Page 75 - STAV 76 18.08.2016
P. 75

obrnuto, narativni fokus Taksiste pre-
          bačen je na lika te na građenje njegove
          psihološke rastrzanosti. Usamljeni nju-
          jorški taksist jeste Travis Bickle (Robert
          De Niro), koji nakon povratka s ratišta
          iz Vijetnama nikako ne uspijeva izaći na
          kraj s nesanicom i monotonijom vlasti-
          tog života. Negdje između taksiranja i
          provođenja slobodnog vremena u porno-
          grafskim kinima, Travis se zaljubljuje u
          Betsy (Cybill Shepherd), djevojku zapo-
          slenu u predsjedničkoj kampanji senatora
          Palantinea. Ona ga uskoro ostavlja i on
          zapada u još veću depresiju. Nakon što u
          njegov taksi uđe maloljetna prostitutka
          Iris (Jodie Foster), bježeći od svog svod-
          nika Matthewa (Harvey Keitel), Travis
          odluči da mora nešto poduzeti i kreće u
          “čišćenje prljavštine s ulica”.
            Inspiriran stvarnim pokušajem aten-
          tata na guvernera Alabame te aferom
          “Watergate” (najveći politički skandal u
          američkoj historiji koji podrazumijeva
          umiješanost američkog predsjednika Ri-
          charda Nixona u pokušaj prisluškivanja   Scorsesea te otkrio nove glumačke zvijez-  od Roberta Bressona, Jean-Paula Sartrea,
          nacionalnog odbora Demokratske stranke   de, Roberta De Nira i tada četrnaestogo-  F.M. Dostojevskoga, Johna Cassavetesa,
          u kompleksu Watergate u Washingtonu),   dišnju Jodie Foster, Taksista predstavlja   ranog Jean-Luca Godarda, te “prevodeći”
          scenarij za film napisao je kultni američki   hollywoodski odgovor na evropske filmske   sadržaj kroz objektiv eksplicitnog nasilja,
          scenarist i režiser Paul Schrader, koji je   pokrete koji su u nazivu imali zajednički   film Martina Scorsesea donosi ne samo
          tokom pisanja Taksiste imao samo 26 go-  pojam “novi”. Ta inovativnost značila je   uvjerljiv prikaz izgubljene postvijetnam-
          dina. U jednom razgovoru s Robertom   revolucionarnost u svakom smislu: estet-  ske generacije i krize identiteta američkog
          De Nirom shvatio je da stvaraju film koji   skom, društvenom, političkom i, naravno,   muškarca već i realističnu sliku utapanja
          će biti vječan.                   podrazumijevala je potpunu slobodu koja   posljednjih tragova ljudskosti, ljubavi,
            “Kad smo razgovarali o tome hoće li   nije sa sobom donosila samo pobunu pro-  prijateljstva, moralnosti. Scene iz Taksiste
          film zaraditi novac, De Niro mi je rekao da   tiv filmske tradicije već se odnosila i na   (You talkin’ to me?), stilovi oblačenja (vi-
          u rukama imamo film koji će ljudi gledati   trenutna društvena i politička previranja.   jetnamka), frizure (irokeza), način govora
          i za pedeset godina”, rekao je Schrader u   Kada je riječ o filmskoj formi, kom-  (psovke) postali su s vremenom neodvojiv
          intervjuu objavljenom u dokumentarcu   binirajući elemente žanrova filma noira,   dio američke popularne kulture, a Scorse-
          Martin Scorsese: A Journey.       horora, melodrame, pa čak i vesterna, uz   seova vizija, filmski izražaj i poetika utje-
            Kao jedan od najvažnijih američkih   snažan politički komentar rata u Vijetna-  cali su umnogome na američki nezavisni
          filmova svih vremena koji je u pravom svje-  mu, Taksista predstavlja izrazito stilizirano   film devedesetih, prije svih na Quentina
          tlu predstavio i najavio autorstvo Martina   filmsko ostvarenje. “Posuđujući” najbolje   Tarantina te nove tokove evropskog fil-
                                                                               ma (Gaspar Noé...).
                                                                                  Film je bio nominiran za četiri Oska-
                                                                               ra (za najbolji film, glavnu mušku i spo-
                                                                               rednu žensku ulogu te za muzika), ali nije
                                                                               osvojio niti jedan, što još jednom potvr-
                                                                               đuje nespremnost SAD-a na suočavanje
                                                                               s vlastitim strahovima te nesposobnost
                                                                               društva da zadrži korak s umjetnošću i
                                                                               odgovori na njene otvorene poruke. Po-
                                                                               tvrda sljepoće američke vlasti da prihvati
                                                                               psihološku rastrzanost vlastitog društva
                                                                               stigla je u obliku stvarnog Travisa Bic-
                                                                               klea, Johna Hinckleyja Juniora, koji se
                                                                               poistovjetio s glavnim junakom Taksiste
                                                                               te na koncu pokušao i atentat na američ-
                                                                               kog predsjednika Ronalda Reagana, ra-
                                                                               nivši ga s još troje ljudi.
                                                                                  Slika Sarajeva danas, četrdeset godi-
                                                                               na nakon Taksiste, po mnogima se ne ra-
                                                                               zlikuje mnogo od New Yorka sedamde-
                                                                               setih godina. I jedan i drugi grad bude
                                                                               isti osjećaj monotonije, nesvrhovitosti,
                                                                               bespomoćnosti, nepripadanja...    n


                                                                                                   STAV 18/8/2016  75
   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80