Page 53 - STAV broj 400

iz kuće. Sada je služila za predah, u bašči,
u prirodnom okruženju... S tog mjesta
mogao sam gledati dolje u čaršiju. Vidjet
ću kada mi mati bude dolazila u susret.
Bio je otvoren prozor, jasno sam mo-
gao čuti razgovor unutra. “I šta da radim?
Stalno je nezadovoljan. Em ne valja kahva,
ne valja jelo. Ne valja kad izađem, na va-
lja kad sam kući. Stalno je namrgođen.
Ne znam šta ću živa, ’vako se ne može tr-
pjeti dugo”, užurbano je pričala ona žena.
“Moje dijete, nije mi drago to što čujem.
Šta ti kazati, kakav ti savjet dati? Evo, ja
sam tjerala svoje, jedan brak, pa drugi. U
onaj vakat. Sreća da sam u sudstvu bila pa
mi se moglo... Al’ šta, koja je poenta? Sada
sam sama, s ovim zidovima. Djeca odrasla,
otišla, roditelji umrli. I? Budiš se i liježeš
sama. Zato ti... (napravila je tetka stanku
od nekoliko trenutaka) ...odobrovolji ga
ako ikako uzmogneš. Brak valja čuvati!
Puno radi, putuje. Nije lahko u Evropu,
iz Evrope, na svakom punktu glavu mo-
žeš izgubiti. Nego, eto, ti popusti, gledaj
da mu ugodiš gdje god možeš, fino s njim.
drugu... Jadni naš narod. Šta su sve prede- neznancu, da ga istjera napolje... Možda bi I pošalji ga da dođe. Poslat ću nešto ovim
verali”, tiho kaza mati dok smo prolazi- i ispalila metak u zrak, u slučaju nužde, iz mojim u Olovo preko njega, ko fol, a usput
li pored vatrogasnog doma penjući se ka pištolja što je ishodovala da ga zadrži na- ćemo popričati. Bit će to dobro, ako Bog
dvorištu tetka Begajetine kuće, u mahali kon penzionisanja, nakon aktivne službe da. Glavu gore i to će proći. Lijepa si ti i
zvanoj Drum. Dočekuju nas sumorne vije- kao sudija u općinskom sudu u Kladnju. vrijedna žena. Ih, smotat ćemo mi njega.”
sti. Enklava Srebrenica, pod zaštitom UN- Volio sam doći kod tetke Dike. Bila je Žena se jecajući zahvalila i potom bri-
a, ondje gdje je smješteno možda i pede- okretna, neko ko je djelovao samouvjereno, znula u plač. “Hajd’, bona, hajd’, bit će
set hiljada duša, pala je u ruku četnicima. nije bilo kod nje ne mogu i neću. Nabavi- dobro”, tješila ju je tetka. “Sve mi se sku-
Četverogodišnje iscrpljivanje, agresorski la je kokoši pred sami rat. Zlu ne trebalo. pilo, oprosti”, s uzdahom reče žena. “Moja
nasrtaji, blokada, život u okruženju bez ko- “Hoćeš da me srce strefi. Pa da ostaneš ti, vidiš kakva su vremena. Nije da te sje-
pnene veza sa slobodnom teritorijom uzeo bez tetke”, obratila mi se oštrim tonom. tujem, al’ naši su problemi mali! Neki sam
je svoj danak. Šta će biti s ljudima? Sve se Sekundu poslije umilnim glasom, s osmije- dan krenula prema Tuzli. Zaustavimo se
okrenulo naopačke, prekinute su redovne hom, mi reče: “Dođi ovamo, sunce drago. na raskrsnici, ona prema Vlasenici. Kada
saobraćajne linije. U Kladnju ćemo ostati Kako si mi? Gdje ti je mati?” Odgovorih: otuda autobusi, potom oni teški kamioni.
duže nego smo planirali, nije bilo moguće “Brzo će, otišla je u čaršiju da kupi nešto, Puni naroda. Žene i djeca. Sve mršavo, ona
naći prijevoz nazad do Olova. pa ćemo nazad kući.” garderoba iznosana, prljava, poderotine.
“Jesi li gladan? Imam supu kokošiju. Plač. Vika. Svađa. Gledam i ne mogu da
IV Onu pravu. Ne iz kese”, reče uhvativši vjerujem. Jedno je vidjeti na televiziji, a
Mlađa mamina tetka živjela je u maha- me za ruku i vodeći me u hodnik. “Nego, drugo onako uživo. Izlaze, dijele im vodu.
li Borak. Dvije su ceste vodile do Borka, mogu li te zamolit nešto? Doći će mi jed- Mi stojimo sa strane, dotjerani, ja se ko i
ona strma što je direktna veza s čaršijom, na kona. Imamo nešto važno pričati, a ti našminkala, ne idem svaki dan u Tuzlu,
koju smo koristili za sankanje zimi, i ova pričekaj u sobi koju minutu, možeš izaći ona mi rodica i frizuru sredila... Stid me
što vijuga, blažeg uspona, iz smjera Dru- i ispred kuće kad pojedeš supu!”, reče tet- nekako bilo, da sam u zemlju mogla pro-
ma. Moglo se doći za desetak minuta od ka. Sada je ton imao imperativni karakter. pasti. A one žene, ispijena lica, upale oči,
kuće tetka Begajete. Znao sam sljedeći raspored rečenica, toli- ko da su iz samog pakla izašle. Nešto mi
Već smo sedmicu dana u Kladnju. ko puta sam to čuo: “Moraš jesti! Zdravlje se skupilo, ne znam da li bih ostala, priš-
Nismo stigli otići do tektke Dike. Dodu- ulazi kroz usta!” I prije nego će ih izgo- la im, nemam ništa posebno kod sebe, da
še, drugi dan po našem dolasku, nismo je voriti, brže-bolje uzeo sam supu bez po- li da se vratim kući? Te imala nekakvu
zatekli kući. govora i izgubio se u susjednoj prostoriji. kesu, priđem djetetu, ženskom, nema
Htio sam ovog puta iznenaditi tetku. Vidio sam kroz prozor da se ubrzo mu ni deset godina, utrpam. Žena me za
Došao sam do ulaza, gornje kapije, otvo- pojavila otmjena žena crne kose svezane ruku uhvati, veli daj i meni šta, gladna
rio pažljivo vratnice, provirio ima li ikoga u pundžu. Nosila je crne lakirane štikle. sam. U tom će prići i treća, plače, suza
u dvorištu, potom pretrčao do kokošinjca Izgledala je još i viša. U kasnim tridese- suzu ne može stići, jeca, kaže sve su joj
natjeravši glasnim pljeskom ruku kokoši. tim. Viđao sam je i u Olovu. Nisam se mo- muške članove porodice pobili... Te se ja
Horoz bi primijetio uljeza, glasno zakuku- gao sjetiti kada i gdje. Dočekala ju je tetka i vratim, mahnem vozaču, pa do pumpe i
rikavši, a kokoši ko kokoši, kao bez gla- Dika. Pozdravile su se. Poljubila je tetku nazad, nisam nešto mogla dalje. Kasnije
ve bi trčale čas desno, čas lijevo, potpuno u obraz; ostao je trag crvenog karmina. mi rekoše da autobus nije ni nastavio da-
raspamećene. Gonio bih ih tako po livadi Bilo mi je dosadno. Izašao sam napolje, lje. Naši su problemi mali, bit će to dobro
i smijao se... U tom bi se pojavila tetka, na s donje strane kuće. Sjeo sam na drvenu akobogda. Hajd’ sad s hajrom, evo doći će
ploči, pred ulazom, spremna da se nagovori stolicu zabijena u zemlju, davno izbačenu mi sestrična Dina iz Olova...” n

STAV 4/11/2022 53