Page 82 - STAV broj 197
P. 82
STAJALIŠTA
KRIVO SRASTANJE
Sapiranje nutarnje prljavštine
“KO HALALI,
MI KABULIMO”
Piše: Džemal je bio skromne naobrazbe, ali iznimno oštrouman.
Sadik IBRAHIMOVIĆ Bivši, višedecenijski profesionalni kockar. Premda Tuzlak,
nisam ga poznavao, jer u kockarske i slične jazbine nikad
Pet je godina prošlo otkako je na nisam zalazio, ali, u neko doba, jeste on ušao u moju životnu
drugi i, zasigurno, bolji svijet putanju, pa smo se tako i upoznali – u džamiji
otputovao moj drug Džemal.
Dok razmišljam o njemu, dok atmosferom, poželio je, u stanju njemu – Eto, ti si mi rekao!
hvatam one tanane niti koje su nas ka- nenadane i neobjašnjive duševne egzal- – I, povjerovao si mi?!
ko-tako vezivale, uviđam da istinski tacije, prići bini, mikrofonu i prisutni- – Jesam.
prijatelji nismo bili. ma čestitati Bajram. Jedva je nekako, – A, ako sam lagao?!
klateći se i posrćući, prišao mikrofonu, – Nisi. Mevlana je zaista svojeruč-
I, zaista, teško je bilo biti prijatelj pozdravio prisutne i, saplićući jezikom, no napisao te bejtove, a koliko dugo ih
s njim. Imao je tersli, isključivu narav, promrsio čestitku. je pisao: dva sata, dva dana ili dva mje-
ja, opet, takav kakav jesam, nisam dao seca, potpuno je nebitno, barem meni.
na sebe, ni njemu niti bilo kome dru- I tad je sve stalo: i muzika i pjesma Ovdje je riječ o suštini.
gom, pa smo počesto, istina bez ružnih i igra, a nijemi, snishodljivi pogledi – Malo ti znaš – Džemal će nakon
i grubih riječi, ulazili u žučna, zapaljiva prisutnih, uprti u njega, pijanog, raz- kraće šutnje.
i, bezbeli, besmislena i jalova verbalna drljenog, sjekli su ga kao nož. Osjetio – O čemu?
sučeljavanja, što, u biti, svaka rasprava je ogroman stid. I umah se rastrijeznio. – O svemu!
i jeste. A zatim, kad bi verbalno varni- Hitro i pognute glave, napustio je re- – Može biti. Nego – okrećem nešto
čenje presahlo, kad bismo ispucali pro storan, sjeo na prvu klupu i zaplakao. smisleniji dijalog na drugu stranu –
et contra municiju, vraćali bismo se na Njegova je višedecenijska hazarderska čujem da si, tokom kockarske faze, bio
početne pozicije odakle je, ko bi sad znao “karijera” bila okončana. jako darežljiv!? Kažu, dijelio si i šakom
zbog čega, verbalni sukob i buknuo, od- i kapom, sirotinji naročito!?
bijali dimove, pokunjeno šutjeli, svje- Potpuno se posvetio vjeri, priljež- – Jesam! I jako mi je žao zbog toga!
sni da smo i uludo i ugluho i ućoravo no, kao u transu, i s više nego očitom Doduše, dijelio sam od srca, ali prljave
protraćili poklonjeno nam dragocjeno nakanom, pomalo infantilnom, da rev- su to pare, teški haram!
i neponovljivo vrijeme. nosnim bogoslužjem, dobrim djelima i – Vidi! Onog koji prima, a u teškoj
uopće bogougodnim ponašanjem očisti, je potrebi, porijeklo novca ne zanima!
Džemal je bio skromne naobrazbe, spere, silnu i decenijama taloženu nu- Naši stari su to dobro znali, pa otuda
ali iznimno oštrouman. Bivši, višede- tarnju prljavštinu. i uzrečica: “Ko halali, mi kabulimo.”
cenijski profesionalni kockar. Premda Trebam li još nešto reći?
Tuzlak, nisam ga poznavao, jer u koc- No, natruhe njegovog negdašnjeg ži- Dugo me šutke gleda. Na koncu,
karske i slične jazbine nikad nisam za- vota bile su odveć snažne, pa su, prem- uz blag, postiđen osmijeh, pruža mi
lazio, ali, u neko doba, jeste on ušao u da se borio protiv toga, a i sam mi je to ruku i kaže:
moju životnu putanju, pa smo se tako i priznao, srazmjerno često isijavale iz – Aferim! I, oprosti! Opet sam pre-
upoznali – u džamiji. njega, osiono, šanerski, jalijaški. Tad tjerao! Šta mogu, jače je od mene!
bi se okomljavao na mene, budući da Velim, pet je godina prošlo otkako je
Dakako, pričao mi je o svom duševno osjećanje inferiornosti, intelektualne otputovao. I, mada nismo bili prijatelji,
duhovnom preobražaju. Tako, jednom, ponajprije, uopće, ali uopće nije podno- katkad mi, na neki čudan način, nedo-
tokom rata, u Njemačkoj, vraćajući se sio. Targetirao bi me i počinjao. Helem, staje. Također, uviđam da je bio neka
iz nekog kockarskog brloga i podobro jedno od takvih verbalnih sučeljavanja, vrsta korektiva, svekolikog, za mene, za
pijan, ušao je u neki klub ili restoran mekših i nešto smislenijih, izgledalo je druge. Spuštao nas je na zemlju, osio-
u kojem su naši ljudi, Bošnjaci, obi- otprilike ovako: no, rigidno, ali ipak spuštao. I radio je
lježavali Bajram. Zapahnut prijatnom to jako, jako dobro. Hvala mu! n
– Mevlana je uvodne bejtove iz Me-
snevije napisao za dva sata – kaže Džemal.
– Znam.
– Kako znaš?
82 13/12/2018 STAV
