Page 91 - STAV broj 322-323

roman Bilmez izašao, zapitali koliko je to
dokumentaran roman, a koliko fikcija, jer
je autor uočljivo aluzivan kad govori o da-
našnjici. Hadžić je na promociji pojasnio
da je riječ bilmez turcizam koji označava
blentavu, prostodušnu osobu. Zato su za
glavnog junaka, koji je zapravo antijunak,
vezane peripetije i zamke koje Zagreb kao
veliki grad pruža. „Sve to gledam s ironične
strane da ne bude pretužno. Ovo je roman
o došljacima i pola Zagreba su došljaci, po-
put mene. Svatko od njih ima svoj roman,
svoju priču“, objasnio je Hadžić.
Nakon 50 godina umjetničkog djelo-
vanja, Hadžić je šaljivo zapisao inventuru
svog života: „Preko 50 komediografskih
tekstova, 26 izdanih knjiga (putopisi, pri-
če, kozerije, eseji, zbirke, komedije, roma-
ni), osam dugometražnih igranih filmova i
osam dokumentarnih, oko 2.000 tekstova
za novine, oko stotinu kratkih tekstova za
kabaretsku scenu Jazavca i pedesetak tek-
sam iz novinarstva, vrlo lijepe profesije trenutke i ridikuloznom svijetu glavnog stova (Štef iz Klanjca) za velikog glumca Ivu
koju samo treba napustiti na vrijeme. Bio protagonista, prije svega naivne poštenja- Serdara, koji je poput Molièra izgorio na
je to presudan trenutak da se ‘presiječe’, a čine. Infantilan, a na trenutke i ridikulo- pozornici. Preko 1.000 slika (ulja na plat-
ono egzotično drvo je ostalo jedini svjedok zan svijet glavnog junaka, koji je, usuprot nu i pastela). Ni malo ni mnogo. Da sam s
gdje sam to učinio i kako sada vidim, bio dobu socijalističkih marifetluka i naziruće prijateljima kartao i igrao šah, bilo bi toga
je to pravi trenutak. Da nisam pobjegao iz ratne apokalipse, naivni poštenjačina, Bo- upola manje. Sva sreća, postoji slavni Špa-
novinarstva, ne bi bilo ni toliko komedi- sanac sa zagrebačkom adresom, tek nam njolac Lope De Vega (a ni drugi komedio-
ja, ni filmova, ni kazališta koja sam osno- iz druge ruke postaje mio i razgaljuje nešto grafi od Aristofana do Goldonija nisu bili
vao, ima toga još, pa zahvaljujem upravi u nama. Njegovi solilokviji i komentari, lijenčine), koji je napisao 2.000 tekstova
zagrebačkog Botaničkog vrta da su mi na te mreža socijalnih zavrzlama u kojim se za pozornicu (400 je sačuvano), pa se po-
trenutak dali azil u svom carstvu prirodne stalno zapetljava otkrivaju nam, premda zivam na njega kad okolo ogovaraju moju
opuštenosti. Tamo veselo cvrkuću ptice kao rođenog pod sretnom zvijezdom, ustvari plodnost. Imam dosta ideja na zalihi, u
u planini, ali čim iziđeš, tu je željeznička slabašna subjekta groteskne egzistencije. bilježnici, ali očito vrijeme ističe. Čehov
postaja i zaglušna buka grada“, pisao je u Ma koliko Hadžić baratao s vrlo žilavim je napisao brdo najboljih priča na svijetu
svojim sjećanjima. stereotipom o dotepencu u zagrebačku i više drama, a živio je svega 44 godine.
urbanu bajku, njegov nevini antijunak Koliko je njemu ostalo nenapisanih djela.“
BILEĆANIN SA ZAGREBAČKOM poslužio mu je da nas prošeta po različi- Rekli bismo – sasvim dosta za jednog
ADRESOM tim sektorima društva u kojem smo ne- dotepenca koji je zadužio hrvatsku kultu-
Svoj posljednji roman pod nazivom Bil- koć živjeli, napisavši vedru prozu o jed- ru. Uostalom, svoj zadnji roman započeo
mez predstavio je dvije godine prije smrti. nom vremenu, jednom gradu i njegovim je rečenicom: „Ako ti je nešto suđeno, ne
Roman donosi priču o infantilnom, a na osebujnim akterima. Mnogi su se, kada je možeš od toga pobjeći.“ n

STAV 7/5/2021 91