Page 54 - STAV broj 212

DRUŠTVO

“MOJ EZAN

MORA ČUTI

Piše: Edib KADIĆ
edib@stav.ba

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ
KRAJNJI

ekoliko crtica iz života: Rodio
sam se 1956. godine u selu Me- KORISNIK”
hurići kod Kaćuna, općina Buso-
Nvača. U osnovnu školu išao sam
u Kaćunima, a zatim sam upisao Gazi
Husrev-begovu medresu, koju završavam
1975. godine. Nakon toga sam išao u voj-
sku, a poslije odsluženog vojnog roka za-
pošljavam se kao imam u Kraljevoj Sutjes-
ci kod Kaknja. To je jedna od najstarijih
džamija u Bosni i Hercegovini. Tamo sam
bio godinu i po. U džemat Bukovce kod
Busovače dolazim početkom 1979. godi-
ne. Tu ostajem 22 godine, a poslije, 2000.
godine, prelazim u Kaćune. Tu sam bio
imam 18 godina, a u penziju odlazim u
septembru 2018. Već sam šest mjeseci u
penziji, živim pravi penzionerski život.
Bez ikakvih sam obaveza, imam slobodne
aktivnosti u kojima uživam. Radim malo
oko kuće, malo voće, malo pčele, i to za
svoju kuću, ne za prodaju. Kad pođete,
dat ću vam da probate i moje jabuke, do-
maće su, nisu prskane.
Titin vakat, biro i nikakva plaća:
Oženio sam se 1982. godine, imam tri
kćerke. Dok sam bio hodža u Titinom
vaktu, supruga je sve to vrijeme bila na “Kada sam došao u Busovaču u Medžlis IZ, tražio sam Bukovce,
birou, jer nije mogla kao hodžinica da bio momak, htio da budem slobodan, neću obaveza. A meni
se zaposli. Tako je to bilo. Sada radi kao
medicinski tehničar u Hitnoj pomoći u odmah nudili da budem imam u Busovači. A evo i što. Imam
Domu zdravlja u Busovači. Dvije su mi u Bukovcima, imao imamski ispit, Lugovi, imamski ispit, Putiš,
kćerke udate, a imam i troje unučadi. Go-
dine 1988. morao sam napustiti imamski isto, Busovača, glavni imam, isto imamski ispit. Dakle, niko od
posao. Podigao sam knjižicu i prijavio se
na biro. Tada sam omalterisao kuću i te- njih nije imao završenu medresu, a kamoli fakultet, o tome
lefon uveo. I dalje sam radio kao hodža, nije bilo ni govora. Međutim, o tome se nikad nije ni kontalo ni
ali sam s biroa dobivao onu naknadu. Od
plaće Islamske zajednice u ovo sve što razmišljalo. To su za nas bili pravi imami, to su bili pravi ljudi koji
vidite što je napravljeno nije uloženo ni
banke, jer nije moglo ostati ništa od plaće, su se visoko cijenili. Kad su bili mevludi, ama povučeš se i gledaš
a kuću i sve oko kuće napravio sam prže- u njih, samo im se diviš. Ali, i oni su poštovali nas mlade imame
ći ćumur. To sam godinama radio preko
svog imamskog posla. što smo dolazili iz medrese. Bilo je to uzajamno poštovanje.
Šejh, željezara i batal posao: Kad mi Dočim, to sada nije tako. Druga je to japija bila. A 35 godina
je sve to dojadilo, rekao sam jednom čo-
vjeku koji je bio upravnik valjaonica že- ko je radio u jednoj branši, to se mora poštovati, nema druge”
ljezare u Zenici, a ovdje je u Kaćunima

54 28/3/2019 STAV