Page 47 - STAV broj 258
P. 47

“Sve ono što će ta soba sadržavati od
  Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992.-1995.  namještaja i stvari govorit će o tome
 RANE RODITELJA UBIJENE DJECE NIKADA NE ZACIJELE                  da je ona napuštena u trenutku. U njoj

                                                                  neće biti zategnut krevet, pidžama
                                                                  neće biti složena, na radnom stolu bit
                                                                  će sveska i udžbenici, tu će biti i neki

                                                                  muzički instrument koji je položen
                                                                  negdje uz zid ili na podu. Zapravo, cilj
                                                                  ove sobe jeste da govori da je soba u
                                                                  trenu napuštena i da se dijete koje je
                                                                  izašlo više nikad u nju nije vratilo”


                                                                  biti predmeti koji svaki za sebe priča posebnu priču, u koje
                                                                  su utkani emocije i sjećanja roditelja kojima ti predmeti
                                                                  predstavljaju posljednju zaostavštinu svega što je ostalo iza
                                                                  njihovog djeteta. “Moramo biti veoma pažljivi prema sve-
                                                                  mu, kako pristupiti izlaganju svega toga kako se nijedan
                                                                  roditelj i niti jedno dijete ne bi oštetili. Očito je tema rata,
                                                                  opkoljenog Sarajeva i ubijene djece nešto što nikada neće
                                                                  izgubiti na važnosti. Ovo je za nas i veliki kustoski izazov
                                                                  zato što ćemo od više predmeta različite djece morati na-
                                                                  praviti sobu koja izgleda kao da potječe od jednog djeteta.
                                                                  Osim što će asocirati na jedan trenutak zamrznut u vreme-
                                                                  nu, soba će ukazivati i na činjenicu da većina roditelja ubi-
                                                                  jene djece do današnjeg dana ne sklanjaju stvari svoje djece,
                                                                  da ne diraju sobe u kojima su boravila njihova djeca. Oni,
                                                                  eventualno, uđu da pobrišu prašinu u toj sobi, ali sve ostalo
                                                                  ostaje netaknuto od onog trenutka od kada je posljednji put
                                                                  dijete bilo tu. To je ono što ima snažnu emotivnu poruku
                                                                  u cijeloj ovoj priči”, naglašava Hamzić, te dodaje da je baš
                                                                  prije nekoliko dana razgovarala s Elmom Hodžić.
                                                                     “Obje još ne možemo potpuno vjerovati da će neki naš
                                                                  studentski projekt zaživjeti na takav način i da ćemo se
                                                                  samo nekoliko godina poslije toga moći pohvaliti da smo
                                                                  idejni tvorci cijele ove priče. Vidite, mi imamo izuzetno
                                                                  mnogo muzeja i galerija u Sarajevu koji se bave tematikom
          čovjek ne mogu da vjerujem da je to tako, da Tužilaštvo za 25 godi-  ratne kulture sjećanja. Oni su veoma zanimljivi i vrijedni,
          na nije našlo za potrebu da kazni niti jednog zločinca. Znamo da su   u to nema sumnje. Međutim, ono po čemu je ‘Bijela soba’
          neki kažnjeni, ali su procesuirani u Haškom tribunalu. To su generali   zaista specifična jeste da ćemo tu imati autentične pred-
          Milošević i Galić, to su Karadžić i Mladić. Od brojnih izvršilaca tih   mete koji će biti dio instalacijske izložbe. Tu će posjeti-
          zločina, većina njih se zna ko su oni bili. Zna se ko su bili komandan-  lac doslovno moći osjetiti taj trenutak iz kojeg je zauvijek
          ti brigada, ko su bili komandanti bataljona, ko je bio za artiljerijskim   otrgnuto jedno dijete”, potrcrtava Hamzić.
          cijevima, nema tu potrebe da se oko toga nešto dodatno istražuje   Fikret Grabovica pripominje da su ideja i realizacija
          kada se sve to zna crno na bijelo. I pored svega ovoga, to nije do-  ove spomen-sobe od samog početka bile bliske svemu ono-
          voljno Tužilaštvu da radi svoj posao. To nam posebno teško pada.   me čemu on zajedno s Udruženjem roditelja ubijene djece
          Više puta sam bio kod glavnih tužilaca. Uvijek su mi davali obećanja   opkoljenog Sarajeva 1992.-1995. teži realizirati u svojim ak-
          da će u narednom periodu sigurno procesuirati zločine nad djecom   tivnostima. “To će biti projekt koji je od izuzetnog značaja,
          Sarajeva. Međutim, redovno sam već godinama varan jer još nika-  ne samo historijskog već i edukativnog. Ovo je način da se
          da nije podignuta nijedna optužnica. Lično osuđujem svaki zločin i   vrlo važna istina čuva od zaborava. Naša je ideja da ‘Bije-
          svako nevino ubijeno biće, to osuđujem i stava sam da to svugdje   lu sobu’, u kojoj će saznavati o tome šta se dešavalo tokom
          treba biti procesuirano i kažnjeno. Međutim, komparacije radi, mo-  Agresije na Bosnu i Hercegovinu i tokom Opsade Sarajeva,
          ram istaći da je Tužilaštvo našlo za potrebu da podigne optužnicu   posjećuju djeca osnovnih i srednjih škola. Sve što radimo,
          protiv generala Ramiza Drekovića, koji je, kako ga terete, odgovo-  ne radimo da bi mlade i buduće generacije mrzile, ili da bi se
          ran za jedno ubijeno dijete u Kalinoviku. Ako je odgovoran, i treba   svetile i ratovale. Ne. Mi buduće generacije moramo ovome
          da odgovara, s tim se u potpunosti slažem. Međutim, neshvatljivo je   učiti jer želimo da i na ovaj način svojoj djeci gradimo bolju
          i sasvim nerazumljivo da su tolika djeca u Sarajevu ubijena i da još   i ljepšu budućnost da se nikada više i nigdje ne ponovi ono
          nema nijedne optužnice za taj zločin. Niti jedne.       što se dogodilo upravo ovdje, u našem gradu”, konstatirao
                                                                  je Grabovica.                               n


                                                                                                    STAV 13/2/2020 47
   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52