Page 93 - STAV broj 322-323

njih, iz ovih ili onih objektivno-subjek-
tivnih razloga uopće nema). Primjer za
to jeste, recimo, značajno oštećena arhiva
Društva pisaca u BiH, kao i nepotpune
arhive najvažnijih književnih časopisa
(Izraz, Život, Odjek, Književna revija) – u
vezi s čim se mora konstatirati da razara-
nja tokom agresije na BiH imaju u tome
presudnu ulogu, ali također i to da se čim
prije mora pristupiti procesu digitaliza-
cije onih arhiva koje su još uvijek (ali –
koliko još?!) dostupne.
Značajan segment očitovanja autor-
skih individualnosti u ovoj knjizi pred-
stavljaju intervjui koje su u novinama i u
časopisima davali naši književni stvarao-
ci, a koje je Cogo uspio pronaći i na pravi
način sažeti, kako bi se na temelju tih di-
onica mogao razabrati duhovno-poetički
postav, odnosno autorski kredo tih pisaca.
Dakako da je za ovu knjigu bilo praktično
neizvedivo “pratiti” književno stvaralaš-
tvo sa stručnog književnoteorijskog ili s
kritičko-hermeneutičkog aspekta, ali se
postignuća, projekata, djela, aktivnosti... bh. i jugoslavenskih književnih časopisa, autor ovog projekta izdašno namirio/kom-
s kojima su zenički autori i književni po- iz bibliotečkih fondova, iz arhiva lokalnih penzirao vrlo suptilno umetnutim kraćim
slenici na ovaj ili onaj način participirali novina, kao i iz arhiva kulturnih ustanova dionicama osvrta, komentara, rasprava ili
u kulturnom životu šire zajednice, Bosne u Zenici i u Sarajevu); samo za ekscerpi- polemika, u kojima se na jedan kozerski
i Hercegovine i Jugoslavije (uključujući ranje relevantnih podataka iz Naše riječi duhovit anegdotalan način detektiraju oni
u to i najznačajnije među onima koji su i iz Metalurga (najtiražnijih lokalnih no- teško uhvatljivi detalji i nijanse (iz kojih
veći dio svog aktivnog vijeka proveli neg- vina) autoru je trebalo više od pola godi- se živa supstanca tog što je predmet ove
dje drugdje, ali su ostali ipak vezani i za ne rada! Dragocjeno je, pritom, i sve ono knjige itekako može naslutiti i osjetiti).
Zenicu kao zavičaj). što je u svom istraživačkom angažmanu,
Napokon, o ozbiljnosti i kvalitetu Co- ispostavilo se, morao tretirati kao nepre- IZ PREDGOVORA “UVODNA BESJEDA,
ginog rada svjedoči i periodizacija knji- laznu prepreku – jer iz ove knjige može- ILI ZAŠTO OVA KNJIGA”
ževnog života – s vrlo suptilno i precizno mo saznati, recimo, i u kojoj tačno mjeri (prisjećanje na rahmetli profesora
istaknutim osobenostima mikroepoha (čak imamo danas dostupne (ili nedostupne!) Nedžada Fejzića):
sedam njih!), unutar kojih se stvaralački pojedine arhive, za koje po nekoj inerciji “Naučio me je da se intelektualna svje-
književni duh očitovao na specifičan način, računamo da ne bi trebale biti upitne (a žina, bistrina uma i pravilno sagledavanje
sa u svakoj od tih mini epoha drugačijim pojava oko sebe mogu postići i održati jedi-
valerima, naglascima i orijentacijama. no stalnom edukacijom, čitanjem, dozom
O ažurnosti i hroničarskom obuhvatu, Kao druga po redu knjiga znatiželje i kritičkim propitivanjem. Često
opet, najviše govori Cogina iscrpnost u ga je ljutilo to što ‘naš svijet’, kako je govo-
okupljanju svih relevantnih imena (i au- u ediciji “Memoria”, ovih rio, ‘uglavnom čita samo do pola rečenice,
tora, i publicista, i kulturnih poslenika, dana pojavila se iz štampe do prvog zareza’. Razgovarali smo, često i
i funkcionera, i bibliotekara, i novinara, polemizirali, o mnogobrojnim i raznovr-
i izdavača, i stvaralaca iz drugih oblasti studija Ikbala Coge u kojoj snim temama iz nacionalne i regionalne
umjetnosti) koji su više ili manje traga je sistematski urađena historije, jezika, umjetnosti. (…) U veoma
ostavili na to što nazivamo književnim širokom spektru tema i ideja često je kri-
životom u Zenici, kao i sveobuhvatnost hronologija razvoja književne tički govorio i o ukupnoj zavičajnoj kul-
i preciznost u spominjanju/katalogizira- scene u Zenici u posljednjih turnoj (i književnoj) produkciji.
nju svih književnih djela/izdanja i svih Iako se nismo slagali u načinu na
književnih nagrada i priznanja što su ih 90 godina. Ovo je četvrta po koji se treba pristupati organizaciji zna-
dobijali zenički autori; bukvalno svi koji redu knjiga višeg kustosa nja (ja sam za ‘akumulaciju i čuvanje’,
se tom odrednicom mogu “zakititi” do- a on je bio za ‘redukciju i bacanje’),
bili su u ovoj knjizi vrlo korektne i iscr- Ikbala Coge (rođenog u Zenici istinski mu se zahvaljujem što je uvijek
pne biobibliografije (čak i oni najmlađi 1982), magistra historije i imao vremena, volje i želje (što je tako
čiji će aktivni vijek započeti tek u drugoj dragocjeno i rijetko u današnje doba!)
deceniji ovog milenija – ti, dakle, koji su arheologije, autora/koautora da u atmosferi ugodnoga (dominantno
u našem prezentu, pa i u tek nadolazećem četiriju stalnih muzejskih kafanskog) druženja, gotovo pa momač-
vremenu ona snaga i okosnica na koju se ke opuštenosti, uvijek vrsnog i britkog
možemo osloniti u budućnosti). postavki i redovnog člana humora (često i na svoj račun) pojasni
Upravo je zato rad na ovoj knjizi naj- neke meni manje jasne pojave unutar
teži i najnezahvalniji bio u segmentu pri- nacionalnog komiteta ICOM-a fenomena zvanog ‘zenički pisac-knji-
kupljanja podataka (iz dostupnih arhiva za Bosnu i Hercegovinu. ževnik’.” (str. 19-20.) n

STAV 7/5/2021 93