Page 66 - STAV broj 258
P. 66

DRUŠTVO



            Britanska Komanda za bombardira-
          nje pod maršalom Harrisom njemačke
          je gradove namjeravala uništiti još 1943.
          godine. Mesar je htio okončati rat rav-
          nanjem njemačkih gradova, tako je želio
          prisiliti Rajh na kapitulaciju. Stoga je u
          jesen 1943. godine krenuo u bombardi-
          ranje Berlina, namjeravajući ga spaliti do
          temelja. Onako kako je nekoliko mjeseci
          ranije spalio Hamburg.
            Međutim, to mu nije uspjelo, kako
          zbog strukture glavnog grada Rajha, tako
          i zbog vlažnog i hladnog vremena. Uni-
          štena su samo pojedina gradska naselja.
          Nakon toga, RAF se fokusirao na siste-
          matsko uništavanje njemačkih industrij-
          skih centara. Za razliku od svakodnevnih
          napada USAAF-a na tvornice, cilj RAF-a
          bio je napasti radnike odbrambene indu-
          strije. Zbog toga su stambene četvrti bile
          napadnute u noćnim satima ili su se sta-
          ri gradovi u unutrašnjosti, koji su se sa-
          stojali od uskih i često lagano zapaljivih
          drvenih kuća, koristili kao “detonatori”.
          Tokom 1944. godine jedan za drugim na-
          padnuti su Stettin, Braunschweig, Mag-
          deburg, Leipzig, Stuttgart, Schweinfurt,
          Augsburg i šest puta Berlin.
            Vjerovali su da će neprestano bom-
          bardiranje gradskih područja dovesti do
          propasti njemačke odbrambene industrije.
          Zapovjednici RAF-a i USAAF-a također
          su vjerovali da će na taj način radikalno
          skratiti rat. Bila je to greška. I Britanci su
          to trebali znati jer njemački zračni napadi   iluziji sigurnosti jer im je rečeno da je grad   svrhu, stručnjaci okupljeni oko vojnog
          na London u jesen i zimu 1940. godine   izvan dosega savezničkih aviona. Dresden   historičara Rolf-Dietera Müllera, prvi su
          nisu doveli do propasti engleskog društva.   je već u ljeto 1944. godine bio na popisu   pregledali pisane izvore iz februara 1945.
          Štaviše, postoji mnogo dokaza koji govo-  savezničkih alternativnih odredišta, a prve   godine. Nacional-socijalističke vlasti izvi-
          re da je stalna opasnost od smrti iz zraka   bombe na grad pale su 24. augusta. Do 13.   jestile su nekoliko puta o broju izvađenih
          zbližila stanovništvo više nego ikad prije.   februara 845 ljudi poginulo je u zračnim   mrtvih tijela tokom čišćenja ruševina.
            Zapovjednici RAF-a vidjeli su vojnu   napadima na Dresden i njegovu okolicu.   Tako su desetog marta imali 18.375 žrta-
          metu u svakom njemačkom gradu 1944. i   SS-ovac Hans Heinrich Nieland postaje   va, 20. marta 20.204, a 31. marta konačno
          1945. godine. Dresden je također uvršten   gradonačelnik Dresdena u februaru 1940,   22.096. U desetljećima koja su uslijedila,
          na popis ciljeva RAF-a, i to ne bez razloga,   ali u najgorim satima napušta svoj grad.   oko 2.000 drugih tijela otkriveno je u za-
          kao središte vojno važne infrastrukture za   Nakon rata je živio i radio u Hamburgu.   trpanim podrumima, što je brojka koja
          prijevoz trupa koje su trebale spriječiti   Napad nije bio najteži na neki nje-  je tačno odgovarala procjeni iz 15. mar-
          prodor s Istočnog fronta. Ipak, uništenje   mački grad u Drugom svjetskom ratu.   ta 1945, dakle, da je u napadima ubijeno
          starog Dresdena 13. i 14. februara 1945.   Hamburg, Berlin, Essen, Duisburg i Dor-  25.000 ljudi.
          bilo je šok. U nešto manje od 18 sati, od   tmund bili su jače pogođeni. S obzirom na   To je odgovaralo broju identificiranih
          pada prvih britanskih bombi do polaska   omjer uništenih zgrada, sudbina Dürena,   19.000 žrtava koje su do aprila 1945. poko-
          posljednjih američkih bombaša, poharan   Paderborna i Kölna bila je mnogo teža   pane uglavnom na dva groblja u Dresde-
          je do tada neoštećeni grad.       od sudbine Dresdena. Ipak, niti jedan   nu, uključujući pepeo 6.865 osoba čija su
            Već početkom 1930-ih Dresden je bio   drugi bombaški napad nije postao tako   tijela kremirana u Altenmarktu kako bi
          jedan od njemačkih gradova s   najvećim   simboličan kao onaj 13. februara 1945, i   se spriječila zaraza. Dalje, tražena je po-
          postotkom članova NSDAP-a. Na izbo-  to najviše zbog nagađanja o broju žrtava.   tvrda smrtnih slučajeva. U visoko biro-
          rima za Reichstag u novembru 1932. za   Odmah nakon završetka napada švedske   kratskoj zemlji poput Njemačke niko nije
          nacističku stranku glasalo je 34 posto gra-  novine priopćile su da je ubijeno između   nestao bez traga, čak ni u Drugom svjet-
          đana. 7. marta 1933. spaljene su prve knji-  100 i 200.000 ljudi. Ta se brojka povećava-  skom ratu. U nekom su se trenutku rođaci
          ge ispred Volksbuchhandlung na Grosse   la tokom godina, sve dok konačno u pro-  morali prijaviti sudu da bi proglasili smrt
          Meissner Strasse, dva mjeseca prije palje-  ljeće 2000. desničari nisu ustvrdili kako   kako bi dobili potvrde o nasljeđivanju ili
          vine knjiga u Berlinu i drugdje. Među-  je napad odnio 480.000 života.   opravdali zahtjeve za penzijom. Sredinom
          tim, Hitler nikada Dresden nije učinio   Kako bi okončao sve špekulacije,   1945. zračnim napadima pripisano je oko
          “Führerovim gradom”.              tadašnji gradonačelnik Ingolf Roßberg   8.000 ovjerenih smrtnih slučajeva, a još
            Dresden je bio sedmi najveći njemački   imenovao je historijsku komisiju čiji je   su 10.000 ljudi sudovi proglasili mrtvima,
          grad čijih je 629.713 stanovnika živjelo u   zadatak bio odrediti broj žrtava. U tu   većinom u samom Dresdenu.



         66  13/2/2020 STAV
   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71