Page 68 - STAV broj 197

KULTURA

u logorima. Pozvala sam mnogo Bošnjaka BORIĆ-STOJIĆ: Ja sam u bečkom Volk- imali priliku upoznati taj “bolji život“ za
i Hrvata u Parlament, pročitala njegovu stheateru ostvarila solidnu karijeru, prešla kojim mnogi ovdje žude, ipak vratili u
mladalačku viziju Sarajeva koje gori, na- mukotrpan put od malih do velikih ulo- svoju zemlju. Žalite li danas zbog toga?
pisanu po njegovom dolasku u ovaj grad. ga, krunisan nagradom koju dodjeljuje BORIĆ-STOJIĆ: Bolji život ondje je
Hladno sam Handkeu rekla neka ode u žiri austrijskih medija, nagradom koja gdje si istinski ispunjen, a ja sam to ov-
Haag, ako mu se ta poezija toliko dopada, nosi ime velikog glumca Karla Skraupa, a dje, u Bosni. Ne želim nikome soliti pa-
i ondje napravi promociju Radovanove koju s ponosom pridružujem svim drugi- met, neka svako donese odluku za sebe.
knjige. Salom se prolomio gromoglasan ma (Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva, Znam da mnogi odlaze jer nemaju posla,
aplauz. Režirala sam osam dječijih koma- Najbolja ženska kreacija u Hrvatskoj, Ve- mnogi odlaze na stručno usavršavanje, u
da s mojom mladom glumačkom grupom lika i Mala mostarska liska, Počasna gra- želji za proširenjem vidika. Mene brine
sačinjenom, uglavnom, od osoba iz istočne đanka grada Jajca). U domovinu sam se to što odlaze oni koji imaju dobre zarade,
Bosne čiji su roditelji prognani. Mnogo se odlučila vratiti kad sam spoznala dubinu stanove. Kad s njima razgovaram, kažem:
bavim i narodnom poezijom i muzikom. stiha jevrejskog austrijskog pisca Alfreda “Imaš ovdje Filmski festival, MESS, Jazz
Ne bih rekla da su ovo izrazito duhovno Polgara: “Dugo sam vani. Tuđina mi nije festival, festivale ozbiljne muzike, odlične
siromašna vremena. Imamo sjajnih pozo- postala domovina, ali domovina postaje tu- pozorišne predstave, baletne i operne”, a
rišnih predstava, dobar film, naši režiseri đina.” Mislim da je to ono što osjeća veći- oni odgovaraju: “Pa, nisam baš konzument
dobijaju najveće svjetske nagrade, pjevači na naših ljudi u dijaspori. Ja nisam željela kulture.” – “U redu. Imaš Trebević, Bje-
mlađe generacije pronose slavu sevdalinke živjeti u autobusu između Beča i Sarajeva. lašnicu, Jahorinu, onamo si za pola sata ili
širom svijeta. Bosanskohercegovački pis- Tu rascijepljenost življenja u dva prostora sat, na moru si za koji sat više”, dodajem.
ci prevode se na desetke svjetskih jezika, pomogao mi je prevladati fra Ivo Marko- Ljudi ovdje ne znaju da je najam pristoj-
tome doprinose i moje kćerke Hana i Iva- vić. Bila sam godinama njegov suradnik nog stana u Austriji ili Njemačkoj 1.000
na, koja je naše dramatičare prevodila na na predmetu Retorika na Franjevačkom eura mjesečno, ne znaju šta znači na za-
njemački. Likovni umjetnici stvaraju bri- fakultetu. Kao fratar i ispovjednik, razu- padu zaraditi toliko novaca. Znaju li šta
ljantna djela, sjetimo se samo izložbe Hali- mio je i problem ljudi koji su otišli, nji- znači doći u zemlju čiji jezik ne znaš, po-
la Tikveše povodom Srebrenice, svjetskog hov osjećaj krivice. Zvao me u Beč i onako punjavati formulare na tuđem službenom
uspjeha Safeta Zeca... Evo, upravo gledam mudro fratarski govorio: “Pa kako ćemo jeziku, raditi mukotrpno da se dokažeš da
tople, neobične skulpture Fikreta Libov- mi bez tebe?!” Naravno da bi se fratri od- si barem ravnopravan, a bolji si? Bila, pro-
ca. Svjesna sam posvemašnje komercijali- lično snašli i bez mene, kao što ni Beč ne bala, hvala lijepa. Ne, ne žalim što sam se
zacije, to nužno prati tranziciju i kapita- pati zbog mog odlaska, ali to su trenuci vratila. Ovdje sam uradila mnogo toga što
lizam, ali kada je to nedostatak novca bio kad treba ohrabriti čovjeka, a i svojim me duhovno ispunjava. Obnovila Pozorišni
prepreka istinskom umjetniku da napravi primjerom pokazati da treba biti ovdje, u / kazališni festival u Jajcu, utemeljila Malu
svoje djelo? U medijima ćete često čuti da Bosni. Kad sam se odlučila vratiti, sjajni pozorišnu akademiju – projekt inkluzije,
“nema novca za umjetnike”. Najveći bu- njemački režiser Michael Gruner, s kojim napravila na svom jeziku predstave koje
kači jesu oni koji dobijaju najviše. Narav- sam radila Priče iz Bečke šume, pitao me: ni u jednom drugom jeziku ne bih mogla.
no, nedopustivo je što pojedini političari “Možete li mi odgovoriti zašto napuštate Ipak, sve se svede na to da odlaze zbog toga
imaju ogromna primanja, dok muzeji op- mjesto u velikom austrijskom pozorištu i što više ne mogu izdržati pritiske nacio-
staju zahvaljujući entuzijazmu direktora i odlazite u razrušenu zemlju. I onamo od- nalnih podjela. Ljubav prema domovini
radnika, ali to se mora mijenjati. Ja želim vodite dvije blistave djevojčice? ZAŠTO?” nije IN. Pa, baš me briga. Pogotovo što
biti iskra, svjetlo te promjene. – “Pa, znate, jezik, identitet”, odgovaram je i dalje napadaju i pokušavaju uništiti.
STAV: Vaš je život svojevrsno putovanje. mu. – “Ne pitam Vas to, to razumijem. Ja E, pa nećete, žao mi je, gospodo, ali neće-
Profesionalnu glumačku karijeru zapo- sam porijeklom ruski Židov. Ali, ja sam i te. Dok sam radila u Teatru u gostima u
čeli ste u Sarajevu, nastavili u Splitu, Za- Nijemac, ja Vas pitam šta ćete konkretno Zagrebu, na probi Ujaka Vanje, Relja Ba-
grebu, Beču i ponovo se vratili u Saraje- raditi?”, nastavljao je. – “Osnovat ću svoj šić upitao je veliku Seku Sablić: “Kako ti
vo. Privatno pozorište “Putujući teatar” teatar, putovat ću, sudjelovati u duhovnoj osjećaš svoje židovstvo?” Seka je, onako
osnovali ste 2002. godine. Šta Vama zna- obnovi moje domovine”, kažem. – “E, to otkačena, ležerno parala pletenu suknju na
či “Putujući teatar”, koji simbolizira ap- je već odgovor. Ako Vam zatreba moja po- sebi, vunu savijala u klupko i hladno rekla:
solutnu slobodu, u odnosu na Vaš život moć, zovite!” “Pa, vala, nikako. Ali, ako me hoće uništi-
i život mnogih iz Bosne i Hercegovine STAV: Mnogi danas odlaze iz Bosne i ti zato što sam Židovka, tad sam Židovka
koji su bili primorani otputovati u druge Hercegovine. Suprotno tome, Vi ste se na desetu.” Dubinski sam je shvatila tek
zemlje zbog agresije? nakon života u Beču, gdje ste zasigurno u agresiji 1992. godine.
STAV: Na dodjeli Nagrade Karla Skraupa
Bolji život ondje je gdje si istinski ispunjen, a ja sam to ovdje, u 1998. godine izjavili ste: “Tek sam u ovoj
Bosni. Ne želim nikome soliti pamet, neka svako donese odluku agresiji na moju zemlju shvatila zašto
za sebe. Ljudi ovdje ne znaju da je najam pristojnog stana u je za neke stare narode progonstvo bilo
Austriji ili Njemačkoj 1.000 eura mjesečno, ne znaju šta znači na jedna od najtežih kazni. Prognani čovjek
zapadu zaraditi toliko novaca. Znaju li šta znači doći u zemlju čiji nema ni domovinu, ni jezik, ni rodbinu,
jezik ne znaš, popunjavati formulare na tuđem službenom jeziku, ni prijatelje, zapravo i ne živi više, jer
raditi mukotrpno da se dokažeš da si barem ravnopravan, a bolji život podrazumijeva barem mrvu rado-
si? Bila, probala, hvala lijepa sti.” Ipak, kao čovjek bez domovine, Vi
ste i tokom egzila u Beču nastavili pro-
movirati svoj zemlju i njenu kulturu. Kako
ste kao izbjeglica bili prihvaćeni u stra-
noj zemlji i kako su stranci reagirali na
Vašu umjetnost?

68 13/12/2018 STAV