Page 67 - STAV 76 18.08.2016

BOŠNJAK U NEW YORKU

Oproštaj od Larryja na teksaški način

ČETIRI ODRESKA

I SPROVOD

Neki drugi avion mislio je da ima zeleno svjetlo, što se moglo
katastrofalno završiti, a ja bih se onda pridružio Larryju s druge
Piše: strane. Ne znam koliko još letova imam, sa svakim novim
Nebojša
ŠERIĆ ŠOBA povećava se šansa da se desi nešto (ne)očekivano

robudila me hladnoća. Nisam navi- Ravnodušni konobari odjeveni u crno, bez Larry je radio u raznim osiguravajućim
kao na klimu. Napolju je 38°C usred pokazivanja ikakvih emocija, služili su kafu kompanijama, da bi zatim svoje znanje di-
noći, a u mojoj hotelskoj sobi samo i sokove. Bila im je to ko zna koja sahrana jelio po univerzitetima i svakome kome je
P19°C. Nakon nekoliko dana u Tek- taj dan. Osiguranje je tapkalo u mjestu, u trebala ekspertna analiza. Kažu da je bio
sasu, shvatiš da je paklena vrućina konstan- svojim također crnim odijelima, s prikri- dobar. To je značilo da je dosta vremena
tna. Iskačeš iz jednog zatvorenog prostora venim oružjem ispod mišica. Blejali su u provodio u avionu. Primijetih u jednoj od
u drugi, a u tih nekoliko trenutaka osjećaš prazno, ka dalekim prostranstvima niče- kutija spremnih za skladište plaketu koju
se kao da vadiš pitu iz rerne. ga. Cipele su ih žuljale, čekali su smjenu. mu je dala tvrtka “American Airlines”. Pi-
Dva dana prije umro je Larry, očuh moje Za govornicu je izlazila rodbina. Bilo salo je: “Larryju za pređenih milion mi-
supruge. Bio je težak čovjek. Natjeralo ga je teško reći bilo šta o Larryju. Nije bio lja.” (Rekli su mi da je prešao mnogo više.)
neke godine da ide u Koreju, gdje je bio ćata prijatan iako su ga hvatali napadi brige i Prije nekoliko godina Larry mi je rekao
dok su drugi ginuli, ali su mu ipak u glavu darežljivosti. Na neki svoj način bio je pra- da je tu bilo svega, motori su se znali za-
ugurali militaristički način razmišljanja. vedan, nije nikada ni pomislio kršiti bilo paliti, bilo je turbulencija od kojih su i
Kada mu je sin Tom napunio osam go- kakav zakon. Bio je jedan od “građana za stjuardese padale u nesvijest. Čak ni ne-
dina, rekao mu je da bi trebao raznositi no- primjer”. Atmosfera na ispraćaju smje- koliko operacija srca i ugrađen pejsmaker
vine želi li pare. Kada je ovaj dobio prvu njivala se od tužne do komične. Pričane nisu ga zaustavili. Sve donedavno, dok ga
plaću, rekao mu je da ubuduće mora kupo- su anegdote iz Larryjevog života, čak su leđa nisu počela boljeti, dok se nije otkrio
vati sebi odjeću, da od kuće više ne očeku- se i šale zbijale. Kada više niko nije imao rak pluća u završnoj fazi.
je mnogo. Tom mu je u svom oproštajnom ništa reći, izašli smo u foaje u kojem su Ukrcao sam se u avion koji je više ličio
govoru ipak zahvalio jer je tako od malih nas konobari poslužili kafom i sokovima. na autobus. Morao sam se oprostiti od rod-
nogu naučio da mora voditi računa o sebi, Izašao sam iz te hladne grobnice u otvo- bine i Teksasa, kojeg sam pamtio po koječe-
za razliku od mnogih nas s Džidžikovca renu topionicu zvanu parking. Imao sam mu drugom. Sad kada Larryja više nema, a
kojima je sugerirano da nikada ne moramo utisak da me sunce prži kao pljeskavicu. punica leti za Kaliforniju, sumnjam da će
ići od kuće, da uvijek računamo na svoju Sjeli smo u vrela auta, odvrnuli klimu do me Teksas uskoro vidjeti. Avion se zaletio,
bezbrižnu sobu, da ne moramo raditi, da će daske i odvezli se u restoran koji je Larry kopkao sam po muzici tražeći nešto da me
se društvo uvijek brinuti o nama. volio. Bio je to klasični teksaški gril. Ogro- uspava. Negdje je na trećini piste pilot svom
Tr ažiti “funeral house” bez GPS-a bila mne količine mesa dovlačene su u civara- silinom udario po kočnicama. Udario sam
bi noćna mora. Skoro pa ne mogu povjero- ma. Kaiševi su popuštani, a nakon nekog glavom o sjedište ispred. Sigurno nisam
vati da su nekada svi vozili “nako”. vremena, niko nije mogao ustati. Neko bio jedini koji je tad pomislio da će ga srce
Parkirali smo na mjestu označenim za od rodbine digao je čašu i svima zahvalio mahnuti. Neki drugi avion mislio je da ima
našu ceremoniju. Ništa nije prepušteno slu- na prisustvu. zeleno svjetlo, što se moglo katastrofalno
čaju. Sahrane i sve u vezi s njima veliki su Sutradan su počele priče o nasljed- završiti, a ja bih se onda pridružio Larryju
biznis u Americi. Ljudi odbijaju da umru stvu. Iako je Larryjeva supruga Barbara s druge strane. Ne znam koliko još letova
koliko je sve to skupo. Skoro pomislih da se još živa, djeca s obiju strana (od dviju ra- imam, sa svakim novim povećava se šansa
tvrdoglavi Larry godinama odupirao smrti zličitih majki) krenula su kroz njegovu da se desi nešto (ne)očekivano.
jer nije htio da ga opale po novčaniku. Smrt zaostavštinu. Posmatrao sam sa sigurne Larryjeva zahvalnica za pređenih mi-
je unosan posao. U Americi to nisu pogreb- distance prekopavanje po papirima, akci- lion milja završit će u smeću, kao i većina
na društva, već korporacije koje godišnje jama, svime što je Larry ostavio iza sebe. stvari koje su njemu i samo njemu nešto
obrnu stotine miliona dolara. Iako je Barbara jedini nasljednik, javile značile. Sve ostalo što je vrijedno razgra-
Svaki uposlenik stajao je na svom mje- su se sumnje i dileme. A ona, bolesna od bit će familija, a onda će doći ljudi s ka-
stu. Brojne sale u kojima su održavane cere- svega i svačega, jedva da je bila svjesna šta mionom, sve pokupiti i odvesti u skladište
monije bile su ispunjene svježim cvijećem, se oko nje dešava. Gledala je pred sebe, ko neke dobrotvorne organizacije. Larryjeva
a vrsta i količina ovisila je o cijeni koju zna na kojem planetu milijardama svjetlo- odjeća i dalje će šetati naokolo nošena na
je pokojnikova familija mogla izdvojiti. snih godina daleko. tuđim tijelima. n

STAV 18/8/2016 67