Page 87 - STAV broj 322-323

APOKRIFNI FRAZARIJ

San svakog skupljača
DNEVNIK O

CVJETOVIMA

Piše: Cvjetovi su svuda. I oni koji se iskazuju svojim mirisima i
Irfan HOROZOVIĆ laticama i oni na čije nas mračne tajne pjesnički svojstveno sebi
upozorava Baudelaire. Ljekoviti cvjetovi, otrovni, cvjetovi zla.

d djetinjstva sam se pentrao po zanimati za kaktuse. Šalili smo se u po- Bilo je to prije tegobnih godina, pri-
zavičajnim uzvisinama, istra- četku i govorili kako to valjda ima veze je noža pod grlom i bombe u ustima.
živao šume i slijedio sutjeske s njegovim karakterom, ali ništa ga nije I svega ostalog o čemu ne bih u ovom
Opritoke naše glavne rijeke. Tako moglo pokolebati. Prikupljao ih je i pa- podsjetniku.
sam naučio mnogo o naglom buđenju ze- žljivo uzgajao. Niko od nas zapravo ne Kad smo se vidjeli, nakon duge, bolne
mlje i svemu što se događa u toj smjeni. zna šta je pritom mislio. razdvojenosti, pitali smo oca šta je isti-
Snijeg. I kaktus je naravno bio nijem. nito o strašnim pričama koje smo čuli o
A potom kukurijek. Kao neki zeleni Koliko sam se samo verao na raznim njegovim iskušenjima. Nije se iznenadio
pijetao koji je provirio iz snijega i oglaša- putovanjima da mu donesem uzorak ili čak pitanjima. Pregorio je to davno. I odgo-
va svima da je došlo jutro godišnjeg doba. kalem za novi kaktus koji nije imao. I danas vorio je kratko.
Visibaba. Tako se živopisno zove na osjećam ubode i bodlje na svom tijelu zbog – I jedno i drugo.
našem jeziku. Na drugima drukčije (u te želje da mu učinim ugodu. Jednom sam Pogled mu je pritom ličio na onaj ko-
mađarskom naprimjer snježnica). vidio stijenu koja je sva bila obrasla kak- jim je gledao svoje mrtve kaktuse. Bio je
Jaglac. Zvali smo ga jagorčevina. tusima. Na vrhu je bila kuća, graditeljsko to strašan trenutak. Svi su kaktusi bili na
I onda neponovljivo čudo male ljubi- čudo, a kaktusi su bili stražari koji su ču- balkonu. Ni ukućani se nisu mogli gri-
čice. I po boji i po mirisu. vali ukućane nevjerovatne kuće. Bilo je to jati u tim danima. Led ih je prekrio kao
Stablo jorgovana naraslo je do mog na jugu. Ipak sam se popeo i uzeo nekoli- pokrov. To je bio kraj. Otac je bio očajan.
prozora. A miris ušao unutra i raširio ko uzoraka. Rezova. Kalema. Bilo je to za- Nikad nisam zaboravio te jadne biljke
se po sobi. ista za mene tjelesno bolno. Ali i uspješno. na balkonu koje su mogle preživjeti osku-
Tako sam počeo čitati stranice knjige Nisam ni znao da toliko vrsta kaktusa dicu vode i dominaciju vreline, ali ne i
u kojoj je zapisan i moj život. ima. Nekim čudom, primali su se i očeva jednu hladnu zimu na početku otvorenog
Pasiji zub, orlove kandže, kozija krv zbirka je rasla. Čitav vrt malih kaktusa. vremena okrutnosti i nasilja. Ni očev po-
i ko zna koliko još cvjetova kojima ne I onih srednje veličine. Svaki drukčijeg gled naravno nisam zaboravio.
znam ime. karaktera kao u japanskom bonsai istra- O ostalim pričama nismo ni pitali.
Ruža i trn. Trn i ruža. živanju. Kaktusna čarolija. A onda sam, jedne večeri, godinama
Miris jasmina u vrelim noćima. Sjećam se petparačkih romana iz rane kasnije, na otoku koji smo često posjeći-
Behari koji se igraju u raznovrsnim školske mladosti, šarenih korica, koje smo vali vidio procvjetali kaktus. Tri su cvijeta
voćnjacima. čitali ne znajući ni sami zašto ih čitamo. bila na njemu: plavi, žuti i crveni. Trepe-
Neki su mirisi poput okusa. Prožima- Na jednom od njih bila je slika kaktusa rili su i mijenjali intenzitet svojih boja.
ju se zapravo u tolikoj mjeri da njihove u pustinji, a pustinja je bila opisana kao Govorili su. Kao tri oka iz nekog drugog
posebnosti nije moguće odijeliti. mjesto smrti. Vlaga i životne kapi mogle svijeta. Gledali su u nas. I sve ostale boje
Okus mušmule odgovara njenom su se pronaći jedino u njegovoj nutrini. su bile u njima. Nevjerovatno. Nemogu-
mirisu. Zaista depresivno jer je kaktus mnogo će je to zaboraviti.
Kao i mamna mudra kruška na kojoj više od toga. Pomislio sam u tom trenutku na oca.
sam čitao. Ili šuma rogača. Te smokva Cvjetovi su svuda. I oni koji se iska- Kako bi samo bio radostan pred ovim pri-
koja kuca na prozor. zuju svojim mirisima i laticama i oni na zorom. Čekao je i on neko svoje oko. Ono
Koliko se sjećam, moj otac nikad nije čije nas mračne tajne pjesnički svojstve- koje bi razumio. San svakog skupljača. I
obraćao posebnu pažnju na cvjetni svijet. no sebi upozorava Baudelaire. Ljekoviti možda jedina njegova istinska zatravlje-
Zato smo se svi iznenadili kad se počeo cvjetovi, otrovni, cvjetovi zla. nost u životu. n

STAV 7/5/2021 87