Ne mogu ući jer time ugrožavaju privatnu imovinu. su lokacije na kojima su Bošnjaci ubijani i mučeni, često ne možemo gledati samo prošlost, ali iz onoga
To je prelilo čašu. “Tražimo da uđemo lijepo. Molimo nema nikakvog obilježja. Kada zatreba, to su logori i što nam se desilo moramo graditi budućnost, a to
vas, nismo došli da se bijemo. Mi smo došle samo mučilište, a onda malo prekrečiš i to nazoveš školom. samo može na čistim temeljima. Kada budemo došli
da položimo cvijeće, da se pomolimo Bogu za naše do istine, pravde i pravednosti. Kada budu prihvatili
najmilije, gdje su naši najmiliji ubijeni. Mi se vraćamo, “Djeca ne znaju istinu. Tu djeca idu u školu, osni- svi svoju odgovornost, kada budu odgovarali za zlo-
vaju svoju budućnost. Uče da formiraju svoju buduć- djela. Nažalost, nismo do toga došli. Srbija je oslo-
nost. Djeca trebaju znati istinu. Zabrinjavajuće je da bođena odgovornosti. To nas je pogodilo kao grom
ih se ne uči istini i pravdi. Da djeca znaju istinu pa da iz vedra neba! To je svijet i želio, a imali smo i naših
odluče kakvi će biti”, govorila je Hatidža i pokaziva- koji su sve radili kako bi gledali svoje lične interese.
la snagu da misli na budućnost i brine za generacije Neka im Bog plati onako kako su radili. Nama je osta-
koje se sada odgajaju u Republici Srpskoj. lo samo da vjerujemo u Boga i da se borimo sami
8 26/7/2018 STAV
