Page 55 - STAV broj 400
P. 55

Od cijelog       probijala se i konačno ih lomila i isticala   zakreću glavu – pobratime, jarane, dostu,
                     vakufa ostali su       na sve strane. Zato se vraćao poražen.   od onog od kojeg i voda bježi pobjegla je
                                               Ujutro, satrven i bunovan, naređivao
                                                                               davno svaka dobrina, i nafaka, i sve, pa i
                     temelji kupatila,      bi da se te raspale glinene cijevi zamijene   ti bježi sam.
                                            borovim, zaklinjući se sam pred sobom
                                                                                  Kada se, tu, na izlazu iz Sarajeva, ponad
                          Ćulhan kao        da iz Bosne neće otići prije nego urazumi   mevlevijske tekije, opraštao od Jahja-paše,
                                                                               koji bijaše bosanski namjesnik u dva navra-
                                            tu vodu. U to ime potezao je sve moguće
                       naziv sokaka i       veze u nastojanju da ostane u Sarajevu što   ta, ali oba puta ne duže od godine, zamoli
                    naselje Medrese         duže, i tako, namiri on i osmu godinu u   ga taj da pred njegovom džamijom podi-
                                                                               gne česmu jer on sam nije stigao pošto ga
                                            ovom čudnom gradu, utrnulom od sjećanja.
                    nazvano po školi        HRVANJE S VODOM                    iznenada diglo i šalje ga za beglerbega ru-
                                                                               melijskog. Džamija bez česme ti je isto kao
                      koja nestade u           Ustvari, nije Firuz-beg bio tako bando-  i janjičar bez sablje, reče mu Jahja-paša i
                     velikom požaru.        glav i imao je prečih poslova od naganjanja   svojim žalostivim glasom poremeti sve u
                                            s tom neukrotivom vodom sa Sedrenika.
                                                                               njemu. I on, ne razmišljajući, obeća da će
                                            Davno bi on odustao i posvetio se obnovi   to učiniti, a da ništa nije znao o sarajev-
                                            Sarajeva, po kojem su još zijevali ugljeni-  skim vodama. Umirujući svog prethod-
                                            sani zidovi ostali od požara kojeg dvade-  nika, prema kojem je bio pun divljenja
                                            set pet godina prije njegovog dolaska za   zbog njegovih zasluga u bitkama u Siriji i
                                            bosanskog namjesnika potpališe vojvode   Vlaškoj, on mu još reče da ništa ne brine i
                                            ugarskog kralja Matije Korvina, probivši   da će u spomen na njega dovesti najbolju
                                            se s vojskom ovamo čak od Jajca, ali dvojica   i najčišću vodu i pritom ledenu i oštru kao
                                            prethodnika to mu nikako nisu dopuštali.   Jahja-begova junačka sablja.
                                            Prvi, Skender-beg, svojim djelom. Svakog   Već se sutradan Firuz-beg uspe na
                                            jutra nakon probdjevene noći izlazio bi   taj brijeg ponad Stare Varoši, na kojem
                                            Firuz-beg na doksate saraja na Skenderi-  Jahja-paša izgradi džamiju, i osta zapanjen
                                            ji i, zahvaćen nekom nejasnom krivnjom,   ljepotom grada koji se pred njim, gotovo
                                            gledao u stijenu ponad Soukbunara ispod   spiralno raznizavao s okolnih bregova i
                                            koje je Skender-beg zahvatio vodu i, kao na   svrdlao u ravnicu oko rijeke. Tada mu re-
                                            dlanu, sasvim jednostavno i prosto, spustio   koše da je najbliže vrelo s vodom kakvu
                                            je kroz glinene cijevi u nakšibendijsku te-  je obećao Jahja-paši, gore, na Sedreniku,
                                            kiju, koju izgradi na lijevoj strani Miljacke.   pod tom špicastom stijenom, koja domi-
                                            Poslijepodne uzlazio bi uz Kovače i upirao   nira krajolikom, a dotamo ima i više od
                                            pogledom prema velikim hrastovima, gdje   hiljadu rastega.
                                            Skender-beg odvoji jedan kraj Mošćanice   Nije bio baš zadovoljan ovim sazna-
                                            i natjera je da teče preko ove pustarine, a   njem, ali više se nije imalo kud, obećanje se
                                            onda se okretao prema silnom Trebevi-  moralo ispuniti, pa snevoljen, zamoli prat-
                                            ću i gledao u podnožje iz kojeg je Isa-beg   nju da ga ostavi samog. I dok je tako stajao
                                            uhvatio vodu u čunkove i spustio je prema   na rubu prostranog harema Jahja-begove
                                            Bistriku, pa napajao abdesthanu i šadrvan   džamije i gledao dolje, u ravnicu pod so-
                                            pred Carevom džamijom i onoliku vojsku   bom u kojoj se već raširila ozbiljna kasaba,
                                            i poslugu u saraju. Istu tu vodu sa Trebevi-  pomisli on kako bi ako već mora povlačiti
                                            ća Jahja-beg je provlačio preko Komatina,   svu tu vodurinu s tog Sedrenika, i polaga-
                                            bez buke i bezbrižno, kao da je konac kojeg   ti hiljade čunkova, onda mogao sagraditi
                                            treba udjenuti u iglu. Svi njegovi prethod-  i kupatilo. Da, prvo što je primijetio jučer,
                                            nici krotiše vodu oko Sarajeva i spustaše   kada je projahao kroz čaršiju spuštajući se
                                            je u nizinu, a po Ajas-paši nazvaše i same   prema Skender-begovim dvorima, bilo je
                                            izvore, samo njemu nikako da se poda ova   to da kasaba oskudijeva s hamamima i da
                                            voda sa Sedrenika pa da mirne duše može   svaki od trgovaca i gazda koji mu se prima-
                                            otići iz Bosne, zadovoljan, jer u Sarajevu   kao da mu cjeliva ruku zaudara na ustajao
                                            ostavlja medresu u kojoj će se kovati znanje   znoj. Te misli ga udobrovoljiše i Firuz-beg
                                            i budući upravitelji nad ovom zemljom, i   poče polahko koračati i zagledati se prema
                                            hamam iz kojeg će se finansirati profeso-  čaršiji tražeći najpogodnije mjesto na ko-
                                            ri i ostali troškovi medrese, i pored njega   jem bi proveo svoju zamisao.
                                            dućani i han sred Stare Varoši.       Dok je tako prelazio pogledom po čaršiji,
                                               S drugim svojim prethodnikom sveza   sjeti se on oproštajnih riječi svoga prethod-
                                            se Firuz-beg jednim nesmotrenim i ishi-  nika, koji mu reče ovako: “Dobar je ovaj
                                            trenim obećanjem. I ono, to obećanje, sada   narod, pitom, ali neobrazovan i lahkovje-
                                            mu nije dopuštalo da odustane u pola po-  ran i lahko se uzjoguni.” I tu se, sasvim
                                            sla i bivalo je jače od stida pred čaršijom   proizvoljno, zakoti u njegovoj svijesti ideja
                                            koja je gledala kako drugi bez velike muke   kako bi gore, na tom blagom brežuljku, što
                                            i kao od šale dovode vodu gdje i kako hoće,   se podiže u desnom kraku velike rasjekli-
                                            samo on nikako ne može, i nesposoban je,   ne koja brdo ponad grada pola na dva di-
                                            i pati se dozlaboga, i čaršijski dokonjaci   jela, uz sami budući vodovod, da, baš tu bi
                                            već počinju da iskivaju priče o njemu i da   mogao sagraditi mekteb i medresu i sve bi


                                                                                                    STAV 4/11/2022 55
   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60