Page 95 - STAV broj 322-323
P. 95

Ispisujući Dnevnik jednog emigranta,   državi jer se država i identitet građana temelje   Andrea Zlatar u knjizi Tijelo, tekst,
          Hodo Katal nastanjuje intersekcijski pro-  na popisu stanovništva, porezima i ispravama   trauma ističe dva ključna razloga neizre-
          stor rase, religije i migracije pa tako njegova   i, na taj način, bit novih trauma jeste u tome   civosti traume iz perspektive pisca: prvi
          pjesnička zbirka stvara neki treći prostor   da emigrant u novoj zemlji nema „fabulu, na-  je filozofski i on govori o neizrecivosti
          usred različitih kultura. „Treći prostor” re-  rativ, nema lik, identitet ili ime“. Emigrant   nečovječnoga kao takvoga. Drugi razlog
          zultat je hibridnosti koji omogućuje da se   se nalazi u paradoksu jer je za državu u koju   jeste psihijatrijsko-analitičke prirode i
          pojave druga mjesta, te tako postaje prostor   dolazi bezimen, a za njega, lično, njegov ži-  tiče se pretpostavke da radikalno trau-
          uključivanja, a ne isključivanja koji inicira   vot postaje narativ koji sadrži lična imena,   matični događaj desubjektivizira poje-
          nove znakove identiteta i inovativna mjesta   ali nema identitet koji se uklapa u zakonski   dinca i uzrokuje slamanje njegova osje-
          saradnje i osporavanja. Hodo Katal koristi   narativ države u koju je došao.  ćaja konzistentnosti vlastitog identiteta,
          ovaj prostor kako bi pokazao s kakvim se   Pjesnik emigrant uvijek je obilježen   te da iz tog razloga trauma ne može doći
          svijetom/svjetovima suočavaju emigranti   traumom prošlosti i traumom budućnosti,   do jezika i biti iskazana jezikom i u je-
          te kako bi pokazao različite oblike koji se   a njegovo tijelo živi isključivo u sadašnjo-  ziku riješena.
          tiču njihovog identiteta ili nedostatka istog.  sti, kao u pjesmi Jesen u Berlinu:  Čovjeku se može oduzeti domovina,
                                                                               kuća, pasoš, ime, ali mu se ne može odu-
            Na Zoogartenu kameni kip večernju   Te noći berlinske, gazio sam savane,   zeti tijelo. Jedino što emigrant sa sigur-
          prazninu                          pustinje,                          nošću može ponijeti sa sobom jeste tijelo
            ispunjava. Na trgu jezici razni imenu-  milovao rukom vrhove zavičajne.   i njegovo sjećanje. Tijelo i njegov preo-
          ju obične                            Slušao riku lavova.             bražaj jesu rezultat društvene disharmo-
            stvari. Po vrhovima Gedachtniskirshea   Daleko negdje na sjeveru, zaboravljen,   nije prouzrokovane sukobom, gdje tijelo
          sunce se                             u tuđoj zemlji,                 postaje primatelj patnje. Tijelo postaje
            razlijeva. Srp mjesec prati krajeve i mjesta,   u tuđim očima,     receptor preko kojega se naslijeđe suko-
            vijekove broji ljudskog življenja. Rije-  ko kamen u vodu bačen.   ba/rata ponovno proživljava.
          ka ljudi                                                                Ovdje dolazimo i do jednog specifi-
            pogledima uprtim ruku nevidljivu gle-  Trauma emigranta tako postaje odre-  kuma ljudske i poetske sudbine Hoda
          da, ruku                          đeno iskustvo što se nije integriralo u sim-  Katala, čijem je emigrantskom iskustvu
            barbarsku, izgovarajući: warum? warum?   boličko. Sama trauma ne može biti nepo-  prethodilo zatočeničko (političko za-
            Povorka ljudi i dalje korača. Šta bi rekli   sredno simbolizirana u jeziku. Ona postoji   točeništvo). U pjesmama iz tog ciklusa
            da su na mjestu gdje bijaše nekada   kao stvarno, gdje je stvarno ono što bilo   Katal koristi strategiju udaljavanja tako
          Ferhadija?                        koji iskaz stvarnog ne uspijeva uključiti,   što piše o traumama drugih zatočenika.
            Vjetar oslobođen, čuješ li? O kamen se   stoga o njoj subjekt ne može govoriti, od-  On gradi tuđe sudbine, koje su ispunjene
          više ne                           nosno na nju se referira kao na nešto što   samoćom, kako bi u njima zrcalio svoju
            slama, dolinom Vrbasa bjesni. Samo je ostao   je izvanjsko u odnosu na njega.  vlastitu. Tako lirski subjekt u pjesmama
            polumjesec, okačen o nebo.                                         te tematike često depersonalizira svoje
            /Gedachtniskirshe/                 Ne znam da li ću imati vremena da po-  traume i odvaja ih od svog tijela, a tijelu u
                                            bjegnem od svijeta?                tekstu daje formu udaljene slike. Zatoče-
            Ova slika doslovce prikazuje zapadnu rav-  Slušam vjetar planinski kako zavija u   nička trauma u toj udaljenoj slici postaje
          nodušnost spram ratnih nevolja u bosanskom   krošnjama drveća.       detalj u velikom planu. Pjesnički subjekt
          ratu, ali i metaforički gubitak osjećaja solidar-  Čamim između četiri zida.  gleda samog sebe kao neko drugog, stra-
          nosti. Trauma emigranata/izbjeglica izaziva   Sigurno znam da sam utekao od svijeta,  nog. Kada pjesnik svoj vlastiti autopor-
          najdublju tjeskobu u modernoj nacionalnoj   ali od sebe da pobjegnem ne mogu.  tret ispiše istom strategijom udaljavanja,
                                                                               dolazimo do krajnje tačke otuđenja od
                                                                               vlastitog identiteta, gdje pjesnik gradeći
                                          Hodo Katal rođen je 10. aprila 1958. u Vrbi kod   svoj vlastiti lirski subjekt isti opisuje iz
                                          Tutina. Završio je jugoslavensku književnost i   neke vanjske tačke, kao strano tijelo koje
                                          srpskohrvatski jezik na Filozofskom fakultetu   je prisilnim zatočeništvom prestalo pripa-
                                          u Prištini. Objavio je knjige poezije: Nebeska   dati njemu, te su sve spone bliskosti tijela
                                          konjica, „Mostovi“ Pljevlja, 1987; Planinski   i sebstva popucale (pjesma Ćelija br. 6).
                                          plesači, „Damad“ Novi Pazar 1992; Berlin-  U poeziji Hoda Katala svoju prostor-
                                          ski led, „Bosančica“ Sarajevo, 1999; Pala-  nost  identitet dobija naspram okoline
                                          ta Zahri, „Mladost“ Tutin, 2004; Sedmo ljeto,   koja ga okružuje i označava. Lirski je
                                          „Planjax“ Tešanj, 2008; Dan i po, CBS Tutin,   subjekt obezdomljen, on je u pokretu,
                                          2014; Dnevnik jednog emigranta, „Diwan“ Luk-  hodu, uvijek je na putu i zato je uvijek
                                          semburg, 2018. Priredio je knjige iz bošnjač-  u dijalogu s vanjskim svijetom. Kao da
                                          ke epike: Svako svojoj od kamena kuli, „Der-  lirski subjekt postaje propusna granica
                                          san“ Tutin, 2012; Đerzelez Alija kroz Sandžak,   koja filtrira čitav izvanjski svijet prije
                                          „Dersan“ Tutin, 2012; Ne bije ga ni puška ni   nego se upiše u njegove pore. U Katalovoj
                                          olovo, „Dersan“ Tutin, 2012; Junačke epove   poeziji okoliš preuzima antropomorfne
                                          Avda Međedovića: Osman beg Delibegović,   oblike. Tako se pejzaži pretvaraju u slike
                                          „El Kelimeh“ Novi Pazar, 2017; Mustaj-beg   i snoviđenja koja mu neprestano izmiču.
                                          Lički, „El Kelimeh“ Novi Pazar, 2018. Priredio   Čak i kada, naoko, piše ljubavnu liriku,
                                          je: Antologiju bošnjačke poezije za djecu,   kod Hoda Katala uvijek postoji prostor
                                          2008, CBS Tutin; Antologiju bošnjačke priče   udaljenosti, prostor odlaska i prostor po-
                                          za djecu, 2008, CBS, Tutin. Živi i radi u Tutinu.  vratka, prostor za bijeg iz svega toga, pa
                                                                               i samog sebe.                  n


                                                                                                    STAV 7/5/2021 95
   90   91   92   93   94   95   96   97   98   99   100