Page 98 - STAV broj 322-323

DRUŠTVO

Allahovih robova. Ne dao Bog da je čovjek uradio ovakvo ne- ne odbije. On joj je rekao ono što je izraelićanski moto: “Nije
što pa izgubio bereket te blizine. primjereno da uzmem hljeb ispred djece i dam ga psićima.”
Moramo navesti još jedan primjer jer me ovaj bejt toliko Hoće kazati da nije primjereno dati hljeb koji je namijenjen
asocirao da se ovdje posebno moramo zadržati. Mi mislimo ovčicama Izraelićana psićima idolopoklonika, jer su oni još u
da ćemo, ako što više saberemo znanja, biti sve zaštićeniji. idolopoklonstvu, pogani su. Ona mu odgovara: “Tako je, ali
Znanje je itekako poseban fadilet od Gospodara, ali ga valja psići se hrane komadićima hljeba koji padaju sa stolova gos-
nositi s njegovim hakkom, a šejtan neće ostavljati čovjeka na pode.” Onda je Isa, a. s., rekao: “Ženo, zaista ti je velika vje-
miru. Tu ima još jedna stvar koja se u ovom našem duhovnom ra. Idi, u ime Boga, dijete ti je ozdravilo.” Ovaj primjer nam
putu potkrade. Jedne prilike Isa, a. s., krenu prema Sidonu i govori da se čuvamo kako oko sebe ne bismo podigli jedan
Tiru. Ta su mjesta pripadala provinciji Ken’an, gdje su živjeli bedem uobraženosti. Vidite da oni kao narod i do danas, u
idolopoklonici. Isa, a. s., ide, a havarijjuni ga prate i čude se većini slučajeva, imaju takav pristup. Misle da su samo oni
zašto on ide tamo među idolopoklonike. Uto mu priđe jedna odabran narod, a da su svi ostali na drugom mjestu. Također,
žena i kaza: “O, sine Davudov, smiluj se meni kroz ovo dijete, nikada i nisu bili vjera koja se širi da’vom, pozivanjem dru-
kćer koju imam opsjeo je demon.” On je samo šutio i nasta- gih u din. Do danas takav stav zauzimaju. Isa, a. s., uči sve nas
vio hodati pored nje. Žena mu se opet obrati: “Sine Davudov, koji smo u školama odabranih Allahovih robova: “Nemoj da
smiluj se”, jer je ona čula da tuda hodi neki veliki Božiji rob vam se desi da podignete zid oholosti prema onima drugima
koji se pojavio u Izraelu, pa ga je pošla pronaći. Isa, a. s., je na koji jedva čekaju da dobiju te mrvice.” Onda idu razmišlja-
ovaj način, a poslanici ne rade ništa bez emra, trebao podu- nja kako smo mi posebno odlikovani, a to jeste ni’met koji
čiti svoje havarijjune, a i da svima nama ovaj primjer koristi nam Gospodar daje, i da se onda nema potrebe baviti nekim
i onima do kojih to dođe. Isa, a s., je samo šutio. Ona je opet nečistim ljudima s druge strane. Eto tako se taj put presijeca
prišla, bila je uporna. Havarijjuni su kazali Isau: “Riješi je se a da nismo ni svjesni. Nastavljamo uživati u tim svojim umi-
više, vidiš da ide za nama i viče, idolopoklonica je.” Htjeli su jećima, spoznajama, naukama, doktoratima, a mi smo drum-
kazati da nema potrebe s njom se baviti i vrijeme gubiti. Na to ski razbojnici u odnosu na ruh. Dobro razmislimo o ovome.
je Isa, a. s., kazao: “Ja sam poslan samo izgubljenim ovčicama “(...) Ovo dolikuje onom koji bez razumske predostrož-
Izraelićana”, što je potvrđivalo ovo o čemu su govorili havari- nosti, kad mu vika demona dođe, izabere nakl. (...)” Ova
jjuni da se nema potrebe baviti idolopoklonicima. Isa, a s., je riječ “nakl” znači “prijevoz, prevoženje nečega”, a znači i
nastavio dalje hodati, a ona mu je opet prišla i molila ga da je “oslanjanje na zahir, nauku”. Sjećate se da smo prošli put ima-
li primjer kako demon biva drug i navraća čovjeka na zlo, a
on misli da je na pravom putu. Kaže hazreti Mevlana da to
dolikuje onome koji bez razumske predostrožnosti, kad mu
vika demona dođe, izabere nakl. Možemo kazati da je čovjek
pametan, ali džaba kad nije u vezi s izvorom, njegov je put
precvikan s onim živim ruhom, živim Allahovim robovima.
Mi ne želimo obijati, da tako kažemo, njihove pragove, nego
smo izabrali ove dunjalučke vladare, ili duhovnjake dunjalu-
čare koji kroz tarikat, duhovnu stazu, kupuju dunjaluk. Onda
izaberemo nakl da se prevezemo na tu stranu kako bismo se
oslonili na ovaj zahir. Opet pažnja, nemojmo bagatelisati tu
opasnost koja vreba iz svijeta gajba, od ovog niskog svijeta.
Vrlo će nas lahko prevariti ako nas Gospodar ne sačuva.
Jedne je prilike Ebu Jezid El-Bistami, k. s., obavljao hadž.
Kada je obavio tavaf i sve ostalo, pošao je izići iz Harema i na
vratima je vidio Iblisa. Na ruci je imao uzice, sve poredane.
Pitao ga je El-Bistami: “Šta ti tu čekaš?”, a ovaj mu je odgo-
vorio: “Čekam ove svoje dok obave tavaf. Onda ću im kasnije
nabaciti ove uzice i povesti ih.” “Je li i mene čekaš?”, upita
Ebu Jezid, “Kakav sam ja u tvojim očima?” Iblis mu odgovo-
ri: “Za tebe mi čak ni uzica ne treba, tebe mogu uzjahati i bez
toga.” Nestade ga, a Ebu Jezid krenu kući. Došao je do jedne
rijeke, a tu je odmah ispod drveta sjedio starac. Bio je oronuo,
nemoćan. Upita ga Ebu Jezid: “Šta ti čekaš?” “Ne mogu preći
rijeku. Ako bi me ti prenio, veliki bi hajr učinio”, reče starac.
Ebu Jezid pristade. Starac mu sjede na leđa i Ebu Jezid ga
poče voditi preko vode. Na pola rijeke starac se sage i šapnu
mu: “Jesi li vidio da sam te i bez uzice uzjahao.” Ovo je samo
primjer kako olahko možemo biti prevareni, a biti sigurni i
baš kao i ovi zahiren učenjaci uzdati se u svoju pamet, a koja
nije u vezi s izvorom. Onda je samo pitanje kada ćemo taj fa-
dilet znanja iskoristiti za stjecanje dunjaluka. Ili, ako je riječ
o pobožnjaku, onda njega obara preko strasti. Tako se jedan
pobožnjak koji je godinama provodio vrijeme u ibadetu Gos-
podaru zabavio kako bi pomogao jednoj bludnici. Pomogao
joj je, spasio je njenu dušu, ali se zaljubio u njeno tijelo. Ona
je spašena, a on je izgubio ovu trku na istinskoj stazi.
(Nastavit će se) n

98 7/5/2021 STAV