Page 58 - STAV broj 212

džematu možemo kupiti taj plac.” A taj
vlasnik placa otprilike je znao za šta mi to
kupujemo. Skupili smo ti novac, isplatili
ti, ideš odatle i nema priče. A koliko god
da je tražio, mi bismo mu platili, samo
neka ide. Srećom, on to nije znao. Sjećam
se da se i za staru džamiju, kad se pravila,
tražio milać. Jusuf Mekić imao je devetero
djece, radio je u željezari na visokoj peći.
On, obični radnik, ispred svoje devetero
djece dao je plac, jednu od najboljih par-
cela u Kaćunima. Imati devetero djece i
kazati: “Tu dajem svoju zemlju, bez pare,
bez dinara, u ime Allaha” – golemo je.
Sve dođe na svoje: Prvi poslije rata
koji je kupio zemlju ovdje u Kaćunima
od Hrvata naš je komšija odavde, bavio
se pomalo biznisom, ćumur, preprodaja,
na svakojake načine se čovjek snalazio.
Imao je kontakte tu s Hrvatima, jednom
od njih valjda je zatrebalo para pa je htio
brže-bolje prodati svoju zemlju. Uglav-
nom, za 20 hiljada eura kupio je 85 dunu-
ma u komadu. I to kakva zemlja, nema medvjeda pa do lisice. Bio sam specijali- 24 hiljade razloga da se prestane pu-
ni 500 metara od glavne ceste. Kad je to sta za lisice. Ovdje sam im znao napraviti šiti: Pušio sam okruglo trideset godina.
čula crkva, svećenik je dolazio kod nje- čeku. Taj je lov plaho zahmetli, valja se Jedan dan sam samo sebi kazao da od uju-
ga, nudio mu pare na pare, duplo, samo smrznuti čekajući. Jednom smo uhvatili tro ne pušim. I nikad više. Hajde, rekoh,
da se to vrati. Ma kakvi, nije on to htio živog medvjeda. Krivolovci ubili medvje- baš da vidimo. 200 sam maraka mjesečno
ni čuti. Kasnije je tu zemlju prodavao dicu, našli smo je u šumi ubijenu. Znali trošio na cigare. Najmanje. A u posljednje
Bošnjacima koji su živjeli gore iznad, po smo da je imala dvoje mladunčadi. Ka- vrijeme kupovao sam “Ronhill”. Odem
selima, samo da ih naseljava tu. Obećao snije smo čuli da su ovi krivolovci uhva- i uzmem pet-šest šteka, ne pitam koliko
im je i napraviti mekteb ako ih bude 20 tili jedno i negdje ga prodali. Drugo nisu je, samo znam da ne smije zafaliti. Znao
i više. Poslije njega su naši ljudi tu svuda uspjeli uhvatiti. Za nekoliko dana zove me sam, dok ustanem, četiri-pet ih je u hodu
kupovali zemlju od Hrvata i sada skoro jedan momčić iz sela, našao medvjedicu otišlo. Dok pred pčele odem, nema kutije.
da je sve otkupljeno. A Hrvati su s ove negdje na šumskom putu, skroz malešna. Dvije-tri kutije dnevno, to je normalno
strane ceste prije rata imali skoro pa 90 Ovaj moj jaran hadžija Hamdo i ja ode- išlo. A vazda se žena bunila što mi odje-
posto zemlje. Nije nam bilo bitno pošto mo gore, hadžija mu da pedeset maraka i ća smrdi na duhan. A ono sjediš negdje
je, samo prodaji i hajde seli. Sada su na uzme malog medu. Odmah uključi med, na sijelu, samo jedna na drugu se veže,
toj zemlji izgrađene firme, tako da nema- mlijeko, uspio je othraniti. A ko kad je u ne možeš im na kraju broja izbrojati. A
mo nikakvih problema s nezaposlenošću. prilici pa može, ima svoju firmu. Napra- mnogo sam se priča naslušao, prvo da se
Ko god hoće da radi ima posla. Svi rade i vio kaveze, sve profesionalno, svaki dru- ne može prestati pušiti, a drugo, i ako to
dobro se posluje. gi dan se čisti i pere cijeli kavez, ma da nekome pođe za rukom, da sigurno neće
Dedo i medo: Bio nekakav Aziz Deljo vidite, sve je profesionalno urađeno. Još moći ostavljati sa strane novac koji je tro-
iz Goražda, on me vrbovao da se bavim se igra s njom, stavi joj ruku u usta, neće šio na cigare. Za deset godina skupio sam
lovom. A nikad i nisam pomislio da bih to mu ništa. Govorim mu: “Već je to veliki 24 hiljade maraka. Onda sam gledao šta
mogao. Pošto sam tu vazda bio aktivan, on medvjed, pričuvaj se malo”, ali neće me ću s toga, kako ću. Kupim sebi terenca,
nije htio bez mene organizirati i osnovati poslušati. On voli životinje, ma kakvi. A BMW X3, 20 hiljada, i plac za vikendicu
lovačko društvo. Nestalo mi je kera ima šta će joj sada, kad je othranio, ne može na Pridolcima, četiri hiljade. Sve od ci-
jedno mjesec i po. Otišao negdje, da li ga je pustiti. Neće se snaći u šumi. Ona bi gara. Sebi sam rekao: od dvjesto maraka
je neko ubio, da li ga je neko svezao, haj odmah išla u naselja gdje su ljudi, kad je mjesečno, nikad nećeš u njih gledati, one
ga znadi. A ovdje ima razne divljači, od čitav život naučila s ljudima. ostaju na računu. I, eto, vidiš da može. n

58 28/3/2019 STAV