Page 57 - STAV broj 258
P. 57

ljudi koji su radili u MUP-u, s pendrekom ili
          bez njega, a makar na džumu išli u džamiju.

          DŽAMIJA KOJA BUDI POSEBNE EMOCIJE
            Unutar džamije ne osjeti se hladnoća, po-
          gotovo kako u nju pristižu musalije. Vidim
          tu ljude iz Sarajeva, Hadžića, Kaknja, Viso-
          kog, Hrasnice, Trnova... Nakon klanjanih
          sunneta, Harun-efendija se penje na minber
          i drži hutbu. Donosim dio njegovog govora
          o značaju ove džamije:
            “Igmanska džamija proklanjana je u vrlo
          teškim zimskim uvjetima, s veoma niskim
          temperaturama, na minus petnaestak stepe-
          ni. Ona je bila utočište za one koji su željeli
          da padnu na sedždu, da ugriju srca vjerom.
          Godine 1996. džamija je bila stavljena u dru-
          gi plan. Potom je Vojno muftijstvo s vojnim
          imamima počelo s organizacijom klanjanja
          džume u njoj. I to svakog prvog petka u mjese-
          cu. To je trajalo negdje do 2000. godine, kada
          je za komandanta Prvog korpusa došao Halil
          Brzina. On je prepoznao tu lokaciju i zajed-
          no sa svojim saradnicima renovirao džamiju.
          Od tada je ona dobila punije sadržaje. Kasnije
          je u nju dovedena struja, voda, plin. Od jula
          2012. klanja se svaka džuma. Tada sam pri-
          mljen u JU Fond memorijala KS i, budući da
          je ova asocijacija preuzela brigu oko džamije,
          od tada se džuma klanja svakog petka. Bilo
          je petaka kad nam snijeg nije dozvoljavao da
          dođemo do džamije, a tada smo džume kla-
          njali u ‘Hanu’, gdje postoji mesdžid. Iz godi-
          ne u godinu džemat se povećava. Bude ljudi
          na džumi iz svih krajeva BiH i iz dijaspore,
          pogotovo u vrijeme sezone skijanja. Bude tu i
          turista iz Turske i arapskih zemalja. Ona nema
          stalni izvor prihoda, ali imamo kasu u dža-
          miji koja godišnje donese značajna sredstva.
          Ovu džamiju smatram među najvažnijim u
          BiH. Mnogima će ova konstatacija izgledati
          bombastična. Božiji poslanik Muhamed, a.
          s., naučio nas je koje su džamije najvažnije,
          a to su dva harema, u Meki i Medini, te Me-
          sdžidul-Aksa u Jerusalemu. Svi narodi ima-
          ju i svoju četvrtu džamiju po važnosti. Ova
          džamija ne pamti Gazi Husrev-bega, nije u
          nju uloženo na milione KM kao u Fahdovu,
          nije velika niti lijepa kao Istiklal, niti ima arhi-
          tektonsku vrijednost kao Ferhadija i Aladža,
          niti ima svoj džemat, jer je 25 km udaljena
          od naselja. Ona je meni po važnosti četvrta
          džamija. Temelji ove džamije jesu krv naših
          šehida, ruke i noge naših gazija, suze majki
          koje su slale svoje sinove u borbu, suze jetima
          i mazluma kojima je napravljena nepravda.
          Dok su se rušile naše džamije diljem BiH,
          mi smo gradnjom ove džamije, a gradili su je
          borci i muhadžiri, pokazali da nećemo otići s
          naših ognjišta. Zato za mene ova džamija ima
          veliku sentimentalnu vrijednost.”
            Po obavljenom namazu razgovaram s pr-
          vim i sadašnjim mutevelijom, mujezinom i
          drugim džematlijama. Priča o Ratnoj džamiji
          na Igmanu i u njima budi emocije.    n  Ratna džamija na Igmanu


                                                                                                    STAV 13/2/2020 57
   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62