Page 53 - STAV broj 438

položaje, primijetili smo da nema Abde.
Onda se jedna grupa vratila, pronašla ga
i izvukla tijelo. Abdu pamtim kao borca
koji je i u najtežim situacijama ostajao
pribran, u najvećoj nelagodi znao je za
šalu, ali i kao nekog ko je čvrsto vjerovao
da je već određeno kako ćemo skončati.“

BRIGA O PORODICI KAO POSLJEDNJI
EMANET
Iza Abdije Kovačevića ostala je majka
Emina te supruga Fatima s četvero ma-
loljetne djece. Brigu o njima za posljed-
njeg susreta Abdo je u emanet prenio na
komšiju i saborca Huseina ef. Kovačevi-
ća. „Među svim poginulim pripadnicima
505. brigade u mom srcu Abdo ima po-
sebno mjesto. Više je razloga za to. Prije
svega, bili smo rođaci i komšije, ali po-
sebno zbog riječi kojima me zadužio da
povedem brigu o njegovoj porodici koja S prijateljem u Iraku
je prilikom njegovog posljednjeg odlaska
na liniju ostala bez zaliha u hrani. Abdo Iza Abdije Kovačevića je od onih čiji su ratni put, uloga i doprinos
je dolazio iz čestite porodice. Rano je u proteklim godinama bili prilično zasje-
ostao bez oca, tako da ih je podizala maj- ostala majka Emina te njeni. Svjesno ili ne, ustalila se praksa
ka Emina Bajrićka, koja je bila babina supruga Fatima s četvero da se uglavnom priča o velikim bitkama
tetična. Početkom rata bili smo skupa u i operacijama, a samim tim i o njihovim
brigovskom vodu. Iako je bio nešto stariji maloljetne djece. Brigu o akterima, dok su manje borbe i njihovi
od većine saboraca, Abdo je i po hrabro- njima za posljednjeg susreta učesnici ostajali po strani. A moralo se i
sti i po požrtvovanosti bio rame uz rame još uvijek bi se moralo naći načina da se
s mladićima iz voda. Čovjek kao stijena, Abdo je u emanet prenio i o njima više govori i više piše. Nisu je-
koji je djelovao bez panike i straha. Za- na saborca Huseina ef. dini heroji samo oni koji su učestvovali
hvaljujući godinama, imao je autoritet u ‘Munji ‘93’, ‘Brezi ‘94’, ‘Mostobranu’,
u vodu, ozbiljno je pristupao zadacima, Kovačevića. ‘Februarskoj ofanzivi’ i sl., nego su hero-
cijenio i štitio ljude i dosta bolje od nas ji i svi drugi koji su bili akteri i ostalih
mlađih razumijevao neke stvari. Znao je borbi. I ne samo moj brat, kako je to za-
hladno ispričati najveću šalu, s lahkoćom jedna od najtežih situacija u toku rata. bilježeno, već su nam i drugi šehidi svo-
kontrolišući emocije. Volio sam ga iskre- Onda sam na dženazi prisutnim govorio je porodice ostavili u amanet, a pravo je
no kao svog rahmetli brata Hasana. Na- o Abdinom emanetu i o našoj zajedničkoj pitanje koliko smo svih proteklih godi-
kon nekog vremena provedenog u Prvom obavezi prema njegovoj porodici. I oda- na, ali i danas svjesni te odgovornosti.“
bataljonu, ja sam prešao u Drugi, pa na zvali su se ljudi taj dan, a i kasnije. Imam Jedno od četvero Abdine djece, sin
kraju i u Treći bataljon. Abde se sjećam iz osjećaj da su poslije dženaze ljudi izvadili Sulejman, kaže da mu se prilikom sva-
akcije zauzimanja Velike Kladuše, potom sve što su imali u džepovima. Od tad pa kog spomena i razgovora o ocu u sjeća-
i iz ‘Mostobrana ‘94’, kada mi se posebno sve do danas Abdo je sve vrijeme u mo- nje vrate dvije slike. Prva iz njihovog
urezala njegova hrabrost. U mrkloj noći jim mislima“, kaže Kovačević. posljednjeg susreta, kada je otac zadnji
s gumenim čamcem prelazili smo preko I druga dva Abdijina brata bili su pri- put otišao od kuće, i druga kada su došli
Une. Strah od nepoznavanja rijeke bio je padnici Armije Republike BiH. Brat Ham- po njega u školu nakon što se saznalo da
prisutan kod većine boraca i starješina. dija, koji je preselio prošle godine, bio je je otac poginuo. „Kad je babo posljednji
Ali za razliku od drugih Abdo je u čam- pripadnik 17. krajiške brigade u Travniku, put krenuo na liniju, s njim je bio saborac
cu bio tako smiren i staložen. A nije bilo dok je mlađi Bećo bio u „Hamzi“, gdje je Huse Dizdarević, poznatiji po nadimku
lahko, znam po sebi. Tu noć su i mnogo u prvoj godini rata ostao stopostotni rat- Nane. Sjećam se da sam pitao babu kad
veći heroji s kopna strepili i tresli se baš ni vojni invalid. Bećo ističe da je Abdija će se vratiti. On se samo okrenuo i blago
ko ‘topolići’. I onda naš posljednji susret bio veliki borac, neko ko se dobrovoljno se nasmijao. Tu večer je poginuo. Sutra
i ta njegova odlučnost. Kaže: ‘Odoše ovi uključio u odbranu i neko ko je do kraja ujutro, u vrijeme kad sam već bio otišao
momci, ova mladost, i ne želim da neko bio opredijeljen da se i po cijenu života u školu, tu vijest su javili našoj porodi-
pomisli da kalkuliram.’ Tad mi je kazao mora braniti domovina. Kako naglašava, ci. Tek je počeo prvi čas, možda deset ili
poznatu rečenicu: ‘Osjećam da ću večeras na svaki spomen na brata Abdu iznova dvadeset minuta da je prošlo kad je neko
poginuti. U tebi vidim osobu kojoj u ema- mu se budi osjećaj ponosa, ali i tuge zbog pokucao na vrata. Ušle su dvije komši-
net mogu ostaviti svoju djecu.’ Ispričao zaborava kojem je godinama bio izložen. nice i pozvale učiteljicu Fatimu da izi-
mi je u kakvom je stanju ostavio porodi- „Brat Abdija je bio podjednako veliki he- đe. Učiteljica je izišla i ubrzo se vratila,
cu, s nekoliko kilograma brašna. Kad su roj kao i mnogi drugi. Nije kalkulirao, nije zamolivši me da spakujem stvari i idem
se ostali borci vratili iz akcije i kazali da uzmicao i nije nikog od saboraca ostav- kući. Odmah sam imao predosjećaj da je
je poginuo, bio sam u šoku. Otišao sam ljao na cjedilu. Dužio je mitraljez pede- nešto bilo s babom. Usput su mi saopćile
kući da obavijestim porodicu. Na tu vi- settrojku i bio spreman odraditi sve što tužnu vijest koja se trajno urezala u moju
jest majka Emina je klonula. To mi je bila se od njega tražilo. Međutim, on je jedan memoriju.“ n

STAV 28/7/2023 53