Page 73 - STAV 76 18.08.2016

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Bilješka iz JNA i dva “luđaka u pokušaju”
KAKO ME JE

JEDAN AHMAK

POKUŠAO SLAGATI

Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ Nakon podužeg i ko zna kakvog tretmana, sada već bivši “luđak u
pokušaju” izlazi iz ordinacije vidno opamećen. I pokunjen. Razočaran.
Bijesan. Dok izlazimo iz bolnice, istresa se na mene: “Ti si za sve kriv! Sve
si upropastio! Budalo! Kretenu! Idiote!” Šutim. Rado bih ga prebio

oračam preko nepregledne pi- autobusnoj stanici u Beogradu, umjesto pokunjen. Razočaran. Bijesan. Dok izlazi-
ste za postrojavanje i razmiš- direktno do Belog Manastira, kupujem mo iz bolnice, istresa se na mene: “Ti si za
ljam zbog čega li me je major dvije karte do Osijeka. sve kriv! Sve si upropastio! Budalo! Krete-
KJankulov, oficir za bezbjednost, – Zašto kupuješ karte do Osijeka – za- nu! Idiote!” Šutim. Rado bih ga prebio, ali
pozvao na razgovor. Jer, znam to iz isku- čuđeno će. nije ni vrijeme ni mjesto. A i besmisleno
stva drugih, kada Jankulov pozove nekoga – Da uštedim nešto para. je. Ništa time ne bih napravio. Brine me
na razgovor, to nikako nije dobro. Takav – A kako ćemo od Osijeka do Belog njegovo stanje. U teškom je afektu i spre-
iz njegove kancelarije izlazi šutljiv, blijed Manastira? man na sve, pa i na bijeg, a to ne bi bilo
i obamro. Ja, opet, nisam napravio nika- – Autobusom. dobro. Odlučujem blefirati. Hvatam ga za
kav prekršaj, izgred ili glupost. Ama, ni- – Kojim? nadlakticu, probijam se kroz salve psovki
šta. Dok prilazim paviljonu u kojem me – Ovim. Ovo je linija: Beograd – Osijek i uvreda kojima me zasipa, unosim mu se
Jankulov čeka, zaključujem da mi je zasi- – Beli Manastir. Kontrolirat će nas samo pri u lice i vičem: “Hoćeš li da pobjegneš?!
gurno neko nešto napakovao, a kako ću ulasku u autobus. Više ne. A nama će ostati Ako želiš, bježi! Neću trčati za tobom!”
se izvući iz “ni kriv ni dužan” situacije, nešto love. Za sendviče, kahvu i cigarete. – Pustio bi me – on će u nevjerici i na-
dragi Bog zna. – Čovječe, pa to je sjajno! Meni takvo glo umiren.
Kucam, ulazim u kancelariju, saluti- šta nikad ne bi palo na pamet! – Da. Razmatrana je i ta opcija. Pitao
ram i izgovaram frazu kako se javljam na – Znam. Zato i vodim ja tebe, a ne ti sam Jankulova šta da radim u slučaju tvog
raport po njegovom naređenju. Fiksira me mene. bijega. Rekao mi je da, dođe li do toga, oba-
bezizražajnim pogledom i nudi da sjednem. I s ostalim ovisnicima bilo je ma- vijestim civilnu miliciju, a oni će informa-
– Kako si? nje-više isto. Sproveo sam ih do njiho- ciju o tvom bijegu proslijediti dalje. Rekao
– Dobro, hvala. vih prebivališta bez većih problema. Ali, mi je i to da će se u roku od odmah aktivi-
– Drago mi je. Da odmah pređemo na s folirantima sam se podobro namučio. rati sve službe i krenuti u potjeru. Bit ćeš
stvar. U kasarni imamo devet narkoma- A “luđaci u pokušaju” bili su najgori. S uhapšen vrlo brzo. Potom pritvor i istra-
na i dvadesetak foliranata. Tvoj je zada- jednim takvim, nekim hojratom iz oko- žiteljsko rešetanje, pa Vojni sud u Nišu i,
tak, nakon što komisijski budu otpušte- line Živinica, čekam u zakazano vrijeme na koncu, zatvor. Godina najmanje. A dok
ni iz vojske, odvesti ovisnike u njihova ispred ordinacije. On se uzvrtio, pjeva, ti bježiš kao zadnja budala, ja odoh u fini
mjesta boravka, predati dokumentaciju u viče, histerično se smije, pali cigaretu. restoran, tu u blizini, na gurmansku šnic-
tamošnje Sekretarijate narodne odbrane, Nastojim ga smiriti, ali ne uspijevam. lu, šopsku salatu i hladno Nikšićko pivo.
riječju, razdužiti ih, potom ih odvesti ku- Iz ordinacije izlazi sredovječni ljekar i Eto, to bi bilo to. I? Šta si odlučio?
ćama, uzeti uniformu u kojoj su došli i to podvikuje: “Šta je, bre, ovo?!” Prilazim On obori glavu, kratko zašuti, potom
je sve. Kada to uspješno završiš, a siguran mu, izvinjavam se, objašnjavam da sam me pogleda blijedo i nemoćno i gotovo
sam da hoćeš, vodit ćeš ove koji glume da pokušao smiriti ga, da sam ovo, da sam plačnim glasom prošaputa: “Mogu li i ja
su gluhi, slabovidni ili ludi na VMA u ono, a on mi pokretom ruke daje do zna- popit’ pivo? Žedan sam.”
Beograd. Na specijalistički pregled. I da nja da mu je sve jasno i da se ne umaram. Ovo sam, a i još štošta, ispričao nedav-
znaš, tebe za ovaj zadatak nisam slučajno Hojrat se cereka i puši, čak otpuhuje di- no izvjesnom usputno-prolaznom ahmaku
odabrao. Pažljivo si praćen i analiziran. I move ljekaru u lice. Ovaj klima glavom, nakon što je, ničim izazvan, izbaljezgao in-
znam da ti to možeš. U međuvremenu, bit kiselkasto se smješka i govori: “E, jado fantilnu šupljaru o tome kako je, glumeći
ćeš oslobođen dosadašnjih dužnosti. To bi jadni! Pa zar ništa pametnije nisi mogao luđaka, izvarao konzilij ljekara na VMA. I
bilo sve. Slobodan si. smisliti?! Hajde, ulazi!” bio otpušten iz vojske. Pogledao me je bli-
Prvog ovisnika, zapravo poluretardira- Nakon podužeg i ko zna kakvog tre- jedo i nemoćno, baš kao i živinički hojrat
nog tipa koji je vrag bi ga znao kako prošao tmana, sada već bivši “luđak u pokuša- svojedobno, okrenuo se i otišao. Možda i
regrutaciju, vodio sam u Beli Manastir. Na ju” izlazi iz ordinacije vidno opamećen. I on na pivo, ko zna. n

STAV 18/8/2016 73