Page 42 - STAV broj 316

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (61)

NIŠTA BEZ MIRETA

I NJEGOVE “PRAGE”

Nakon četvrte serije, povikao je da prekinu, ali posada nije čula.
Udarili su još dvije serije po dva okvira. Kad su završili i sišli s “prage”,
Piše: Amir HASANOVIĆ jedan od njih, kojeg zovu Pinokio, mrtav-hladan, s cigarom u ustima
stade pred Mireta i reče: “Šefe, nemamo više zobi.” Ovaj sav izvan
sebe, kipi, kosa mu diže šljem na glavi, galami, a oni se samo smiju.

reći je dan našeg boravka na po- Pinokio, mrtav-hladan, s cigarom u ustima smo napeti nekoliko sljedećih sati očeku-
savskom ratištu, na Vukšiću. Ju- stade pred Mireta i reče: “Šefe, nemamo jući napad, ali se ništa nije dešavalo.
tro je svitalo lagano, u tišini i rosi više zobi.” Ovaj sav izvan sebe, kipi, kosa Oko 15 sati sjeli smo u tranšeju da
T koja nas je prekrivala i dobro nas mu diže šljem na glavi, galami, a oni se nešto pojedemo. Uzeo sam svoju pušku s
močila. Bit će lijep dan, još samo da bude samo smiju. grudobrana i stavio je pored sebe. U tom
i miran i sve pet. I tako, ode “praga” na punjenje. Pogle- momentu, nedaleko od nas, odjeknula je
Naravno da od toga nije bilo ništa jer je dao sam u smjeru u kojem su pucali. Više jaka detonacija, a onda za njom odmah još
s jutrom ovaj put stigla i naša “praga”. Na nije bilo šumarka. A što se tiče PAM-a, ni dvije povezane. Nisam ni uspio ustati kada
njoj je bila dobro poznata posada iz kor- on se više nije javljao. se začula vatra iz pješadijskog naoružanja.
pusnog MAD-a (mješovitog artiljerijskog Bilo je oko podneva kada je do nas Ustajući, uzimao sam pušku i RAP (re-
diviziona). Prilazi nam njihov šef, stariji došao bezbjednjak iz bataljona i rekao da zervni alat i pribor). Mirso, koji je ustao
borac, Miralem zvani Mire Praga. Obraća dobro otvorimo oči jer su na vezi uhvatili prije mene, povika: “Četnici, evo ih desno
nam se strogo, vojnički, vireći ispod šlje- razgovor agresora: “Danas bi moglo doći kroz šikaru!”
ma: “Halo, momci, ima li kakvog posla za do napada na naše položaje na ovom dije- Pogledao sam preko grudobrana. Nisam
nas?” A ja ne znam šta mu reći, jer ako mu lu linije, pa dobro otvorite oči.” mogao vjerovati da su došli toliko blizu i
kažem za šumarak i PAM (protuavionski S njihove strane, poslije djelovanja tako neopaženo. Mnogo ih je izlazilo iz šika-
mitraljez) u njemu, počet će pucati, a nama “prage”, nije otvarana vatra po nama. Bili re pucajući prema našoj liniji s udaljenosti
je trebalo odmora, svi smo bili pospani. ne većoj od trideset metara. Dio ih je bio
Mire je ponovio pitanje pa mu rekoh da zaklonjen iza betonske ograde dviju kuća.
nas je iz tog šumarka udarao PAM i da ga Trčeći kroz tranšeju, do nas je došlo
nismo uspjeli tačnije locirati. Velim sebi, nekoliko momaka iz Gašijevog izviđačkog
došli smo ratovati, spavat ću drugi dan. voda koji su tu bili u pripravnosti: “Idemo,
E da vidite tog veselja. Rukom je po- momci, dolje desno u ispomoć. Ovdje osta-
pravio šljem na glavi i opet onako vojnički ju samo tri čovjeka.” Nabrzinu smo poku-
naredio: “Posado, puni”, a meni se okre- pili opremu i, trčeći pognuti kroz tranšeju,
nuo i samo mirno dodao: “Bjež’te, djeco!” krenuli da pomognemo momcima.
U prvi ga mah nisam shvatio, ali kada su Dolje su odjekivale detonacije i vatra
počeli pucati, sve mi je bilo jasno. Vrele iz pješadijskog oružja. Agresorski vojnici
čahure od ispaljenih projektila letjele su zaklonjeni iza betonske ograde uspjeli su
kao roj pobješnjelih džinovskih pčela, a se, uz podršku svoje lijeve strane, preba-
ne znam zašto sam imao dojam da svaka citi do malog usjeka u cesti koji im je da-
gađa baš mene. vao idealan zaklon. Pošlo im je za rukom
Brže-bolje odmaknuo sam se na pri- prebaciti težište vatre na ova tri rova i svu
stojnu udaljenost i odatle u miru gledao snagu usresrediti na pokušaj da ovdje pro-
šta se događa. Momci su dobro stiskali, a biju liniju naše odbrane. Ubrzo smo shva-
Mire je samo stajao, smijao se i nešto ga- tili da je razlog tome pokušaj da dođu do
lamio, ali od silne buke nisam razumio ni ceste udaljene stotinjak metara iza naših
riječ. Ponašao se smireno, kao da vodi svoj leđa. Izlazak njihove tehnike i oklopnih je-
mali privatni rat. dinica na cestu imao bi pogubne posljedi-
Nakon četvrte serije, povikao je da pre- ce za našu liniju odbrane. Bilo bi to lučno
kinu, ali posada nije čula. Udarili su još zatvaranje ovog dijela linije, čime bi doš-
dvije serije po dva okvira. Kad su završili lo do zatvaranja u potkovicu naših snaga
i sišli s “prage”, jedan od njih, kojeg zovu na ovim položajima. Bili smo svjesni da

42 26/3/2021 STAV