Page 57 - STAV broj 400

upisivati prihodi i kakvi rashodi – govo-
rilo se općenito, a mislilo se na pređašnjeg
upravnika koji je pri rashodima plaćao naj-
više cijene u čaršiji, pa je poslije polao pro-
fit s dobavljačima drva, peškira i sapuna.
Inače, Čajo nije bio čovjek od potrebe i
tuđi hak mu nikada nije zapeo za oko. Ka-
zuje se da je u Varešu imao majdane, dućane
i vrlo mnogo nekretnina. S položaja mute-
velije najvažnijeg hamama u Sarajevu povu-
kao se kada je konačno postao aga dalkiliča,
pripadnika osmanskih vojnih jedinica, koje
su naziv dobile po goloj sablji – dalkilič.
Ali, ta ga dužnost sasvim obeshrabri i baci
u malodušnost. Navikao da je u stalnom
pokretu, da uvijek ispred sebe ima barem
dva problema koja trenutno treba riješiti,
a vremena nikada dovoljno, uhvati ga neka
podla lijenost i on sav zaraste u nju. Do te
mjere se usjedio da se kazivalo da je u vri-
jeme kada se potpuno povukao od svijeta
i sasvim preselio u Vareš težio 120 oka, a
korak mu bijaše slonovski. Neki kazivahu
da je otekao opijajući se. Znao je, vele, sam
preko noći slistiti cijelu pleterušu vina, te
mu, naposljetku, šejtan dođe i po pamet,
pa je sasvim izludio. Kada se, tu, na izlazu iz Sarajeva, ponad mevlevijske tekije,
Jednom dođe iz Vareša priča kako je u
tom svom ludilu Čajo doživio vizionarsko opraštao od Jahja-paše, koji bijaše bosanski namjesnik u dva
nadahnuće. Kazivali su da je prorekao kako navrata, ali oba puta ne duže od godine, zamoli ga taj da pred
će umrijeti u godini kada Sarajevo prekri-
je paučina, a na granicama Bosne hrastovi njegovom džamijom podigne česmu jer on sam nije stigao
ostanu sasvim golotrbi, bez ijednog lista, pošto ga iznenada diglo i šalje ga za beglerbega rumelijskog.
a on, Čajo, umrijet će od zaduhe. I svi se
u Sarajevu nasmijaše ovoj ludosti i zavr- Džamija bez česme ti je isto kao i janjičar bez sablje, reče mu
tješe prstima oko sljepoočnice, a malo ko Jahja-paša i svojim žalostivim glasom poremeti sve u njemu.
se spomenu tada velikog Čajinog poštenja
i umijeća oko vođenja poslova koji su za-
htijevali dinamiku, visprenost i tačnost u je ostavina iznosila 14.000 groša, te da je zapisuje zabrinuti Mula Mustafa Bašeskija.
računu. Ali, dvije godine nakon te vijesti uvakufio jednu trećinu svoga imetka u do- “Kratko rečeno, Bog zna da se nešto slično
Čajo umrije, iznenada, baš onako kako je brotvorne svrhe. I ništa više. I svi misli- događa u pet stotina godina jednom, a ima
nagovijestio – začepi mu se grlo, dva dana še da je ono pretkazanje bilo čisti trefak. pojava koje se dešavaju u hiljadu godina
iz njega je pištalo, a trećeg začepljenje bi Ali ne prođe možda ni cijeli mjesec kako jednom. Dakle, sve gradske bašče i drve-
potpuno i on izdahnu u velikim mukama. Čaju spustiše u mezar a po Sarajevu se poja- će bili su poput pepela izgorjelog duhana.
U sarajevskom sidžilu ostade zapisano da više čudnovati crvi. Niko nikada nije vidio Ovaj ružni prizor posmatrao sam sa Nišana
je Čajo Omer-aga, sin hadži-Husejinov, ništa slično niti je i slutio da postoji takva i drugih uzvišenja. Voće je bilo ogoljelo i
iz Careve mahale, umro 15. muharema odlučnost. Bili su neuništivi. Prvo napa- ne bijaše nigdje traga zelenilu.”
1191. (23. februara 1777.) godine, da mu doše na zerdelije. Za tri dana obrstiše sve Dok su Sarajlije izlazile na Nišan i gledale
i jedan list na njima i, onako naduhani od svoje Sarajevo obraslo u paučinu, dođe iz
prejedenosti, počeše da otpadaju, pa se nije Krajine Mustafa-baša iz Kračula, onaj što je
moglo proći kaldrmom a da se ne nagazi na trgovao s Austrijom. On donese priču kako
tog čudnog gosta. Djeca bi se igrala po cijeli su ondje nekakvi leptiri, ogromni, a narod
dan takmičeći se ko će ih više zgnječiti. Ali, ih zove prndilj, pojeli sve lišće na hrastovim
bez obzira na to, nije ih se moglo uništiti, šumama. Obrstili su ih tako temeljito, pričaše
izvirali su sa svih strana i sad pređoše na Mustafa-baša svojim skoljenim komšijama,
požegače. Njih opustošiše u jednom dahu. da su stabla ostala potpuno gola, a bilo ih je
Toliko su se namnožili, da su na mnogim toliko da bi svojim tijelima oblijepili cijelo
mjestima po baščama i po travi počeli ispre- stablo i kada bi inasan prolazio pored šume
dati paučinu, tako da je drveće od te pauči- mogao je čuti kako uslast grickaju mlado
ne izgledalo kao da je obeharalo. Najzad su lišće. Tad se neko od prisutnih dosjeti da
je počeli ispredati i po avlijama, sadžacima, onomad dođe iz Vareša priča kako je Čajo
divanhanama i sofama – posvud. prorekao da će umrijeti u godini kada Sara-
“Njihova navala bila je tolika da su neki jevo prekrije paučina a hrastovi na granici
stanovnici, kako sam čuo, morali ostaviti ostanu golotrbi, tobe jarabi, tobe estagfiru-
svoje kuće i preseliti se na druga mjesta”, llah – Bože, Ti sačuvaj i sakloni. n

STAV 4/11/2022 57