Page 94 - STAV broj 322-323

KULTURA

Iz uredničke bilježnice

Prognanicima je budućnost uvijek obojena prošlošću

TRAUME PROŠLOSTI I

TRAUME BUDUĆNOSTI

HODE KATALA

Hodo Katal, Dnevnik jednog emigranta, “Diwan”,
Luksemburg, 2019.

Piše: Almir ZALIHIĆ odakle dolaze, a još nisu stigli tamo
kamo bježe. Hodo Katal je pjesnik s tim
iskustvom, pjesnik čiji je opus dobrim
gzil je udaljavanje iz kruga zavi- dijelom obilježilo egzilantsko iskustvo
čajnog društva. Nekad je to bila samoće i otuđenja, te nostalgije prema
kazna koje su se pjesnici najviše ostavljenom.
Eužasavali. Takvu kaznu doživjeli su Ako prihvatimo tezu da su egzilanti
Ovidije, Seneka, Dante, a kasnije posredno uvijek ekscentrici koji osjećaju svoju
i Cvetajeva, Brodski, Adonis i Mahmout različitost, da su siročad svijeta, onda
Darwish. Kraj dvadesetog i prva dva de- moramo reći i to da pjesnici egzilan-
setljeća dvadeset prvog stoljeća na ovim ti daju dostojanstvo ljudima u egzilu
našim, balkanskim prostorima vrijeme je (stanju koje u svojoj bíti negira dosto-
izbjeglica, razmještenih osoba i masovnih janstvo i identitet). Dakle, pjesnici u
migracija, odnosno vrijeme egzila, vrijeme egzilu stvaraju umjetnost u civilizaciji
kazne koje se pisci užasavaju, ali koja, uglav- kvazibarbarstva, koja je od njih napravi-
nom, plodotvorno utječe na njihov opus. la beskućnike, ekscentrike, nostalgičare,
Egzil predstavlja čin slanja neke osobe u pjesnike-nomade koji putuju prostorima
progonstvo, odnosno to je prisilni boravak i jezicima. Egzilantsko/emigrantsko pje-
izvan nekog mjesta, najčešće izvan domovi- sničko iskustvo Hoda Katala označeno je U sobi u Berlinu sjedim,
ne. Egzilom se naziva i dobrovoljan odlazak glagolom pisati jer je kroz pisanje ponov- opkoljen zidovima od betona
iz domovine iz političkih, moralnih ili vjer- no konstituirao svoj identitet i prostor kao zidovima materice.
skih razloga. Egzil je tuđina, to je prostor u kojem stanuje, bez obzira na to što je
ne-mjesta, stanje čekanja i privremenosti, on bezdomni i izvanteritorijalni. Moglo Prognanicima je budućnost uvijek oboje-
ali i trajnog gubitka, obećana zemlja u ne- bi se reći da poezija, koju pišu prognani na prošlošću, a traume upisane u tijelo ne ne-
gaciji, pristajanje na bespovijesnost, tuđi o prognanima, simbolizira suvremeno staju, samo se pohranjuju u memoriju lične i
jezik, mjesto kulturne nelagode, nostalgija doba, koje je doba izbjeglog, dakle to opće povijesti.
za ostavljenim. Edward Said nas podsjeća je “velika priča u književnosti“ koja se
da je „egzil neobično privlačan kao tema koncem dvadesetog i početkom dvadeset A gore Bog nadvisuje slijepe nebodere,
za razmišljanje, ali grozan za življenje“ jer prvog stoljeća raspala na niz „individual- između kojih zvižde vjetrovi,
je to nametnuto odvajanje ljudskog bića od nih priča“, koja se razlomila na krhotine o zidove udarajući betonske:
rodnog mjesta. Said egzil označava neiz- različitih lica koja govore, pišu o njemu i zidove kineske,
lječivo svjetovnim i nepodnošljivo povi- u pisanju pronalaze novi dom. Tako egzil berlinske,
jesnim jer to je stanje koje ljudi uzrokuju prestaje biti sudbina jednog naroda i po- zidove od leda,
drugim ljudima. staje sudbina mnogih, u različitim druš- planetarne zidove,
Mnogo je bošnjačkih pisaca iz Sandža- tvenim, političkim kontekstima i zato u mozgu zidove,
ka u tim (ovim) turbulentnim vremenima se povijest egzila više ne može svesti na zidove što čine dom,
osjetilo gorčinu izbjegličkog, egzilantskog zajednički imenitelj. za život dom,
kruha, te supstancijalni osjećaj bipolarnosti Kad Hodo Katal u pjesmi Soba/zid go- alatima raznim sagrađeni,
tog stanja na granici između osjećaja gubit- vori o gradu, novom utočištu, on govori o i zid materice
ka i osjećaja dobitka jer njihovo mjesto ne novom zatočeništvu, zatočeništvu u privi- iz koje još nerođeni
nalazi se ni vani ni unutra, nisu više tamo du slobode u „raju oivičenom zidovima”. šakama biju

94 7/5/2021 STAV