Page 46 - STAV broj 316

DRUŠTVO

Ratno djetinjstvo (1)

“KOLO KOLO NAOKOLO,

ZADNJE KLADANJ I OLOVO”

Ponesen prizorom vojnika koji odlaze u rat, osjetio sam snažnu
navalu emocija. Kući sam došao oko pet, u stanju euforije. Žalio
sam u tom trenutku što nisam stariji, da mogu biti vojnik, da mogu

Piše: Ammar KULO dati doprinos u “rokanju” četnika. U mojoj, dječijoj projekciji rata
bio sam negdje na pola puta između partizanskih filmova i Ramba.
Razmišljao sam kako će sve biti brzo gotovo. Legao sam na sećiju
i dohvatio strip o Zagoru Te-neju, kročivši u Darkvudsku šumu.

očetak je augusta, najtoplijeg mje- vještački pregrađene tek toliko da se može
seca u godini. Školski raspust traje akumulirati dovoljno vode za kupanje. Ne
neuobičajeno dugo. Već je prelazilo više od stotinjak kvadrata. Po savjetu kom-
Pu dosadu, vrijeme je kada poželite šinice Munevere, ponio sam stari hljeb i
vidjeti školske drugove i vratiti se svakod- time hranio ribe. Trebalo je time, dobrim
nevnoj rutini. Makar to značilo i cjelodnev- djelom prema životinjama i nepatvorenom,
no učenje i ispitivanje pred nastavnicima. neiskvarenom dječijom molbom / dovom za
A tek sam se bio navikao na nastavnike! mir, odagnati vjetrove rata od našeg “ma-
Peti razred je prelazni s učiteljskog na log mjesta”. A svuda, uokolo, bjesnio je rat.
nastavnički model. Deset predmeta, deset Podne sam imao zakazan šah s komšijom
nastavnika. Školu smo prekinuli polovinom čika Rafom. Rafo je već nekoliko godina
marta. Bila je dojava da će uslijediti napad bio u penziji. Tretirao me kao odraslog, sebi
na Olovo. Čaršija se ispraznila preko noći. ravnog, što mi je godilo. Redovno je puštao
S porodicom sam izbjegao u Milankoviće, da ga pobijedim u šahu, što je, valjda, bio
petnaestak kilometara nizvodno kanjonom dodatni razlog za redovne posjete. Kažu da
Krivaje. Poznavao sam Milankovčane. Re- je bio u legiji stranaca. Nikada o tome nije
dovno su osvajali malonogometne turni- pričao. Imao je i sina Rudija. Bio je pilot.
re u Olovu. U prvom zbjegu ostali smo ne Upravljao je vojnim helikopterom. Svi su
više od pet dana i vratili se kućama. Na željeli biti u blizini Rudija kada bi dola-
opću radost nas djece, škola nije proradila. zio kod roditelja. Doživljavao sam ga kao
Otišli su nastavnici srpske nacionalnosti i lokalnog top guna. Pričalo se da je Rudi s
nisu se vratili. helikopterom preletio iz JNA i da je u Ar-
miji RBiH. U Mostaru.
IGRALI SMO ŠAHA Dan je sporo odmicao, nije bilo pretje-
Ujutro sam tog augustovskog dana išao rano sparno kako to zna biti. Počeli su se
na “branu” – neformalno gradsko kupali- navlačiti oblaci. Pomicali smo figure, a Rafo
šte. Ustvari, bio je to dio rječice Stupčanice, kao da je čas bio tu, a čas negdje daleko u

46 26/3/2021 STAV