Page 71 - STAV broj 400

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Vrijeme ne postoji

SLOVO O GATKI

Piše:
Irfan HOROZOVIĆ
I ovaj tekst kojim sam mislio otpočeti svoj oglednopripovijedni rukopis
o Vrbasu, doima se kao da je u srodstvu s Knjigom o kojoj nikad nisam
prestao misliti. Živa je i to je u svakom trenutku sve očiglednije. SOKAK
SKRIVEN U BRILIJANTU

onekad pomislim da je književnost je- – Nije moguće da niko nema telefon u ko- zbor kamenja u pokretu
dan veliki zbornik, velika knjiga. Sve je lima? Danas kad ljudi nose u kupaćim gaćica-
u njoj što mi je blisko i dragocjeno, ali i ma mobitel? Vrijeme ne postoji
P ono nejasno, nepročitljivo, tajanstveno. Niko nije imao telefon. vrijeme je ogrtač
Kao što je uobičajeno, različiti dojmovi se če- – Nije red da zakasnimo. Gosti smo.
sto miješaju. Najviše sam o tom razmišljao čita- Specijalni... Oblici šutnje
jući spjevove, antičke tragedije i priče iz Hiljadu i – Svi će danas i ovdje biti specijalni gosti, nepremostivi nasipi
jedne noći. To je zaista nevjerovatan zbornik pri- specijalni gosti sudbine... razgovori listaju na mokrim kestenovima
ča s različitim korijenima nastanka (od indijskih i Najednom je sve izgledalo poprilično ap-
perzijskih do egipatskih), djelo koje živi i mijenja surdno. Prešli smo toliki put da se nađemo na Na svijetu ne postoji više ništa
se ovisno o društvu u kojem se čita. Dio te velike ovom velikom skupu i sad ne možemo pronaći što nisam ja sam
knjige su njeni prepisivači, u početku, a potom, jednu ulicu i to ulicu koja nosi tako posebno ime.
naravno prevodioci i izdavači. Pripovjedači i pri- Zaustavili smo kola i pitali prolaznike. Svi Riječ čuva svoju tajnu
povjedačice su skriveni. Poznata je samo jedna. su nam odgovarali, kao da su se dogovorili, da
Ona koja je u knjizi. Šeherzada. Fascinacija tim ta ulica mora biti u četvrti gdje su nazivi dragu- Raspjevani studenac u gorkoj pustinji
pričama nikad nije prestala. Neke Voltaireove pri- lja, negdje pokraj smaragdne ili rubinske ulice. vjetru ni daha
povijesti djeluju kao da su iz tog izvora posuđene. – Vratimo se do dijamanta. Brilijant je, rekoh usamljene palme govore o mojoj prisutnosti
Edgar Allan Poe napisao je pripovijetku već, brušeni dijamant, to mora biti tamo negdje.
koja već u naslovu govori o odnosu prema pri- Vratili smo se do Dijamantne ulice i klizili i tišina
povjedačkom zborniku. Hiljadu i druga priča. sporo, jedva da smo se kretali. Najednom smo u kojoj je šutnja
Rano preminuli Wilhelm Hauff ispisao je niz pri- ugledali jedan izlaz iz te ulice, neko brdašce
povijedaka koje su posve u prepisci sa uzorom i na njemu golemu skupinu ljudi (maločas ih Prva vrata su izvor
pričanja. Borges je o nastanku djela i njegovih nije bilo!?). i nek se kotrljaju sfere vremena
dijelova imao svoje mišljenje, a u nekim pričama Na samom vrhu brdašca bilo je zdanje ne- pijesak vrijeme ljubav
to je jasno pokazivao. I sam sâm, u dopunjenom običnog oblika na čijem je bijelom zidu pisalo
izdanju Talha dodao Priču o bagdadskoj ribi u Asirski hram. Govoriti
kojoj je Borges lik u okrilju velikog zbornika. Iz Dijamantne ulice ulazilo se u mali sokak to je isto što i pisati poruke
I ovaj tekst kojim sam mislio otpočeti svoj koji je dolazio do pod samo brdo. I na tabli je, na uvehlom lišću
oglednopripovijedni rukopis o Vrbasu, doima naravno, pisalo Brilijantni sokak.
se kao da je u srodstvu s Knjigom o kojoj nikad I sve se doimalo poput priviđenja. Odbačene riječi
nisam prestao misliti. Živa je i to je u svakom Kao da je korzo moga djetinjstva dolutalo raspadaju se
trenutku sve očiglednije. SOKAK SKRIVEN ovdje na Sjever i proširilo se u drage, pozna- truhne
U BRILIJANTU: Sve je počelo s ulicom. Tač- te četvrti, ispunjeno ljudima koji se nikako nisu ispijena duhovitost
nije s njenim imenom. Možda je neko i odredio mogli odvojiti od svojih uspomena, staza iz dje-
mjesto susreta zbog njena imena? Možda? U tinjstva i zazora s kojim su koračali, ne vjerujući Priroda mi u lice vraća riječi
svakom slučaju nazivi ulica su nešto što me svojim očima.
nikada nije prestalo iznenađivati. A onda smo uronili među poznanike, pri- moje uzaludne primjedbe
Bio je lijep dan u septembru potkraj stolje- jatelje i rođake koje toliko dugo nismo vidjeli. misli bez misli
ća i mi smo kružili ulicama Gøteborga. A ulice Naša lica i naše duše odsijevali su, sjećajući a sve živo juri za vodom
u toj četvrti su nosile dragocjena imena: Sma- se, kao u prizmi brilijanta. otječe
ragdna. Safirna. Dijamantna. Bila je to neka To je bila klepsidra:
vrsta draguljarnice. Jedino one ulice koju smo Ostalo je ipak malo
tražili nije bilo. Vrijeme je teklo, čeznulo i iščezlo stida
Brilijantna ulica se negdje skrila i nikako do duga vlas sluti se u Vrbasu golet svemira
nje nismo mogli doprijeti. Ili nije ni postojala. tragove tome nalazim kod Egipćana
– Možda je u pitanju dijamantna ulica? – kod Grka, Feničana I dok mi šumi na uho pospani studenac
rekao je neko – Brilijant i dijamant, zar to nije kod starih kamenih kamenorezaca ja znam
isto? Možda su nam pogrešno rekli? ljeto je jedina potvrda moga postojanja
Prošli smo brzo kroz Dijamantnu ulicu, ali Ne želim da pričam
ništa nalik onome što smo iščekivali nismo vidjeli. suviše je mračno Vrijeme je teklo, čeznulo i iščezlo
– Brilijant i dijamant nisu isto. Brilijant je život ko da ne valjda se umorilo
brušeni dijamant. postoji u svemiru tragove tome nalazim kod Egipćana
Opet smo bezuspješno kružili. Izgledalo je kod Grka, Feničana
da zaista ne postoji Brilijantna ulica. Skup kosaca skamenjen na trgu kod starih kamenih kamenorezaca n

STAV 4/11/2022 71