Page 72 - STAV broj 419

KULTURA

Majstori bošnjačkog pjesništva: Mujo Musagić (1947)

SLOŽENE POETSKE SLIKE

I PERFEKCIJA STILA

Musagićeva poezija ne može se svrstati u društveno angažiranu,
ali ona svojim alegorijskim govorom i pjesničkom imaginacijom
Piše: Almir ZALIHIĆ
to svakako jeste. Pjesnička „iluzija“ o društvu koje može biti i
koje treba da bude za ljude upućuje i potvrđuje da mu je stalo.

„Živih pjesnika ovoga formata (ne sloju, dominira slobodni stih koji se or- najčešće se daje do znanja da čovjek
računajući samo ono već objavljeno, ganizira u pjesmi tako što njega progre- zahtijeva različite socijalizacijske rad-
nego i ono zaušćeno i ono čemu je nužno dira uzduž pjesme semantička razrada, a nje, dok je priroda ipak samodostatna
zapućeno to što je već objavljeno) jedva ne neko zvukovno ili retoričko uputstvo u svom tako bitku. I dok u opisu pr-
da možemo, ovdje i danas, izbrojati na u užem smislu. Zbog toga bi se moglo vog sindroma atribucije i predikacije
prste jedne ruke. Nažalost, trajemo u reći da su to pjesme semantičkoga reda; signiraju dilemnost, dakle ne još uvi-
vremenu kad se živa vrijednost ili živa njima je stalo do određene semantičke jek nesumnjivu i konačnu istinu, kod
veličina sistematski prešućuju – kao da koherentnosti kojoj je itekako stalo do drugoga sindroma te iste atribucije ne
je riječ o nekoj pijačnoj ko-će-više-zagra- značenja, a ne do neke jezične zvonja- govore o alternacijama nego o obilju
biti utrci, pa se isticanje istinskih vri- ve, u bilo kojem smislu toga pojma. Već prirodnog spektra, koji inače čovjeku,
jednosti i najproduktivnijih iskoraka u ta značajka, dakle, ovu poetiku udaljuje u takvoj „konačnosti”, ali i u njegovoj
tome što se zove poetski izraz tretira kao od postmoderne paradigme, ako imamo kontingenciji nedostaje. Valja reći da je
reklamiranje robe konkurentske firme na umu samo hipnagogijske slike, a da u Musagićevom pjesništvu kategorija
(što bi, naravno, s tržišnog aspekta bilo o stilizaciji i ne govorimo. kontingencije (nenužnost nekog stvar-
suludo)“, napisao je svojevremeno o po- Kao takve, pjesme se u njegovoj po- nog egzistentnog bivanja; stvorenost)
eziji Muje Musagića nedavno preminu- etici mogu grupirati u neke veće cjeline, jedna od temeljnih, ali kontingencije
li književni kritičar Željko Grahovac. I i to po načelu semantičke organizacije i koja je nekako „programirana“. Takvih
to je, nažalost, usud i udes, savremenih jezika i iskaza kojim se služe. Prvi bismo je pjesama ponajviše, i upravo one nude
bošnjačkih pjesnika. tip pjesama mogli nazvati metaforičkim, temeljne značajke poetike, a to je odnos
Mujo Musagić od onih je rijetkih a njih je manje, koje motivski repertoar subjekta i drugoga, od društvenog do
pjesnika ponorne vizije koji vide više crpe obično iz prirodnog stratuma da vegetativnog pejzaža. To bismo mogli
od savremenika i koji su dublje od njih bi se naznačila antropološka pozicija imenovati „statusom subjekta“, te se
proniknuli u smisao svoje zbilje. Njegove lirskog subjekta, dakle čovjekova bića možemo upitati kakav je on. On može
pjesničke slike su precizne, zbog čega se u nekim od njegovih svojstava i stanja. biti usredišten na sebe, pa govorimo o
mogu vrlo lahko vizualno konkretizirati Ta svojstva ili se koncentriraju na pita- egocentriranosti.
i prevesti na opise izobličenih, dezinte- nje individue, posebnosti i osobnosti, Ali, najčešće nije lirskom subjektu
griranih likova svijeta. Dakle, u svakom njegove „pojačanosti” i „viška”, „iskre- u njegovim samoiskazivanjima najpri-
trenutku možemo izdvojiti i definirati nja”, što je jedna od temeljnih odrednica marnija ta pozicija, nego da detektira
sliku za kojom je pjesnik posegao, a tek Musagićeva pjesničkoga govora, pa ih i dijagnosticira svoj položaj u odnosu
potom slijedi razmatranje pojmovnog i tako dovodi do paradoksnih „rješenja” prema drugome, izvanjskome. U ta-
smislotvornog potencijala tih slika koje koja se „obračunavaju” sa subjektom kvom se odnošenju subjekt prikazuje
plijene svojom vizualnom snagom, a po- smještajući ga u besmislene situacije, u poziciji „kratkoga spoja“, odnosno
sebnost, začin dakle, daje im dijaloška u autoironijsku poziciju. Tada različite subjekt u odnosu prema društvu i svi-
dimenzija, iako na prvi pogled djeluju metonimije tijela upućuju na slična pi- jetu najčešće stoji u stanju nesuglasja,
kao monolog, odnosno kao govor upu- tanja kakva će problematizirati i ostali ne korespondencije, u stanju određene
ćen nikom i svima istovremeno, govor tipovi pjesama. izlomljenosti, sve do stanja egzistenci-
koji ne zanima, eventualni, odgovor ili, Drugi tip pjesama više je izjavnog jalnoga čemera.
bar, eho koji bi odnekud prispio. A eha tipa, njih bi bilo možda primjerenije Dakle, riječ je o javnoj sferi, o „pri-
kao što je u citiranom pasusu Grahovac nazvati misaonim, jer se češće pitaju vatnosti“, o intelektualnom naporu iz
naznačio nema danas, ali sam uvjeren o nekim od čovjekovih stavova, bilo područja duhovnosti, ili govorne aktiv-
da će ga biti u budućnosti, kad se bude još u nekom upitnom obliku, ili u ne- nosti u smislu prijenosa stava, ili uopće
od kukolja odvajalo žito. kim od veridiktičkih istina gotovo te- smjelosti da se misli, što je najkažnji-
U poetici Muje Musagića, i u formal- stamentarnih. Kada se u takav tip pje- vije djelo. Prema tome, jasno je da pje-
no-morfološkom i u motivsko-tematskom sama uvede koji od prirodnih motiva, snik govori o ugroženosti egzistencije,

72 17/3/2023 STAV