Page 70 - STAV broj 400

KULTURA

DŽEKO HODŽIĆ:
POČITELJ JE PLANETA NA PLANETI ZEMLJI

Ja sam izuzetno vezan za Počitelj. Još kao student Pedagoške akademije sedamdesetih
godina prvi put sam boravio u ovom gradu i naprosto sam se zaljubio. Ondje je svaki ka-
men umjetničko djelo, svaki sokak jedan je dio kosmosa, a sam Počitelj jedna je planeta
na planeti Zemlji. Ta moja vezanost kasnije je postala još veća jer sam bio član Umjetnič-
kog savjeta Počitelja, koji sam i vodio jedno vrijeme, a u hodu sam sklapao i nova prija-
teljstva i tu sretao pojedince iz različitih krajeva svijeta. Ratna razaranja Počitelja strašno
su me pogodila, jer ondje su uvijek živjeli dobri ljudi, jer je u počiteljskim poljanama ve-
getacija bila bujna, jer su ondje najljepše pjevale ptice i najviše sijale kamenice i stijene.
Sve to uokvirivalo je hučanje Neretve. Kada je počeo rat, osjećao sam ogroman strah za
Počitelj, koji je, ispostavit će se, bio i opravdan. Počitelj je spržen, a njegovo stanovniš-
tvo uništeno. Uvijek sam smatrao da se moram odužiti toj ljepoti, a jedini način interve-
niranja bio je kroz umjetnost. Kada se već počelo putovati, 1997. godine sam se uputio
dolje “naoružan” fotoaparatom. Kada sam došao do džamije, dočekao me muškarac s
uperenom automatskom puškom u moje tijelo. Domove u starom dijelu Počitelja tada su
umjesto ljudi naseljavale mačke, psi, divlje ptice i gmazovi. Za vrijeme čišćenja Kolonije
likovnih umjetnika u Počitelju i same gradske jezgre Počitelja, jednog dana ugledao sam
plišani sako Suzane Begić, koja je bila porijeklom iz Španije, udata za našeg univerzitet-
skog profesora, i nakon što sam ga okrenuo pronašao sam hrpu evidencionih kartona o
umjetnicima i njihovim djelima. S obzirom na to da sam u Počitelju vodio posljednju pre-
dratnu Koloniju, pronašao sam i dokumente koje sam lično potpisivao. Moja ideja bila
je da izvučem te dokumente i sve predmete iz stradalog Počitelja i da im obučem novo
ruho te s tim novim ruhom da ih smjestim u muzeje i galerije. Sve s ciljem trganja od za-
borava onoga što se desilo Počitelju. /M. A./
Džeko Hodžić rodio se 1950. godine u Godijevu, Crna Gora. Godine 1970. završava
Školu primijenjene umjetnosti u Peći, a 1977. godine Akademiju likovnih umjetnosti Uni-
u sebi nose i sakupljene spaljene daske, verziteta u Sarajevu. Imao je šezdesetak samostalnih izložbi u Sarajevu, Zenici, Zagrebu,
dovratnici, vrata, reciklirani materijali na Beogradu, Wasserburgu, Erlangenu, Stuttgartu, Münchenu te približno 400 skupnih izlož-
kojima Džeko intervenira, udahnjuje im bi u zemlji i inozemstvu. Učesnik je više od trideset značajnih bijenala i trijenala. Dobitnik
novi život i integrira u djela nataložena je dvanaest nagrada, među kojima su i nagrade Udruženja likovnih umjetnika Bosne i
simboličkim sadržajem u kojem odzvanja Hercegovine za crtež, Grand Prix ULU-a BiH, Srebrna nagrada Univerziteta u Sarajevu,
eho minulih događaja. Nagrada Grada Wasserburga; dobitnik je Specijalne diplome za razvoj likovne kulture…
Četiri djela pod nazivima “Proljeće”, Član je Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine, Udruženja Arbeitskreis 68 –
“Ljeto”, “Jesen”, “Zima”, pitanje odno- Wasserburg i Udruženja Kunstverein Erlangen e.V. Potječe iz slikarske porodice i jedan
sa kulture i prirode, opstojnosti čovjeka,
dosadašnjeg načina života, raskriljuju do je od najvažnijih bosanskohercegovačkih slikara.
kraja. Za vrijeme ratnih djelovanja, raza-
ranja, pustošenja i pogroma, smjenjivala pojedinost pomno promišljena, varirana i pristupom, vjerujem i iz potrebe da određe-
su se godišnja doba, periodi dana i noći, odmjerena, izbrušena do kristalne jasno- ne tematske ili likovnošću povezane cjeline
obnavljali se prirodni ciklusi, mrijestila će njezine uloge i mjesta u cjelini djela. zadobiju fizionomije koje će ih svrstati u
se riba, nabujala je vegetacija prekrila ru- I na kraju, ponovit ću, u drugoj prilici područje značajnog legata u povijesti bo-
ševine, naselile su Počitelj ugojene ptice. već izrečeno, Džeko Hodžić jednim je od sanskohercegovačke umjetnosti, posebice
Nedavno, u jednoj drugačijoj situaciji, Pri- onih “hroničara” stradanja koji ne udva- poslijeratnog perioda. Ciklus “Stradanje
roda je još jednom pokazala svoju nadmoć, jaju, ne opisuju i ne interpretiraju stvar- Počitelja” odiše duhovnom mirnoćom
sposobnost i brzinu regeneracije, kada se ne događaje, već ih proživljavaju i svojom svojega autora.
iz nje izoliraju čovjek i njegova (ne)djela. likovnošću iskazuju kao iskustvo povije-
Ciklus “Stradanja Počitelja” na najbolji snoga udesa čovjeka kojemu je patnja do- Dubravka Pozderac-Lejlić je vanredna
način pokazuje kompleksnost i višesloj- dijeljena za stalnoga pratitelja. profesorica na Akademiji likovnih umjetnosti
nost cjelokupnoga opusa “Stradanja”. U Ciklus “Stradanja Počitelja” predstav- Univerziteta u Sarajevu, na Katedri za teoriju
njemu su sintetizirani iskustvo i sve ka- lja kompaktnu cjelinu, premda Džekini i historiju umjetnosti, gdje predaje kolegije iz
rakteristike Džekinog umjetničkog ru- projekti u pravilu traju veći niz godina, oblasti estetike i teorije umjetnosti. Doktori-
kopisa i likovnog promišljanja, zavidno prolazeći kroz brojne mijene vođene pro- rala je na Odsjeku za filozofiju Filozofskog
umijeće, preciznost i neposrednost crteža, pitivačkim i radoznalim umjetnikovim fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Kao vanj-
vanredno osjećanje za izražajnost i dina- duhom. Ciklus se zaokružuje nakon dva- ski saradnik predavala je na Nastavničkom
mizam boje, jedna zatomljena ekspresiv- naest godina umjetničkog i istraživačkog fakultetu Univerziteta Džemal Bijedić u Mo-
nost koja ne teži kratkotrajnom efektu već rada izložbom u Umjetničkoj galeriji Bo- staru od 2011. do 2018. godine. Učestvovala
dugoročnom doživljaju, još vitalna i pul- sne i Hercegovine, motiviranog stvaralač- je na brojnim međunarodnim i domaćim na-
sirajuća stvaralačka energija koja teži pro- kom potencijom autora i vođenog njego- učnim skupovima i umjetničkim projektima
mjeni i izazovu, i djelo na kojem je svaka vom izuzetnom disciplinom i serioznim te objavila više naučnih i stručnih radova.n

70 4/11/2022 STAV