Page 51 - STAV broj 400
P. 51

da puca sa svih strana. Nemamo ni vezu sa
          svojima dolje da im javimo da dolazimo.”
            Suad pokaza naprijed i reče da bismo
          morali krenuti dolje lijevo, da sastavimo
          ovaj dio linije: “Ako četnici uđu u ovu
          međuzonu, vjerujte, ujutro neće biti ni-
          kako dobro.”
            Pokupili smo svoje stvari i krenuli pre-
          ma izlazu iz tranšeja. Kad smo izašli, is-
          palili su na nas nekoliko svjetlećih raketa.
          Pobacali smo se u mulj i blato jer nismo
          znali gdje su četnici.
            Nebo je bilo mutnoplavo. Odnekud, s
          naše lijeve strane, stizala je silna galama uz-
          buđenih glasova. A onda je počela žestoka
          pucnjava kroz koju smo čuli psovke i viku.
          Očito su četnici ponovno zaposjeli polo-
          žaj daleko brojnijim odredom nego prije.
            Bili smo pedeset ili šezdeset metara od
          grudobrana kad su nas čuli ili vidjeli, jer
          su nam uputili tešku kišu metaka tako da
          smo se bacili licem prema dolje. Ubrzo su
          se našli na samo dvadesetak metara od nas.
            Mi smo odgovarali na pucnjavu tražeći
          neki zaklon. Sada smo jasno mogli vidje-
          ti siluete koje su se kretale prema nama.
          Meni je to, uz dozu straha i izgubljenosti,
          sve izgledalo kao u snu. I da se krenemo
          povlačiti, već je bilo kasno. Naši su momci
          pucali preko nas. Četnici su bili sve bliže.
          Zaklonjeni za plitki grudobran, ne veći
          od brazde, mi smo uzvraćali vatru. Jedan
          četnik bacio je bombu preko grudobrana,
          eksplodirala je negdje iza nas.
            Ležali smo u travi čekajući priliku da
          se pokrenemo. Tad smo čuli, ili pomisli-
          li da čujemo – nimalo ne sumnjam da je
          to bila čista mašta, ali tada se činilo posve
          stvarnim – da su četnički glasovi mnogo
          bliže. Okrenuo sam se, onako u blatu, na
          bok i pogledao ulijevo. Pognuto trčeći pre-  pokošen. Rafal ih je doslovno razbacao na   Mi smo bili potpuno mokri. Dok sam
          ma nama dolazilo još desetak agresorskih   sve strane. Drugi su, u nekom šoku, kre-  govorio, vilica mi se nekontrolirano tresla.
          vojnika. Pretrnuo sam i na samu pomisao   nuli lijevo, pa desno, međutim nisu stigli   Cijelu smo noć proveli u toj tranšeji.
          u kakvoj smo situaciji. U tim momentima   nigdje. Za dvije ili tri sekunde sustigao ih   Neki momci donijeli su nekoliko alatki pa
          čovjeku kroz glavu prolazi milion stvari,   je smrtonosni roj metaka. Četnici, koji su   smo na smjenu kopali tranšeju ne bismo
          tada razmišljaš o nečemu na što nikada ne   bili ispred nas, sada su pucali u panici ga-  li se tako malo zagrijali. Uskoro su nam
          bi ni pomislio.                   lameći i jaučući na sve strane. Neko je iza   donijeli i manjerku s toplom čorbom. Bio
            Uperio sam pušku prema njima i če-  nas viknuo da se počnemo povlačiti.   je neopisiv doživljaj držati onu toplu po-
          kao ko će prvi zapucati. Noć je zaparao   Lagano puzeći, dok su nam meci zujali   sudu u rukama.
          dugi rafal osamdesetčetvorke. Dugi rafal,   iznad glava, mi smo se kretali prema zaklo-  Tri momka iz Srebrenika otpuzala su
          koji je se tada meni učinio beskonačnim,   nu iza brezovih stabala. Ubrzo smo mogli   naprijed, a onda su pozvali još nekog da im
          dolazio je iza naših leđa. Prvi dio četničke   vidjeti naše momke koji su otvarali vatru   pomogne. Ubrzo se pojaviše vukući tijela
          kolone, koja je dolazila prema nama, bio je   prema četnicima. Skočili smo i u nekoliko   mrtvih četnika. Izvukli su ih četvericu.
                                            koraka našli zaklon iza niskog grudobrana.   Postajalo je svjetlije. Duž linije kilo-
                                               “Jeste li svi dobro”, upita nas jedan   metrima uokolo grmjela je teška artilje-
          Primijetili su nas kad smo se     od momaka dok je stavljao kutiju s muni-  rijska vatra. Još se sjećam slika koje su se
          našli samo nekoliko koraka        cijom na svoj mitraljez. “Svi smo dobro i   redale oko nas: blatne močvare, žalosna
                                                                               stabla jasena i breza s pokidanim grana-
                                            zdravo, nema ni ranjenih”, nekako sam mu
          od tranšeje, ali to je za njih    zadihan uspio odgovoriti; i oči usta bili su   ma koje su s njih visjele, žuta voda na dnu
          već bilo kasno. Nekoliko je       mi puni blata.                     rovova... i iscrpljena lica ljudi, neobrija-
                                                                               na, prošarana blatom, do očiju zacrnjena
                                               Bili su to momci iz Srebrenika koji su
          četnika odmah zapucalo,           krenuli za nama s lijevog boka, ali su zbog   dimom. Ali se sjećam i odlučnosti na tim
          a onda su krenuli u opću          mraka i bojazni da se ne sudarimo ostali   licima, hrabrosti i požrtvovanosti. Bio je
                                                                               to samo jedan dan krvave i teške bitke za
                                            iza. Uvezali su kompletnu liniju i s lijeve
          bježaniju kroz tranšeju.          i s desne strane.                  “Strujni koridor”.             n

                                                                                                    STAV 4/11/2022 51
   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56