Page 53 - STAV broj 258

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Hilećar se razotkrije prije ili kasnije

DOK SI U IGRI,

NISI GUBITNIK

Piše: Igrali smo u plaćanje pića i meze. Nije to bilo mnogo. Ipak, čovjek se ponašao
Irfan HOROZOVIĆ kao da sam ga varao. Počeo me je izbjegavati. Učinio sam mu nešto nažao.
Kako su dani prolazili, to je izgledalo sve gore.
Onda su se njegove anegdote počele pokazivati u svom istinskom obliku.
– To je najodvratniji i najpokvareniji čovjek za kog sam čuo i vidio ga... – kazao
mi je to čovjek za kojeg mi je pričao da ga poznaje i zamolio da ga pozdravim

gre su čudna stvar. – Kako je to moguće? Popili smo piće i pojeli. Jelo je, koliko
Nastale su, kažu, kako bi se ljudi manje – Moguće je. se sjećam, bilo vrlo dobro. Onda smo na-
sukobljavali. Ili ratovali. Ipak, neke od – Ne razumijem. stavili s pićem i uskoro potrošili sve teme
Injih neosjetno su učilište manjih i ve- – Govorili su jedan drugome s jednog kra- za razgovor. Predložio je da nastavimo s
ćih sukoba. ja sale na drugi najteže moguće uvrede, urlali, kartama. Prihvatio sam.
Šah naprimjer. a onda, ne znam ni sam, valjda su se, kažu, Najednom je to postala opasna igra.
Svađali smo se i dokazivali pravdu u zadesili sami u čitavoj prostoriji i bez riječi Stalno sam dobijao, a on se sve više
svojim dječijim igrama. I bili uvjereni kako sjeli da igraju tavle. Tako je ostalo do danas. nervirao.
oni drugi lažu. Naravno, oni su vjerovali da – I nisu se više svađali? Igrali smo u plaćanje pića i meze. Nije
lažemo mi. – Koliko ja znam – nisu – poneka poša- to bilo mnogo. Ipak, čovjek se ponašao
Međutim, uvijek je postojao neko ko je lica, a onda su odustali i od toga. kao da sam ga varao. Počeo me je izbje-
zaista lagao. Uvijek. I malo mu je trebalo da Ipak nisu odustali. gavati. Učinio sam mu nešto nažao. Kako
pokaže svoju ćud. Saznao sam to kasnije. Bilo je to nakon su dani prolazili, to je izgledalo sve gore.
Zvali smo ga hilećar. golemog poraza od četiri prema nula. Navi- Onda su se njegove anegdote poče-
Bila je to tajna riječ koja je izbijala samo jač pobjedničkog tima nestrpljivo je čekao. le pokazivati u svom istinskom obliku.
u vatri rasprave. Čim je nekako sporo ušao njegov protivnik, – To je najodvratniji i najpokvareniji
Jedan događaj iz djetinjstva nikad ni- gledao ga je dok nije sjeo. čovjek za kog sam čuo i vidio ga... – ka-
sam zaboravio. Nešto mi se u njemu toliko – Poručio sam ti kahvu – tad reče. zao mi je to čovjek za kojeg mi je pričao
usjeklo u pamet da, kad pomislim na igru, Došla je porudžbina, bakrena džezva i da ga poznaje i zamolio da ga pozdravim.
sjetim se i njega. oko nje četiri kocke šećera. Čovjek je gle- Pričao je, također, o nekom čovjeku
Sasvim u blizini naše kuće nalazila se dao u četiri bijele kocke koje su se pretvara- koji se prišunjao lijepo uređenoj i nami-
žuta dugačka zgrada u čijem je prizemlju bila le u bjelinu, uhvatio se za srce i udario gla- risanoj gospođi u tramvaju, a onda ispa-
igraonica s malim bifeom. Tu su stariji ljudi vom o ploču. lio salvu smrdljivih vjetrova koja je prije
igrali karte, domino, šah i, naravno, tavlu. Došla je hitna pomoć i odvela ga. Kažu pratećeg vonja potresla sve.
Ko zna zašto, ali ta je zgrada imala ime. da su ga jedva spasili. – Gospođo?! – sasvim je smireno ci-
Zvali su je Kasino. Nikad više nije ušao u Kasino. nično kazao.
Ponekad sam tu dolazio da zovnem koga Njegov protivnik jeste. Žena se izbezumila od svega tog i izišla.
treba ili da sjednem uz nekog poznatog i Na kraju se osjetio suvišnim. Niko ga nije Onda je jedno jutro došao u moj ured,
malo gledam. gledao, niko nije želio igrati s njim. zastao i ispraznio sve svoje zalihe vjetrova,
Odmah sam zapazio njih dvojicu. Niko nije primijetio kad je prestao smiješeći se i gledajući iznad mene koji
Međutim, postojala je opasna razlika dolaziti. sam bio jedini tu. Tad sam shvatio da je
među njima. Mnogo godina kasnije upoznao sam se s onaj u tramvaju mogao biti jedino on.
Nepremostiva razlika. neobičnim čovjekom koji je imao neku vezu Postao je nesnosan.
Navijali su za različite klubove. s mojim poslom. Povremeno smo se druži- I svaki dan nešto smišljao. Sam i uz
Rivalske klubove. li. Bio je pun prijesnih anegdota. I riječi kao pomoć pomagača.
Ipak, igrali su i dalje tavle, koristili sve “prdimahovina”. Uvijek raspoložen. Tako Bio je zaista nepatvoreni hilećar.
moguće doskočice pritom, a o onome što ih smo se jedanput zadesili u krčmi o kojoj mi je Jednog dana sam pošao u prostoriju
je dijelilo prešutno se nije razgovaralo, ili mnogo govorio. Bilo je to nešto poput kluba. gdje je i on običavao biti. Dali su mi neke
bar što je manje moguće. Fotografije na zidu su o tom jasno govorile. papire da im uručim. Ponio sam fascikl
– Što si se zagledao u onu dvojicu? Uramljene fotografije jednog kluba. Današ- i dao im. Četiri su bila za nj. Kad ih je
– Ne znam ni sam. Djeluju kao braća. nje i njegovih legendi u kopačkama. On je, prelistao, gotovo je klonuo. Nije mogao
Gotovo blizanci. Razumiju svaki potez jedan naravno, bio njihov navijač. Ja, zapravo, ničiji. skriti razočarenje i bijes.
drugom. Istinski stari prijatelji... Podsjetilo me na staro mjesto gdje su Nisam se nasmijao.
Kako se samo nasmijao. ljudi igrali domino i tavle. Sve je u toj pro- Osjećao sam se nekako prevarenim.
– Oni su bili najveći neprijatelji. storiji ličilo na Kasino. I bio gotovo tužan. n

STAV 13/2/2020 53