Page 59 - STAV broj 212

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Kakva inspiracija, kakvi odgovori
VICEVI U

NAŠEM ŽIVOTU

Bezosjećajni, okrutni prizori iz naše svakidašnjice ponekad nam
pokazuju svoje drugo lice. Bez obzira koliko to čudno zvučalo
Piše:
Irfan HOROZOVIĆ – smiješni su. Međutim, nije nam do smijeha jer je riječ o našim
rođacima, prijateljima ili onima o kojima na neki način ovisimo

vi smo povremeni glumci. Ili jer mi se danas čini besmisleno bezazle- Bezosjećajni, okrutni prizori iz naše
bar izvođači. A vicevi naš tekst. nim). Bio je to samo vic u obilju viceva. svakidašnjice ponekad nam pokazuju svo-
I nastup. Ispričao ga je jedan desetar, običan, ve- je drugo lice. Bez obzira koliko to čudno
SPonekad sretnem ljude iz “Išare- seo momak. Nikad neću zaboraviti ono zvučalo – smiješni su. Međutim, nije nam
ta” na ulici. Uvijek su to neobični susre- što se ujutro dogodilo. Bio je postrojen do smijeha jer je riječ o našim rođacima,
ti, jer, osim onih nekoliko bliskih, jedva čitav puk, što je značilo da je u pitanju prijateljima ili onima o kojima na neki
da ih prepoznajem. Poznati onaj osjećaj: nešto doista važno. Nakon uobičajenih način ovisimo.
čini se da ga znaš, ali nisi baš u to sigu- komandi, potpukovnik zadužen za odgoj – Zašto ne napišeš komediju? – kaže
ran. Možda si ga poznavao nekad, ali sve pročitao je razlog skupa. Izišao je dese- mi žena nakon jedne takve situacije koju
je potonulo u svijetu zaborava. tar kao mjesečar i zaustavio se nekoliko smo analizirali i siti se ismijali.
I starih viceva. koraka iza njega. Potom je išao tekst o – Kako ću – odgovaram – osoba bi se
– Znaš li neki novi? specijalnom ratu koji se vodi protiv naše prepoznala – i uključujem se u one koji ra-
– Kako misliš? Odavno nisam čuo zemlje izvana, o unutrašnjem neprijatelju dije trpe nego što smijehom brišu svakod-
neki novi štos, vic... i svemu ostalom što se u takvim prilika- nevne udarce. Nekad je pričanje dosjetki
– A to. Na krivoj si adresi. Ja ti ne ma zvanično moglo čuti. Vladao je muk. bilo nalik na izvođenje monodrama. Tad
znam ni stare. Onda je potpukovnik prišao desetaru su nastali oni dugi vicevi koji su upravo
– Ko zna? i vrlo glasno zaključio: toliko i trajali. A ipak su bili.
– Valjda Vicko. – Desetaru, skidam ti činove jer nisi Sjećam se priče o pedeset vojnika. To
– Ko je sad taj? Ne znam ga. dostojan da ih nosiš! je zaista bilo nešto za izvođenje. Ponekad
Dalmatinac? Pokidao mu je činove s jednog ramena se uključivalo nekoliko pričača-izvođača.
– Nije mu to ime, nego nadimak. Svi i potom s drugog. Odveli su ga i predstava Igrali su različite vojnike. Onda zaplet s
ga tako zovemo. Jedino on ne zna za to. je bila završena. Nikad ga više nisam vi- tajnim pismom. Ne znam bi li se mogao
– A tako... dio. Kažu da je pitanju bila prekomanda uvrstiti u šale ili u neku vrstu kontroliranog
– Tako. u neko udaljeno mjesto. Kao što nikad straha. Ne bi ga se postidio ni E. A. Poe.
nisam saznao ko ga je od prisutnih voj- Profesor Solar poodavno je napisao i
Nekad bijaše jedan političar koji je nika prijavio. objavio tekst pod nazivom Analiza jednog
skupljao, kažu, viceve o sebi. Ne znam šta Ima ljudi za koje nikad ne znaš govo- vica, koji smo uglavnom, njegovi studenti,
je pritom mislio niti šta je kanio učini- re li istinu ili se samo šale. Sarkastično. s radoznalošću i neskrivenom sklonošću
ti sa svojom kolekcijom, jer je u svakom Okrutno. Vicko je bio upravo takav. Pro- čitali. Najednom je drukčiji bio profesor.
vicu bio poprilično glup i stupidno na- viri kroz vrata i zapita naprimjer: “Jeste Nekako pristupačniji. Iako ni metodski niti
ivan. S obzirom na to da mu je to nešto li čuli šta se jučer dogodilo na Otoci?” akribijski nije iznevjerio svoj pristup. Bio
značilo, možda je vidio neki put za izla- Ljudi ga gledaju u čudu. Pitaju govo- je to u to vrijeme vrlo poznati vic:
zak iz vlastite kolotečine. Bilo je to neo- rom tijela šta se dogodilo, a on sjedne i Dva raka puše na dnu mora. Zašto pu-
bično s obzirom na to da su službe koje počne prelistavati papire na svom sto- šiš, kaže jedan rak drugome, dobit ćeš čovje-
su se brinule za zdravlje države ozbiljno lu. I šuti. Onda neko ustane i priđe mu, ka na plućima.
analizirale i na svoj način tumačile svaki te upita: “Kaži više šta se to dogodilo Kakva inspiracija. Kakvi odgovori.
dostupni vic. na Otoci?” Mrtav-hladan, on odgovara:
Otprilike u to vrijeme bio sam u vojsci. “Nemam pojma, ništa nisam čuo, a šta – Zar je to vic?!
Nalazili smo se u slobodnim trenucima je zapravo bilo?” – Sve je vic, stari moj... i naš život je vic...
na skrivenim mjestima i, naravno, pili, Pitalac bi, naravno, ostao zatečen, pred- – Kako to misliš?
pušili i pričali. Tako sam čuo jedan vic met Vickovog vica. Nije mu to baš prola- – Onako kako sam rekao. Svaki dan
iz dva dijela (koji ovdje neću napisati, zilo u “Išaretu”. Predobro su ga poznavali. živim neki novi vic. n

STAV 28/3/2019 59