Page 56 - STAV broj 212

DRUŠTVO

imao vikendicu, da me zaposli u željezari. i neće ni biti. Znaš li ovo ovako reći?”
Čovjek je bio utjecajan i kroz jedno dva- “Znam, babo.”
-tri mjeseca eto ti jednog petka habera, po Radna knjižica i natrag u hodže: I
ovom jednom mom komšiji, da u pone- ja odmah sutra u biro po radnu knjižicu,
djeljak počinjem raditi. Jedan od detalja ponovo u Islamsku zajednicu, i tako je
koji nam u ovoj priči ne bi trebao promaći dalje i bilo. Kasnije sam tek vidio da mi
jeste da je šejh Beha-efendija, Behaudin je tako i namijenjeno bilo i, da sam otišao
Hadžimejlić iz Živčića, moj šejh. Vezan u željezaru ili bilo gdje drugo, veliku bih
sam s njim i tarikatski, a i kao prijatelj i grešku napravio i bez ikakve sumnje sa-
kolega, bio je zaista neko koga sam izuzet- svim propao. A šejha sam morao poslušati,
no poštovao i cijenio. Nakon petka, doš- drugačije nije moglo. A u željezaru sam
la je i subota, a došao je i taksi tu ispred htio zato što je ovamo bila izuzetno mala
moje kuće. Odmah sam prepoznao tak- plaća. Dijete su tu našlo, ne možeš izdu-
sistu koji bi vozio Beha-efendiju kad bi rat. A u nas se plaće pomjerale od prvog
mu šta zatrebalo. Tada sam imao jedno do prvog januara. A inflacija do marta ili
dijete. Čim sam kroz prozor vidio ko mi aprila pojede haman cijelu plaću, tako da
je došao, odmah sam izletio napolje, nema u maju imam svega 100 maraka. Teško je
smisla nikako drugačije. “Selam alejkum”, to bilo. Mi nismo imali ni karte, ni tople
“Alejkumu selam”. “Bujrum u kuću, šejh obroke, ama ništa. Moj dedo rahmetli je
efendija”, “Ne, došao sam drugim poslom”, bio imam u džematu u Bukovcima 22 go-
kaže mi hadži Beha-efendija.” “Čuo sam dine. Beha-efendija i dedo bili su haman
da se hoćeš zaposliti u željezaru?” “Hoću, i generacija i tako sam s njima dvojicom
tako sam odlučio, gotovo je”, odgovorim. proveo čitav život. A Beha-efendija me ci-
“Radi toga sam došao, samo da ti kažem, jenio i kao svršenika medrese i pazio me.
ne smiješ ići u željezaru. Tvoja nafaka nije Nema govora. Nikad nisam mogao vidjeti
tamo. Nego, ako se koga bojiš ili nešta, da je pravio razliku između mene i nje-
kako si pošao živjeti, tako i živi, ništa ne govog Huseina. Od Konjica do Maglaja
gledaj nastranu i nazad, već samo napri- nije bio mevlud a da nismo zajedno išli i
jed, i da nastaviš raditi kako si i do sada družili se. Sjećam se da je jedno vrijeme
radio, i ništa drugo. I ne boj se, tebi niko haman svaku noć u toku zime negdje u
ništa ne može, dedina te dova čuva i to je nečijoj kući bio mevlud. A svaku drugu
tako”, reče Beha-efendija. I on bi uvijek noć obavezno i drugačije nije moglo. I isto, Busovača, glavni imam, isto imam-
govor završavao kazavši: “I eto”, i ovako onda smo bili stalno zajedno, a bila su to ski ispit. Dakle, niko od njih nije imao
rukom učini. “Alahimanet”, “Alahima- posebna druženja. završenu medresu, a kamoli fakultet, o
net”, sjede u taksi i ode kući u Busova- Druga je to japija: Tadašnji imami tome nije bilo ni govora. Međutim, o
ču. Uđoh u kuću, nije mi ni na hatru da su se posebno cijenili. Kada sam došao tome se nikad nije ni kontalo ni razmiš-
sjednem. Velahavle, dođe mi šejh i reče u Busovaču u Medžlis IZ, tražio sam Bu- ljalo. To su za nas bili pravi imami, to
da ne smijem u željezaru. Stajao sam tu kovce, bio momak, htio da budem slobo- su bili pravi ljudi koji su se visoko cije-
jedno 10 minuta i onda samo kćerki re- dan, neću obaveza. A meni odmah nu- nili. Kad su bili mevludi, ama povučeš
koh: “De, šćeri, otiđi komšiji Baji i reci dili da budem imam u Busovači. A evo se i gledaš u njih, samo im se diviš. Ali,
mu da poselami njegovog prijatelja i da i što. Imam u Bukovcima, imao imam- i oni su poštovali nas mlade imame što
mu kaže da babo nikad nije bio u željezari ski ispit, Lugovi, imamski ispit, Putiš, smo dolazili iz medrese. Bilo je to uza-
jamno poštovanje. Dočim, to sada nije
tako. Druga je to japija bila. A 35 godina
ko je radio u jednoj branši, to se mora
poštovati, nema druge.
Ratni period i presjek Herceg-Bo-
sne: Kada su nastupile devedesete go-
dine, bio sam izuzetno aktivan. Bio sam
prvi predsjednik i jedan od osnivača SDA,
kao i osnivač Patriotske lige. Imam naka
i odlikovanja, a ima i prijedlog da mi se
uruči priznanje što sam bio organizator
otpora u ovom ovdje kraju. Za vrijeme
rata, na ovom području, organizirali smo
presjek Herceg-Bosne. Sarajevo, Fojnica,
Kaćuni, Zenica, i tako dalje, sve je to išlo
ovim putem. A nas su ustaše napadale i
iz Kiseljaka i iz Busovače. Tu su odmah
linije bile iza mosta, ali niko se nikad nije
povlačio. Nije bilo toga. Mi smo znali, gdje
su god nečije porodice otišle, odmah bi tu
linije pale. Naše linije nikad nisu pale i
slobodno se može reći da je, evo, baš ov-
dje napravljen taj presjek.

56 28/3/2019 STAV