Page 50 - STAV broj 400

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (137)

JEDAN BLATNI I KRVAVI DAN

BITKE ZA “STRUJNI KORIDOR”

Još se sjećam slika koje su se redale oko nas: blatne močvare,
žalosna stabla jasena i breza s pokidanim granama koje su s njih

Piše: Amir HASANOVIĆ visjele, žuta voda na dnu rovova... i iscrpljena lica ljudi, neobrijana,
prošarana blatom, do očiju zacrnjena dimom. Ali se sjećam i
odlučnosti na tim licima, hrabrosti i požrtvovanosti.

eć nekoliko dana trajala je u Po-
savini srpska ofanziva “Strujni
koridor”. Gotovo sve linije u zoni
Vodgovornosti 108. brigade bile su
pod stalnim udarima agresorskih snaga.
Iako većinom premoreni, s nedostatkom
materijalno-tehničkih sredstava, pružali
smo jak otpor ovim napadima.
Od jutarnjih se sati na Lipovcu vode
žestoke borbe. S nama su u timu za pojača-
nje još momci iz Živinica i tri čete iz Sre-
brenika. Na desnoj je strani dio naše linije
zalomljen zbog gubitka nekoliko rovova.
Komanda je odlučila da se predvečer po-
kuša napad, da povratimo izgubljene polo-
žaje. Kiša je padala već dva dana. Svuda su
okolo blato i mulj. Naše jakne, sva odjeća
na nama, potpuno su mokri.
Negdje oko 19 sati krenulo se u napad
na desnom boku. Iskoristivši kanal s dru-
ge strane ceste, uspjeli smo se probiti do morali krenuti, jer uopće nismo imali svoj Konačno smo ugledali kako se ispred
čeonog rova. Lijevo od nas prvi su udari- lijevi bok. nas nazire niska ravna linija grudobrana.
li momci iz Srebrenika. Žestoka pucnjava Čim smo izašli iz zaklona četničkog Mogao je biti naš, ali je mogao biti i četnički.
otpočela je duž cijele linije razgraničenja. grudobrana, našli smo se pod paklenom Niko nije imao ni najmanjeg pojma u ko-
Mi smo čekali na trenutak nepažnje vatrom. Činilo se da je dolazila iz svih jem smjeru idemo.
agresorskih vojnika. Uskoro nam se uka- smjerova. Dio pucnjave hvatao nas je i s Suad nas zaustavi i polahko otpuza pre-
zala prilika. Oni su, najvjerovatnije, kre- naše vlastite strane, jer se pucalo posvuda ma visokim tankim bjeličastim brezama.
nuli pojačati lijevi bok i nikako nisu obra- duž linije. Čekali smo čučeći nekoliko minuta dok
ćali pažnju na dio na kojem smo mi čekali. Kud god bismo se okrenuli, prozuja- se nije ponovo pojavio i rekao: “Idemo,
Primijetili su nas kad smo se našli samo la bi nova kiša metaka. Tumarali smo ta- momci, ovo su naši rovovi.”
nekoliko koraka od tranšeje, ali to je za mo-amo u mraku poput stada ovaca. A nije Upali smo u tranšeju dodajući sanduk
njih već bilo kasno. Nekoliko je četnika nam ništa olakšavalo ni to što smo vukli i zarobljene puške našim momcima. Na
odmah zapucalo, a onda su krenuli u opću zarobljeni sanduk s municijom i četiri ili proširenju prema zemunici, u onom po-
bježaniju kroz tranšeju. Jedan od njih, po- pet zarobljenih pušaka. Iako udaljenost lumraku, razaznao sam dva nepomična ti-
gođen rafalom, splazao se niz brežuljak i od grudobrana do grudobrana nije bila ni jela prekrivena od pasa nagore vojničkom
ostao tako ležati. dvjesto metara, iako nas je većina pozna- dekom. Zastao sam. Nijaz je stajao pored
Odjeknule su eksplozije nekoliko ruč- vala teren, potpuno smo se izgubili. Već je mene, nisam ni stigao upitati a dobio sam
nih granata a zatim su se momci iz Srebre- oko nas svuda bio mračak pomiješan s iz- odgovor: “Muharem i Safet, brate. Samo što
nika s nama spojili. Dolje, s desne strane, maglicom. Samo smo vidjeli tragove svje- smo zauzeli dva rova, dolje ispod poklopio
niko nije dolazio. tlećih metaka koji su zujali oko nas sa svih nas je mitraljez. Muharem je bio mrtav na
Počeo je još jači pljusak i nekako se strana. Nije bilo mjesečine da se orijenti- licu mjesta, a Safet je izdahnuo dok smo
odjednom dodatno počelo smrkavati. Ni- ramo, ali nebo je postajalo malo svjetlije. ga previjali. Nisam ih uspio prebaciti do-
smo znali trenutnu poziciju linije, pa Safet Nastavili smo se klizati dalje kroz bla- lje, a imam i dva ranjena momka. Evo još
naredi da nas desetak krene dolje lijevo. to mijenjajući smjer nekoliko puta i smje- čekamo da neko dođe odozdo, da ih poša-
Još se čula sporadična pucnjava, ali smo njujući se pri tegljenju kutije s municijom. ljem. Ne smijem poslati ljude same, vidiš

50 4/11/2022 STAV