Page 46 - STAV broj 258
P. 46
DRUŠTVO
Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992.-1995.
RANE RODITELJA UBIJENE DJECE NIKADA NE ZACIJELE
STAV: Kada je oformljeno Udruženje roditelja ubijene djece op- VRS, a znamo kakva je JNA sila bila. Mi smo, s druge strane, bili
koljenog Sarajeva 1992.-1995. i s kojom namjerom? goloruki i nismo imali skoro nikakvih sredstava za odbranu. Sve je
GRABOVICA: Udruženje je konstituirano 2007. godine, s priličnim to bilo do u tančine isplanirano kako bi se u što bržem roku ostva-
zakašnjenjem od dvanaest godina. Ovdje računam kraj Agresije rio taj njihov višestoljetni san o stvaranju “Velike Srbije”.
na Bosnu i Hercegovinu. A to i nije začuđujuće s obzirom na to da
mi roditelji i danas, bez obzira na protekli period, nosimo te ožiljke STAV: Kako se taj san o “Velikoj Srbiji” uklapa u ovo o čemu
i tu bol. Tako da nije bilo snage i spremnosti da se organiziramo, govorimo?
ali smo onda, ipak, 2007. godine uspjeli to uraditi i konstituirati GRABOVICA: Sijući strah i teror među stanovništvom Sarajeva,
Udruženje. Od tada, u kontinuitetu, radimo ono zbog čega smo i računali su da će se veliki broj ljudi odlučiti napustiti grad. Tako-
osnovali Udruženje, a to je borba za istinu i pravdu. Tu istinu smo đer, računali su da će nam, ako budu ubijali našu djecu iz dana u
u proteklom periodu u jednom znatnom obimu utvrdili i promovi- dan, moral opasti i da ćemo odustati od odbrane glavnog grada
rali je kroz razne oblike, tako da sa sigurnošću možemo kazati da Republike Bosne i Hercegovine. Zločinci nisu poštovali nikakve
smo upravo tu istinu promovirali i širom svijeta. To su, prije svega, konvencije, to se uvijek i iznova mora naglašavati. Oni su provodili
brojne reportaže, izjave i filmovi koji su rađeni i u našoj domovini, fašizam, i to u svom najcrnjem obliku. Sve one koji nisu bili s nji-
kao i van nje, tako da pouzdano mogu tvrditi da je istina o zločini- ma i njihovom ideologijom oni su nemilosrdno ubijali. Tako znamo
ma nad djecom Sarajeva tokom Opsade stigla u sve krajeve kako da je i veliki broj građana i djece srpske nacionalnosti u Sarajevu
Evrope, tako i cijelog svijeta. ubijen. Ubijanje djece u opkoljenom Sarajevu treba okarakterizi-
rati kao fašizam najcrnjeg oblika.
STAV: O kakvoj je tu istini zapravo riječ? Na šta se stavlja fokus
kada predstavljate Udruženje? STAV: Od 2009. godine predsjednik ste Udruženja roditelja ubi-
GRABOVICA: Istina je da su zločinci s okolnih brda djecu ovog jene djece opkoljenog Sarajeva 1992.-1995. Kako ste se našli
grada ubijali s namjerom, ciljano i u kontinuitetu tokom Opsade u ovoj priči?
Sarajeva, koja je trajala 1.425 dana. Brojni su dokazi da je ovo GRABOVICA: Moja kćerka, koja je imala jedanaest godina, ubijena
ovako kao što govorim. Zapravo, u najvećem broju slučajeva dje- je 20. marta 1993. godine. Kao i u mnogim drugim slučajevima, taj
ca su ubijana kada nije bilo intenzivnih borbenih dejstava, kada dan bilo je lijepo vrijeme, nije bilo borbenih djelovanja, a s obzirom
bi roditelji dopuštali djeci da izađu iz skloništa i podruma gdje su na to da sam bio na dužnosti u Armiji RBiH, majka joj je dopustila
ih sklanjali kako bi ih zaštitili. Zločinci su takve prilike uglavnom da s drugaricama izađe ispred haustora da se poigraju. To je bilo
koristili da ubijaju djecu kada bi se djeca družila, igrala i opuštala u tadašnjoj ulici Mitra Trifunovića Uče na Koševskom Brdu. Kao i
od dugotrajnih boravaka u podrumima i skloništima. Zločinci su u mnogim drugim slučajevima, ona je s drugaricama izašla ispred
vrlo često ubijali djecu u grupama. Vjerovatno su tokom osma- haustora da se podruže i poigraju. U tom nekom prividnom miru
tranja primjećivali skupove djece, a bilo je, kao što znamo, tokom zločinci su s brda ispalili granatu i nju je geler granate pogodio u
cijelog rata i dojavljivanja. Za to sam čuo i kroz razgovore s ro- preponu i jako joj oštetio arteriju. Prevezena je u Klinički centar na
diteljima, kako su neki od njihovih komšija radili te dojave. Da je Koševu, međutim, nije joj bilo spasa jer je žestoko krvarila. U jedinici
istina da su djeca ubijana ciljano, da su ubijana s namjerom, go- u kojoj sam bio obaviješten sam da odmah moram ići kući jer mi je
vori i podatak da je, na osnovu onoga što smo do sada utvrdili, kćerka lakše ranjena. Odmah mi se javila sumnja da nije riječ ni o
svako deseto dijete ubijeno u opkoljenom Sarajevu pogođeno iz kakvom lakšem ranjavanju. Kada sam došao ispred ulaza zgrade
snajpera. A znamo da onaj ko poteže obarač iz snajpera, da tač- u kojoj smo u to vrijeme živjeli, bile su dvije velike lokve krvi. Kada
no zna koga cilja i u koga ispaljuje taj smrtonosni hitac. Ima djece sam to vidio, shvatio sam šta se dogodilo. Supruga i ja otišli smo
od godinu i dvije, pa sve do 10, 12, 15 ili 16 godina koji su ubi- u Klinički centar. Poslije kraćeg čekanja izašli su doktori i saopćili
jani iz snajpera. Prema tome, možemo zaključiti da tim zločincima nam strašnu vijest. U tom trenutku mi se srušio sav svijet koji sam
uopće nije bilo važno u kojoj je dobi dijete. Mnogo je dokaza koje do tog momenta živio. Svašta sam u tom trenutku razmišljao i po-
imamo. Dalje, djeca su vrlo često ubijana u svojoj igri, na putu do mišljao. Međutim, supruga i ja smo poslije nekog vremena odlučili
škole i u povratku iz škole, zatim u redovima za humanitarnu po- obnoviti porodicu i da na taj način svoju bol olakšamo. Tako da
moć, s kanisterima u rukama kada bi išla na vodu, pa i s olovkom nam se jedna kćerka rodila 1994. godine, a druga 1995. One su
u ruci u učionici. Ja bih na ovo dodao još i to da su vrlo često nam, na neki način, i danas lijek. Ima ona izreka u našem narodu
djeca ubijana i s igračkama u rukama i najčešće s osmijehom na da vrijeme liječi sve. U našem slučaju, nas roditelja koji smo ostali
licu. Zločinci koji su činili ova ubijanja djece činili su to iz mržnje, bez nama najdražih bića, bez svoje djece, ne postoji ništa na ovom
iz neke patološke potrebe da ubijaju ne samo civile u gradu već i svijetu što te rane može izliječiti. Ali eto, ipak postoje neke stvari
djecu. Ima mjesta gdje su ubijena djeca u grupi po troje, četvero, koje ih mogu ublažiti. Nama je rođenje naše dvije kćerke ublažilo
petero, šestero, pa čak i sedmero. Sve to govori da su zločinci to naše rane, a onda i ovo što godinama radimo u Udruženju, što pro-
činili s namjerom, da je to bila strategija agresora. moviramo istinu, što se borimo za pravdu, i to je jedan od načina
da se te naše rane, na neki način, umanje i ublaže.
STAV: Možemo li jasno definirati ko je agresor i ko je zapravo
ubijao djecu u Sarajevu tokom Agresije na Bosnu i Hercegovinu? STAV: Da li je i kada će pravda biti zadovoljena?
GRABOVICA: Naravno. Znamo da je agresiju na Bosnu i Hercego- GRABOVICA: Mi smo zaista očekivali da će pravda biti zadovolje-
vinu izvršila tadašnja SR Jugoslavija, zapravo Srbija i Crna Gora, i na. Međutim, prošlo je 25 godina, a pravda nije čak ni djelimično
da su imali pomagače u domaćim snagama tzv. Vojske Republike zadovoljena, jer Tužilaštvo još nikada nije podiglo niti jednu optuž-
Srpske. Svako zna da su oni prije početka agresije naoružali tzv. nicu za 1.601 ubijeno dijete u Sarajevu. Moram istaći da ja kao
46 13/2/2020 STAV