Page 68 - STAV 76 18.08.2016

SJEĆANJA

Crtežom i tekstom protiv zaborava (15)

SLOVO GORČINA

U “Lovcu”, pod krošnjama visokih platana, za dugačkim stolom
sjede pristigli gosti, pjesnici, pisci, teoretičari, kritičari, društveno-
-politički radnici, čuvari lika i djela Stočanina Maka Dizdara.

Piše i crta: Hasan FAZLIĆ Zuko Džumhur će doći nešto kasnije, a upitan je dolazak poete
Gustava Krkleca. Po običaju, za stolom glavnu riječ vodi Jan
Beran. Stručno i mudro objašnjava lik i djelo kamenog Gorčina
i njegovih u kamenu isklesanih komšija u nekropoli Radimlje

ajljepše mi je bilo kada bih se skrećemo ulijevo te uzbrdicom. Evo nas hercegovačkim nebom, a on se čvrsto drži
zaputio u Stolac na “Slovo Gor- u Domanovićima. Polja duhana skoro pa za šank. Književnik Alija Isaković kao
čina” s mojim pajdom pjesni- obrana. Ostalo je još malo liski, gore pri da je u velikoj dilemi, da li ostati u rod-
Nkom Nijazom, Nijom, Funfom vrhu stabljika, a na kućama se suši ubra- nom Stocu ili se vratiti i nastaviti uređi-
Alispahićem. Lijepo bismo se smjestili no lišće duhana kao zlatne niske na dje- vati sarajevski Život. Arheolog Zdravko
i namjestili u njegovom autu, pa onda vojačkim bijelim vratovima. Isto je i sa Marić obavještava skup da samo što nije
haj-vaj laganice. zrelim grožđem. na Ošaniću pronašao zlatnu krunu daor-
Usput smo, kao lijepo kućno odgoje- Gledam brdo Ošanići i osluškujem skog kralja. Naravno, sve će se ovo sutra
ni, kroz otvorene prozore auta pozdrav- je li moj prijatelj arheolog Zdravko Ma- i narednih dana detaljnije objašnjavati
ljali divne pejzaže, cvijeće i drveće, sve rić među ruševinama tvrđave pronašao i pojašnjavati, diskutirati za okruglim i
što hoda na dvije i četiri noge ili maše zlatnu krunu kralja Daorsa. Dolje u ne- ćoškastim stolovima. U međuvremenu,
krilima, muškarce, žensku čeljad napred- kropoli Radimlje otpozdravljamo Gorči- dok mladi pjesnici čekaju rezultate izbora
nu i nazadnu. nu i njegovoj kamenoj bratiji sa stećaka. za najbolje knjigu poezije, vinar Ale oba-
U Konjicu, duboko se klanjajući, I tako, mic po mic, stigosmo i u Stolac, vještava društvo da je od svih dostupnih
upućujemo pozdrave smaragdno zelenoj gdje nam dobrodošlicu želi, zbog vrućeg vrsta grožđa smućkao novo vino, kojem
Neretvi, i tako do Jablanice. Svraćamo ljeta, pomalo presahla Bregava. Jan Beran, ljubitelj oštrih pića, kumuje i
“Kod Gojka” da pregrizemo koji janjeći U “Lovcu”, pod krošnjama visokih daje prigodno ime – “Samotok”.
zaporak, oglođemo nekoliko rebarcadi, da platana, za dugačkim stolom sjede pri- Mi smo zaboravili da u Stocu treba
liznemo malo mučenice – a sve to zbog stigli gosti, pjesnici, pisci, teoretičari, negdje i spavati. Domaćin nas sa žaljenjem
naših stomaka – red je da i njima puto- kritičari, društveno-politički radnici, ču- obavještava da su sve sobe u “Lovcu” za-
vanje ostane u lijepoj uspomeni. vari lika i djela Stočanina Maka Dizdara. uzete i nudi da spavamo gore na Centrali,
Onda opet, laganicom lijevo-desno, Zuko Džumhur će doći nešto kasnije, a uz napomenu da se ondje može lijepo sje-
igrajući se s Neretvom, pa zaobilaznicom upitan je dolazak poete Gustava Krkleca. sti i pojesti. Upravo kako smo i priželjki-
oko Mostara, na Bunu u restoran braće Navodno, doći će ako dođe. Po običaju, za vali, ponudu prihvaćamo, suglasni da uz
Badžak. Sjedamo tik do Bune. Dok jedan stolom glavnu riječ vodi Jan Beran. Pje- duhovnu ide i gastronomska nadgradnja.
od braće lovi plahovitu pastrmku, njene snički, po uzoru na svog prijatelja Maka, Na Centrali nas dočekuju sto ispod
vode huče, buče, kao da nas, ljuteći se, stručno i mudro objašnjava lik i djelo ka- smokve okružen žuborom vode, janje na
pitaju šta ćemo ovdje. Uživamo jedući menog Gorčina i njegovih u kamenu is- ražnju, pšenični uštipci s kajmakom i si-
plemenitu ribu pripremljenu na roštilju klesanih komšija u nekropoli Radimlje. rom iz mijeha. Za ne daj Bože, ako ustreba,
i zalijevamo je gutljajčićima još plemeni- Budući da u Stocu egzistiraju tu je i pastrmka. Uz sve nabrojano, tu je
tije Žilavke. Tek toliko da riba ne pomisli Inat-ćuprija i Inat-kuća, pjesnik Mile moj dragi prijatelj arhitekta Emir Buzalj-
da ju je pas pojeo. Stojić konstatira da se i od inata može faj- ko s gitarom i svojom klapom uz pjesmu,
Vrijeme je za polazak, mala stanka de imati, dok mu je kolega Ivan Kordić šoto voće: Čuvaj Stoca, ne daj Počitelja, ni
u Počitelju, a onda, dolje, malo niže, pustio svoga pegaza da slobodno galopira Mostara ne ostavljaj sama. n

68 18/8/2016 STAV