Page 40 - STAV broj 316
P. 40

DRUŠTVO



          Svaka smrt u genocidu ima svoju priču

          TRAGIČNA





          SUDBINA





          PORODICE





          HUSEINOVIĆ






          Sudbina porodice Huseinović svjedoči o razmjerama genocida

          nad Bošnjacima. Ugašene su kompletne porodice, a o
          njihovom postojanju svjedoče priče rodbine, poneka fotografija
          i uklesani natpisi na nišanima.                                       Adil Huseinović


          Piše: Adem MEHMEDOVIĆ                S ratom je došla i nesreća. Početkom   se izlažu smrtnoj opasnosti u potrazi za
                                            rata 1992. godine srpske snage napale su   hranom. “Torbari”, kako su nazivali one
                                            bošnjačka sela na području tadašnje op-  koji su tragali za hranom u porušenim i
                                            ćine Vlasenica. Sela su spaljena, a oni   spaljenim selima uz rijeku Drinu, riski-
            “Merhuma Huseinović (Duraković)   koji su se uspjeli pobjeći spas su tražili   rali su život kako bi pronašli nešto hra-
          Remzija rođena 01. 01. 1960. u Đilama.   u Srebrenici. U ovaj grad na istoku Bo-  ne za sebe i svoju porodicu. Nerijetko su
          Smrtno nastradala smrzavanjem u potrazi   sne tokom 1992. i 1993. godine slile su   stradali od mina, ubijani su u zasjedama,
          za hljebom u selu Joševa 22. 02. 1993. go-  se hiljade bošnjačkih izbjeglica iz susjed-  a bilo je slučajeva da su eksplozivne na-
          dine. Ostala su dva nejaka sina koji nisu   nih općina (Bratunac, Vlasenica, Milići,   prave postavljane u hambare sa žitom ili
          preživjeli pad Srebrenice. Nišane podižu   Zvornik) u nadi da će tu pronaći spas.   pšenicom: kada bi ih nevoljnici u potra-
          otac Duraković Ahmo, majka Tima, sestre   Za stanovništvo koje se našlo u op-  zi za hranom otvorili, dolazilo je do ek-
          Naza i Ramiza, bratične Amra i Emira”   koljenoj Srebrenici 1993. godina bila je   splozija koje su ubijale ili ranjavale one
          – stoji uklesano na nišanu Remzije Hu-  izuzetno teška. Jedna od najtežih godina u   koji bi se tu zatekli.
          seinović u mjestu Đile.           historiji ovog grada, ako se izuzme 1995.   Na jedan takav put u potragu za hra-
            Sam natpis na nišanu dosta govori, ali   godina. Grad je bio pretrpan izbjeglica-  nom krenula je i Raza krajem februara
          iza samog natpisa krije se tragična sudbina   ma koje nisu imale ni minimum uvjeta   1993. godine. Snijeg je bio dubok, a hlad-
          jedne porodice kakvu je teško i zamisliti.   za normalan život. Srebrenica je tokom   noća sibirska. Raza je u blizini sela Jo-
          Priča kroz koju se vide razmjere genoci-  rata ličila na veliki koncentracioni logor.   ševa uspjela pronaći i nabrati nešto žita
          da, generacijskog zločina nad Bošnjacima   Oni koji su spas pokušali pronaći u ovom   u napuštenim njivama.
          “zaštićene zone UN-a” Srebrenica.   gradu nastojali su preživjeti, a smrt je   “Ono što znamo jeste da je ona našla
            Remziju Huseinović (rođeno Durako-  bila konstanta. Stanovnici enklave, osim   nešto žita. Nosila je žito na leđima u vre-
          vić) svi su poznavali kao Razu. Rodila se   od vatrenog oružja, granatiranja i bom-  ći. Vjerovatno je bila zagrijana, a sigur-
          u selu Đile (danas općina Milići, a 1992.   bardiranja, umirali su od gladi, bolesti,   no je bila i gladna. Nije imala ni dobru
          godine Vlasenica). Udala se za Omera   nedostatka lijekova, nehumanih uvjeta,   odjeću. Možemo nagađati, ali sigurno je
          Huseinovića iz sela Gornje Vrsinje. Raza   smrzavanja. Nedostatak hrane krajem   žurila da se vrati svojoj djeci. Noć je pa-
          i Omer živjeli su u sretnom braku, u ko-  1992. i tokom 1993. godine izazvao je   dala, a svi znaju da su zime u našem kraju
          jem su dobili dva sina: Adila i Sadika.   glad, a kako bi preživjeli i opstali, stanov-  izuzetno hladne i teške. Umorna od te-
          Adil se rodio u novembru 1979, a Sadik   nici su jeli zob, korijenje, pravili hljeb   reta koji je nosila, sjela je u prtinu da se
          u aprilu 1982. godine. Sa svim brigama,   od rese, lijeske, mljeli kočanje i sve ono   odmori i više nije ni ustala. Našli su je
          malim ili velikim, koje ima jedna porodi-  drugo što je, na neki način, bilo jestivo.  smrznutu. Cijeli život stane u nekoliko
          ca živjeli su Huseinovići do početka rata   Teška zima i glad koja je zavladala   rečenica, ali ona je bila borac i nastojala
          1992. godine.                     Srebrenicom tjerali su stanovnike da   je nahraniti svoju djecu, da im nađe nešto



         40  26/3/2021 STAV
   35   36   37   38   39   40   41   42   43   44   45