Page 69 - STAV broj 197
P. 69

BORIĆ-STOJIĆ: Bila sam izvrsno pri-           Dok sam, nakon izvođenja u Tribunalu, čekala odluku hoće li se
hvaćena. Austrija je primila više od 80.000   predstava ipak igrati i u zatvoru u Scheveningenu, rečeno mi
bosanskih izbjeglica i, procentualno, u od-   je: “Ma znate, ne bi Miloševiću smetalo to što igrate i ismijavate
nosu na broj njenih žitelja, mislim da je to  njega, već njegovu suprugu, na nju je jako osjetljiv.” E, pa znate
zemlja koja nas je primila najviše. Mada      šta, stvarno bolje da ondje ne igram, ne bih željela povrijediti tako
je svako progonstvo teško, moram reći da      osjetljivog čovjeka
smo mi bili gospoda izbjeglice u odnosu
na ovo što se danas dešava s nesretnicima     vaši glasovi prisustvovala i Fata Orlović,     treba im. Nema ovdje Srba sve do Kravi-
koji bježe iz ratom zahvaćenih zemalja. I     u čijem je dvorištu u Srebrenici sagrađe-      ce i Milića.” Čitala je meni moja hurija
od bijede od koje se umire. Mi se nismo       na crkva. Vlasti još nisu uspjeli pronaći      šta mnogo dobrih ljudi u Srbiji o tome
utapali u hladnoj Soči, nismo krvarili od     rješenje za ovaj slučaj, ali je Vaša pred-     piše. I treće: “Da im i treba, što me nisu
gustih bodljikavih žica. Moj duboki na-       stava barem na trenutak pomogla nani           pitali? Ja sam gazda. Ima da me poštuješ
klon, gospođo Angela Merkel. Bila sam         Fati da shvati da nije sama u svojoj bor-      za moje.” Tek kad su neki mediji odbili
poštovana i voljena. Jednom, nakon Witt-      bi za pravdu. Je li to istinski cilj i smisao  prenijeti vijest da ovim projektom slavim
gensteinovog nećaka Thomasa Bernharda,        postojanja Vašeg teatra?                       četrdeset godina umjetničkog rada, shva-
publika mi je u U-Bahnu napravila špalir.     BORIĆ-STOJIĆ: Slučaj Fate Orlović              tila sam da se nešto vrlo ozbiljno dešava
To je Beč. Često sam dobijala i pisma od      nije samo pitanje kršenja prava privatne       u vezi s angažmanom umjetnika koji se
ljudi koji su gledali moje predstave. Sva-    svojine. Na Fatinoj zemlji, zemlji Orlo-       bave temom genocida u Srebrenici. Za-
kako, najdraža je ova razglednica: “Sinoć     vića, nije izgrađena benzinska pumpa ni        što je nepoželjno da se mi u Bosni time
(pa datum) gledao sam Vas u Nepoznatoj        samoposluga, već simbol onoga zbog čega        bavimo? Ja znam za najmanje tri predsta-
sa Sene Ödönq von Horváthq. Bili ste ve-      je pobijeno 8.372 nedužnih ljudskih bića,      ve u Evropi, jednu u BKC Tuzla, koje se
ličanstveni.” Pohvalim se ja mom prija-       ako uzmemo u obzir ulogu pravoslavne           bave temom srebreničkog genocida. Gdje
telju, glumcu Michaelu Rastlu: “Ma vidi       crkve u agresiji i genocidu. Danima sam        je predstava u Sarajevu? Izvinite, je li to
šta mi piše neki Ignaz Kirchner, mora da      odlazila kod ove hrabre starice koja nam       opet neko prosipa opasnu priču o zabora-
je neko važan, vidi koverte s ugraviranim     svima može biti uzor kako se može i tre-       vu, a sve u ime sretne, nove budućnosti,
imenom.” – “Ignaz Kirchner, pa jesi li ti     ba boriti. Fascinirala me njena argumen-       pomirenja. Pomirenje, da, naravno. Za-
normalna, on je najveći njemački glumac.”     tacija zašto želi da se crkva izmjesti (ne     jednički život, da, naravno. Opet iznova,
Da, meni, mom suprugu, koji je predavao       sruši) iz njenog posjeda: “Prvo, to nije       zajedno. Nema nam druge... Ali, hajde-
na slavistici u Beču bošnjačku, hrvatsku      bogomolja. Za bogomolje se traži ha-           mo progovoriti i iz temelja pravoslavne
i srpsku književnost, i našoj djeci, Beč      lal, a ova je napravljena na haramu. Ne        vjere, barem onako kako sam čitala kod
je značio utočište, utjehu, dostojanstven     može se ubit gazda, (Šaćir, muž Fatin) a       Dostojevskog. Sonja Marmeladova kaže
život u najtežim vremenima.                   na njegovom napravit bogomolja. To za          Raskoljnikovu u Zločinu i kazni: “Priznaj
STAV: Prva predstava Vašeg “Putujućeg         bogomolju ne priznaje ni Bog, niti i je-       grijeh, pokaj se, klekni, zamoli za oprost.”
teatra” bila je Tetovaža, a zatim su usli-    dan dobri Srbin, niti dolazi da se tamo        STAV: Predstava Feral Tribune Cabaret
jedile interpretacija monodrame Majka         moli. Ja, kad bih znala da ima džamija,        svojevremeno je izvedena i u Haškom
Nuru počesto izruži, u kojoj ste otjelovili   da je samo jedan Srbin zbog nje ubijen,        tribunalu pred zvaničnicima i sudijama
čak 22 lika različitih akcenata i dijalekata  nikad se u njoj ne bih pomolila, išla bih      te institucije. Kakva je bila njihova re-
iz Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije,   se u šumu moliti, ondje bi mi Allah bolje      akcija i da li su uspjeli prepoznati svoju
čuveno teatarsko ostvarenje Feral Tribune     primio, nego u takvoj džamiji. Drugo: ne
Cabaret u režiji Tanje Miletić-Oručević,
te Vaše autorsko djelo Nana Fata Orlović
ili Neka se čuju i vaši glasovi. Svaka od
ovih predstava označava, zapravo, svo-
jevrsnu reakciju na stvarnost, na njenu
surovost i nepravdu. Može li se reći da
je Vaš teatar, zapravo, istovremeno druš-
tveno angažiran, ali i posvećen očuvanju
našeg kulturnog naslijeđa?
BORIĆ-STOJIĆ: Smisao nalazim u an-
gažiranoj umjetnosti. Teatar je ogledalo
društva. U Tetovaži sam se bavila seksu-
alnim zlostavljanjem djece u porodici.
Na principu forum teatra s mladima smo
razgovarali o ovoj tabu temi. Bili smo
prvi teatar koji je gostovao u Narodnom
pozorištu u Banjoj Luci i bili briljantno
primljeni. Da budem malo neskromna,
mislim da sam kabaret, onako hrabar,
žestoki, ustanovila kao vrlo ozbiljnu te-
atarsku formu u Bosni i Hercegovini.
Ohrabrili su me feralovci.
STAV: Posebno je zanimljivo da u pred-
stavi Nana Fata Orlović ili Neka se čuju i

                                                                                             STAV 13/12/2018 69
   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74