Page 81 - STAV broj 245

teži način mora naučiti kako funkcioniraju njegove zloupotrebe, uz naravno neizostavno I ostatak glumačkih podjela pokazao
stvari u Dogvilleu, jer dobrota je relativna. sučeljavanje dobra i zla, prepoznala je i reži- se dobrim, posebno u kontekstu kreiranja
Njeno daljnje prisustvo u ovom misterio- serka predstave Lajla Kaikčija, te je posegnula raznolike palete likova, kao i zbog davanja
znom gradiću postepeno razotkriva njegove za provjerenim scenografskim i kostimograf- prilike mladim talentiranim glumcima, kao
duboke frustracije, mračne tajne, skrivene skim rješenjima koja naglašavaju okrutnost što su Mak Čengić ili Kemal Rizvanović, s
užase, preko kojih su ljudi spremni prijeći malograđanštine te letargičnost porodične tim što izbor potonjeg za ulogu Toma, od-
bez osvrtanja. Kako grad izgleda više kao sredine. U dubini scene, na velikoj školskoj nosno ljubavnog partnera od njega znat-
njegova skica, zidovi kuća ne postoje, osim tabli, stanovnici Dogvillea crtaju svoj grad no starije Kapidžić, ne djeluje uvjerljivo u
tek ponekog detalja poput vrata, prozora ili onako kako žele da se vidi izvana, dok su pojedinim scenama. Kao jako zanimljiv i
kreveta, a promjene dana i noći odrađene su kućni i ostali predmeti te životna pomagala tačan, a opet drugačiji simbolistički detalj
jednostavnim, ali dramatičnim svjetlosnim zamijenjeni običnim školskim stolicama, u predstavi, moguće je navesti ulogu koja
efektima, stvara se ozračje malomještanskog tim vjernim, jednostavnim, ali svakako ne je data voću, odnosno jabukama, koje po-
sindroma u kojem svi sve znaju o svakome. pretjerano kreativnim niti inovativnim sce- vezane sa seksualnošću, odnosno grijehom
Istovremeno, uz prisutnost narativnog nografskim sredstvom. Ipak, stolice su ovom bluda, na najbolji način prikazuju čovjeko-
glasa (John Hurt) koji pojašnjava odnose u slučaju sasvim prihvatljive s obzirom na to vu nekontroliranu žudnju za zadovoljenjem
mjestu i skrivena razmišljanja glavnih liko- da, osim doslovne prostorno-fizičke uloge, najbanalnijih tjelesnih potreba.
va, Dogville je moguće promatrati i kao baj- nagovještavaju i onu metaforičku te s novim Ipak, ono što većina teatarskih auto-
ku o dobroti, ali koja ne završava riječima oblicima u kojima su zaživjele doprinose i ra zaboravlja kada je u pitanju inscenacija
“živjeli su sretno do kraja života”, već u duhu pojedinačnoj karakterizaciji likova i izgrad- ovog filma, a što je zanemarila i Kaikčija,
surovog dokumentarizma i s fotografijama nji njihovih identiteta. Na kraju, one posta- jesu njegove filmske zakonitosti koje teatar
nekada stvarnih ljudi i stvarnog mjesta. ju predstavnicima svojih vlasnika, za koje je nikada neće moći doslovno oživjeti. Ovdje
Lars Von Trier dokazao je ovim ostva- Grace povezana neraskidivim lancem i čiji se, prije svega, misli na način na koji je film
renjem da su mu likovi, i ono što oni mogu je pojedinačni teret preuzela već samim do- snimljen, odnosno na veliku ulogu drhtaju-
dati, centar svega, te je cijeli film snimljen laskom u Dogville. će kamere “iz ruke” koja umnogome dopri-
kamerom “iz ruke” koja, uz pomoć naglih Očekivano, sveznajući narator iz filma, nosi stvaranju napetosti u odnosima među
rezova, konstantno hvata lica stanovnika inače tjelesno odvojen od samih dešavanja u likovima, kao i u skrivanju te razotkrivanju
Dogvillea i njihove intimne reakcije, a koji gradu, podijeljen je između likova na sceni, pojedinačnih tajni u mrakom obavijenom
preko improviziranih dijaloga pokušavaju te, iako je riječ o dramaturški prikladnom gradu. Svakako se mnogo toga moglo po-
izgraditi realnu sliku društva. Trier u Dogvi- rješenju, ono, u konačnici, narušava cen- stići i hrabrijim poigravanjem sa svjetlom,
lleu istražuje koncept dobrote, a osnovna tralnu ideju teksta, onu o bajci o “uspava- kao i ostalim scenskim efektima, kao što
ideja koja se krije iza odnosa između Grace nom gradiću nedaleko odavde”, koju pri- su dim ili zvuk, i njihovim ulogama u kre-
i stanovnika Dogvillea jeste ta da se opasno povijeda sam grad kao glavni lik. Uprkos iranju “teatarskog svijeta Dogvillea”, te u
predstavljati ljudima dobrim jer se tada u tome, dramaturški “štrih” proveden je do- razdvajanju bitnog od nebitnog na sceni,
njima javlja moć manipulacije i želja za po- sta uspješno, suptilan i britak istovremeno, u ukazivanju na važne segmente u radnji,
sjedovanjem. Također, Trier ovim filmom te uprkos osjetnom skraćivanju – s tri sata najavljivanju onoga što dolazi. Ipak, to bi
otvoreno kritizira Ameriku jer je Amerika filma na manje od sat i po predstave – cen- onda bio jedan sasvim drugačiji režiserski
ta koja je izvana sjajna, nedodirljiva u svojoj tralni fabularni tok nije primjetno narušen. koncept i jedna sasvim drugačija predsta-
udaljenosti od ostalog svijeta, s jasno odre- Uloga Grace dodijeljena je Amri Ka- va, jednako vjerna filmu, a opet životnija,
đenim normama, pravilima i dužnostima, pidžić, što se pokazalo kao ispravno rješenje magičnija, teatarska.
ali niko ne vidi šta se, zapravo, krije unutra. iz nekoliko razloga. Prvo, riječ je o glumici “Da li je Grace napustila Dogville, ili je
Tu je, naravno, i analiziranje i proble- koja, poput Nicole Kidman, posjeduje ne- Dogville napustio Grace – i svijet u globalu,
matiziranje zatomljene seksualne energije vinu ljepotu i suptilni, ali intenzivni šarm, pitanje je prepredenije naravi od kojeg bi
koja se najviše gomila unutar manjih zajed- te već samom pojavnošću zrači bezuvjet- malo ko imao koristi, a još manje od pruža-
nica, kakva je i Dogville, a koja, na principu nom dobrotom, što na najbolji način koristi nja odgovora na njega. Tako da ni ovdje na
Masovne psihologije fašizma Wilhelma Rei- kako bi stvorila savremenu verziju Marije njega neće biti odgovoreno”, kaže narator
cha, umnogome utječe na stvaranje kon- Magdalene. S ovom ulogom, kao i s neko- na kraju, kada Grace nakon osvetoljubivog
cepcije fašizma. liko prethodnih, Kapidžić se sve odlučnije pokolja, koji je naredila, napusti opustoše-
izdvaja kao glumica snažne, ali suzdržane ni Dogville. Jer, kako piše dramaturginja
KAKO OD FILMA NAPRAVITI PREDSTAVU emocije, te postepeno potvrđuje da je sve u najavi za predstavu, ovo zaista nije pred-
Sve ove elemente i osobnosti filma, kao ove godine bila nepravedno zapostavljena stava o Grace, već o nama, dobrim ljudima
i njegove podteme, kao što su uloga religije na bosanskohercegovačkoj teatarskoj sceni, koji, bez obzira na sve, nikada nikome ne
u današnjem društvu, pitanja eksploatacije, a da itekako može igrati i najkompleksnije bismo učinili nažao. Upravo se takvom na
dužništva, kapitalizma, analiza pojma moći i psihološke uloge. početku predstavila i Grace. n

STAV 14/11/2019 81