Page 44 - STAV broj 245
P. 44

DRUŠTVO



            Osim što mi se nisu svidjeli brojni di-
          jelovi scenarija, a koji su bili skoro čista
          fikcija, zabrinulo me je i to što je Jasmila
          očigledno odlučila da glavni likovi budu
          članovi moje porodice i – ja lično.
            To nigdje u ugovoru nije pisalo. A moja
          knjiga opisuje mnogo širu sliku situacije
          iz jula 1995. godine, gdje je moja porodica
          samo jedna od hiljada u toj masi izbjegli-
          ca i ne nalazi se u centru radnje. Naravno,
          pomislio sam i to da moja porodica može
          biti u centru radnje, ali samo ako bi se do
          u detalj opisalo faktičko stanje bez ikakve
          “šminke”. Jer, dogodila se takva drama da
          je kreiranje drame na dramu moglo samo
          da pokvari scenarij – čime bi se ušlo u im-
          provizaciju kojoj onda nema kraja.  zasnovana na sudbini moje porodice, zašto   neku kombinaciju smijeha i plača i kaže:
            Nakon moje reakcije na prvi scenarij,   to ne bih mogao ponijeti kući?  “Ja moram u WC!”
          Jasmila je rekla da se glavni lik mora što   Nakon sat je stigla Jasmila. Otvoriše se   Ostajem sam s Damirom pa malo priča-
          više udaljiti od lika “Hasana prevodio-  vrata nekako teatralno, sjede ona nestrplji-  mo o pljusku i još nekim, kobajagi, usput-
          ca” (iako ja svoj život i rad nikako ne bih   vo na stolicu i gleda me očima koje su mi   nim temama.
          sveo na ovu jednu riječ – “prevodilac”), da   se činile malo uvećane zbog velikih trou-  Ulazi Jasmila, sjeda na istu stolicu i gađa
          ime svakako ne može biti Hasan, te da će   glastih naočala koje su joj stajale okačene   me očima na ono isto mjesto na mom čelu,
          imena članova moje porodice biti također   na vrhu nosa.             ni tamo ni vamo. Ja ne oborim oči, iako mi je
          promijenjena.                        Pomislim da je možda skontala da sam   njen pogled bio težak barem nekoliko tona.
            Izmislila je imena: Faruk (prevodilac),   iskopirao i “fotografisao” scenarij. Gutam   “Znači”, kaže Jasmila, “tvoj komentar
          Hava (majka prevodioca), Safet (otac pre-  knedlu u grlu, ali ispostavilo se da nije.   bio je prošli put da je scenarij katastrofa, a
          vodioca) i Braco (brat prevodioca), što je   Uradio sam, znači, ovu filmsko-špijun-  sad je da je onako. Znači, ovo je malo bolje
          zaista bio nadimak mog brata Muhameda.   sku akciju bez greške i na vrijeme, ono,   od katastrofe!”
          Kasnije je ime “Faruk” primijenila u “Edo”.  momački sam preskakao preko zebre dok   Na ivici je plača.
                                            su dokoni prolaznici u mene gledali kao   Nije mi bilo lahko gledati je u tom sta-
          DRUGA VERZIJA SCENARIJA           u neku sumahnutu budalu koja skače po   nju. Najradije bih nestao s tog mjesta da
            Nakon približno dvije godine, Jasmila   barama koje je jak ljetni pljusak stvorio   sam imao onaj uređaj iz serije Star Tracks,
          me je pozvala u svoju kancelariju u zgradi   na asfaltu, s nekim papirnim savijutkom   pa da se transportujem na neku drugu lo-
          preko puta robne kuće BBI. Ondje smo ra-  ispod pazuha.              kaciju pritiskom na dugme. Grčevito sam
          nije proveli dane i dane u konsultacijama o   Dođe i njen muž Damir i u svom “cool”   prstom tražio na stolici to nepostojeće du-
          scenariju, kojima je prisustvovao i Damir   stilu sjede u ćošak. Trebam naglasiti i to da   gme, pa sam imao utisak da sam u drvetu
          Ibrahimović. Tu će mi Jasmila jednog dana   sam s Damirom sve to vrijeme imao zaista   ručnog naslona iskopao jednu plitku rupu.
          na sto staviti bunt papira A4 formata i reći   fer odnos. Problemi koje sam imao odnosili   Nakon duge neugodne šutnje, pitam je:
          – ovo je nova (druga) verzija scenarija, sje-  su se na moj rad na scenariju s Jasmilom i   “Dobro, hajde, kad bih rekao da prihvatam
          di čitaj, piši komentare i primjedbe olov-  čini mi se da je Damir bio više angažovan   ovaj scenarij, kako ćeš ti mene zaštititi?”
          kom, a ja ću doći kad završiš, za dva-tri sata.  na osmišljavanju same produkcije nego što   Pri tome sam mislio na najmanje neko-
            Ostao sam sam u kancelariji sa scenarijem.   se brinuo o tome šta će pisati u scenariju.   liko scena, a najgora od svih bila je ona da
          Gledao sam dugo u papire, ne usuđujući se   Izgledalo je kao da samo čeka da Jasmila i ja   sam ja svoje roditelje i brata, i to uz pomoć
          da počnem čitati. Nakon što sam, ipak, za-  proizvedemo scenarij na osnovu kojeg će on   Holanđana, prošvercovao u bazu UN-a nao-
          počeo čitanje, učinilo mi se da je ova verzija   početi praviti detaljne planove za snimanje   čigled hiljada izbjeglica u Potočarima, koji
          malo bolja od prethodne. Ali, također sam   filma – kao što je knjiga snimanja (izraz koji   svi posmatraju taj čin, ostaju izvan kapije
          naišao na brojne dijelove s kojima se nika-  sam prvi put čuo radeći s “Deblokadom”).  baze i viču: “A mi, a mi – plaču i zapomažu.”
          da ne bih složio.                    Damir ne govori niti pokazuje bilo ka-  Znači, ja sam u toj sceni negativac, mož-
            Ponovo sam grčevito švrljao po papiri-  kvo očekivanje. Gleda u mene, ali više gleda   da čak gori i od četnika i od Holanđana. A
          ma, gledajući na sat da se odnekud ne po-  kroz prozor, u granje visoke lipe s kojih se   uopšte nije tako bilo. U mojoj knjizi piše
          javi Jasmila s pitanjem: Jesi li pročitao, i   i dalje slivaju litri vode. Kod Jasmile sam   kako je bilo. Pitao sam je zašto je promije-
          šta ti kažeš za scenarij?         primijetio nestrpljenje i nervozu te sam se   nila činjenice u ovoj sceni, a ona je rekla da
            Ovaj put, negdje na pola teksta, odlu-  osjećao kao neki nadrifilmski kritičar kojeg,   je ovako bolje za film.
          čio sam da je važno da ja scenarij pročitam   eto, ona, Jasmila, dobitnik Zlatnog med-  To je samo detalj iz jedne scene u ko-
          i “natenane”, te sam, brzinom munje, istrčao   vjeda, sad mora saslušati, iako bi taj korak   joj ona mene i moju porodicu prikazuje na
          po ljetnom pljusku preko semafora, utrčao   u nastajanju ovog djela sedme umjetnosti   način koji uopšte ne odgovara onome što
          u BBI, sletio niz stepenice prema kopirnici   rado zaobišla.         se dogodilo u realnosti jula 1995. godine.
          i rekao momku za kopir-aparatom da mi to   “I, šta kažeš?”, pita Jasmila.  Ono na što sam mislio bilo je da se u
          sve iskopira.                        Ja gledam u jedno, pa u drugo, ne znajući   najavi filma napiše: – Film je baziran na
            Isto tako sam se s dva-tri skoka preko   šta da kažem te izjavim: “Onako!”  istinitim događajima (ili da je baziran na
          semafora prebacio na drugu stranu ulice.   A Jasmila će: “Šta onako?”  knjizi Pod zastavom UN-a), ali da je “bilo
          Kad sam odahnuo u kancelariji, izvadio   A ja ću: “Pa, nije loše.”   kakva podudarnost sa stvarnim likovima
          sam mobitel i slikao svaku stranicu scena-  Nakon toga, Jasmila skače sa stolice kao   slučajna”, naprimjer. Jer, ono što je pisalo
          rija. Pomislio sam – pa, čovječe, ovo je priča   katapultirana, uz neki neartikulisani zvuk,   u scenariju u najmanje 50% scena nije se



         44  14/11/2019 STAV
   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49