Page 56 - STAV broj 400

DRUŠTVO

izgrađenoj za narodno dobro i datoj u vakuf
moglo dogoditi. Iako je prodavanje vakufa
bilo strogo zabranjeno, i nezamislivo, ipak,
desi se da mutavelija – ime da mu ne spo-
minjemo – prodade napušteni Firuz-begov
hamam. Kupi ga 8. aprila 1849. godine, kako
stoji u ugovoru, Fadil-paša Šerifović, jedan
od najbogatijih i najutjecajnijih Sarajlija
tog doba, kojeg će Omer-paša Latas u vrh
dvije godine prognati u Istanbul. Histori-
čar Hamdija Kreševljaković, koji je imao
uvid u spomenuti ugovor, kazuje u svojoj
studiji Banje u Bosni i Hercegovini (1462-
1916) da nije riječ ni o kakvoj kupovini,
već, ne potežući težih riječi, o čistom činu
legalizacije prisvojenog, te da se u ugovoru
ne navodi čak ni isplaćena suma.

MUTAVELIJA ČAJO
Dugo je mutavelija Čaršijskog ili Fi-
ruz-begovog hamama bio Mula Omer-aga,
sin hadži-Husejinov, kojeg narod zvaše
Čajo, a živio je u Carevoj mahali. Za vri-
jeme njegove uprave hamam bijaše na ta-
kvoj cijeni da je za iznajmljivanje trebalo
izdvojiti i do 7.000 akči, a to je i za cijelu
to finansirao prihodima od hamama, i od Zahvaljujući položaju u samom srcu trećinu bilo više od cijene iznajmljivanja
hana, i od dućana i trgovki koje bi posta- čaršije, hamam je odlično zarađivao i Fi- drugih sarajevskih hamama. Bio je Čajo
vio posvud uokolo u samom srcu čaršije. ruz-beg je mogao biti zadovoljan i spoko- poštovan čaršijski čovjek i ulijevao je Sa-
jan napustiti Bosnu. Ali, još dugo je pred rajlijama nesagledivo povjerenje otkako u
ČARŠIJSKI HAMAM samu zoru prepadnuto iskakao iz sna jer najvećem poštenju sagradi hadži-Beširov
Četiri godine trebalo je ideji da sasvim bi iznenada, niotkud, dolazilo do njega bi- han, pa ga zbog toga sam kadija metnu
sazrije u nespokojnom Firuz-begu. Toliko jesno šumorenje sedreničke vode s kojom za povjerenika kada se gradila mešćema.
je, naime, prošlo od one godine kada je se naganjao bespoštedno i krotio je ravnih Akča nije smjela usfaliti niti je kome smjela
imenovan za namjesnika na Bosni do po- sedam godina. Na historijskim drumovima ostati neisplaćena nadnica. Do iza ponoći
četka prvih radova. Sarajevski hroničari trag mu se sasvim zameće, a dvanaest go- znao je Čajo presjediti uz svijeću škiljeći
pretpostavljaju da se gradnjom otpočelo dina nakon odlaska iz Sarajeva spomenut nad svojim defterima i računima ispisanim
u ljeto 1509. godine, a kao dokaz podasti- će ga, kao rahmetliju, vakufnama Musli- sitnim rukopisom. Taj se ni papirom nije
ru jedan dokument iz dubrovačkog arhi- hudina Čekrekčije, koji te godine podignu razmetao, a kamoli čime drugim i građe-
va. Ondje je, pod datumom 21. maj 1509. džamiju odmah poviše njegovog hamama. vinskim materijalom. Plaćao je pošteno i
godine, zabilježeno da je Vijeće umoljenih U dijelu u kojem nabraja dvadeset devet po računu, nikada se nije desilo da je bilo
uslišilo molbe bosanskog namjesnika Fi- uvakufljenih dućana, Čekrekčijina vaku- ko od mnoštva radnika, koji se izredaše
ruz-bega i poslalo u Sarajevo dva zidara i fnama kazuje ovako: “...osam se nalazi u na mešćemi dok je ne zgotoviše, ma i pro-
četiri pomoćna radnika da otpočnu s grad- čaršiji sabljara u gradu Sarajevu, šest bli- gunđao od nezadovoljstva, a o repovima i
njom hamama. zu zavije Turna-dedetove, devet blizu mer- pričama koje bi se čaršijom pričale nakon
hum Firuz-begovog hamama i pet u vrelu ovakvih velikih poslova nije bilo ni zbora.
Ajas-pašinu...” Zbog toga ga metnuše za muteveliju Čaršij-
Ujutro, satrven i bunovan, Sama Firuzbegova vakufnama nije sa- skog hamama, da izmjere koliki će se sad
naređivao bi da se te raspale čuvana, a ni od zadužbina ne ostade mno-
go. Medresa se skruni u pepeo kada Eugen
glinene cijevi zamijene Savojski zapali Sarajevo i niko ne nađe za
shodno da je obnovi, mada se i danas dio
borovim, zaklinjući se sam grada u kojem je gotovo cijela dva stoljeća
pred sobom da iz Bosne neće stajala uspravno i širila oko sebe znanje, zove
po njoj – Medrese. Ostatak Firuz-begovog
otići prije nego urazumi tu vakufa nije imao sreće s mutevelijama pa
vodu. U to ime potezao je sve 19. stoljeće zatiče hamam oronuo, a kupole
mu bijahu tako propale da je narod straho-
moguće veze u nastojanju da vao da bi se svakog časa mogle obrušiti pa
ostane u Sarajevu što duže, nikom ne bi do kupanja i sasvim presta-
doše dolaziti te mutevelija uskoro gurnu
i tako, namiri on i osmu ključ u bravu i zamandali vrata.
Punih četrdeset godina stajao je Fi-
godinu u ovom čudnom ruz-begov hamam sasvim napušten, a onda
gradu, utrnulom od sjećanja. mu se desi ono što se malo kojoj građevini

56 4/11/2022 STAV