Page 78 - STAV broj 245
P. 78

KULTURA



                                            Autobiografski fragmenti (18)

                                             KO JE MAŠOVIĆE



                                             POZNAVAO, SRCE JE



                                             PUNO IMAO




                                            Kad sam upoznao Sulejmana Mašovića, imao je impresivnu
                                            biografiju iza sebe. Kazivao mi je dr. M. Huković da je svjedočio
                          Piše:             njegovim razgovorima s grupama ljudi na međunarodnim
                          Ibrahim KAJAN
                                            simpozijima – bilo je začuđujuće pratiti njegovo “prešaltavanje” iz
                                            jednog u drugi svjetski jezik, uz evropske i arapski i turski. Doktorat
                                            prava stekao je nakon što je diplomirao na Pravnom fakultetu u
                                            Zagrebu 1946. godine

                 pkoljavaju nas roditeljske bri-  zbog duhovitog i svestrano obrazovanog dr.   što je diplomirao na Pravnom fakultetu u
                 ge, vrijeme prolazi brzo da i ne   Sulejmana Mašovića i njegovih predavača.   Zagrebu 1946, temeljem rigoroza, 1952.
                 zapaziš u koje si doba zašao, uz-  U prvom redu uvijek bi sjedila njegova su-  godine. Nekoliko pravnih disciplina pre-
         Obuđenja su stišana, kuća – po-    pruga dr. Fatima. Pratila bi svaku njego-  davao je na Višoj pedagoškoj akademiji,
         sao, posao – kuća... Stigne se ipak u HNK,   vu riječ, sabrana i duboko koncentrirana.   Fakultetu za defektologiju, Višoj školi za
         “Gavellu”, na izložbe i književno večer, pije   Mašović bi na kraju predavanja biranim   socijalne radnike i još nekim fakultetima
         se kratki espreso snogu s ljudima kojima   riječima zahvalio gostu, uzdižući njegove   u Zagrebu i izvan njega. Poznavao sam ga
         drugujem, koji mi prihvataju ili traže sa-  vrline, ljepotu i bistrinu misli, edukativ-  kao autora stručnih tekstova i objavljenih
         radnju u listovima i časopisima, na radiju,   ne vrijednosti i humanističku viziju “koja   simpozijskih studija koji su tematski vezani
         ponekad i na televiziji.           nas popravlja”, pa je ta njegova panigirična   za pravne probleme invalidnih, slijepih i
            Svratim ponekad u čitaonicu Islamske   oda džematskom gostu, ispunjena bezbroj-  gluhih osoba, te mentalno retardiranih.
         zajednice, a i da se počastim, ne samo so-  nim citatima svjetskih mislilaca i pjesni-  Najviše smo se u tom pogledu zbližili dok
         gandolmom i kahvom nego i duhovitim   ka, znala potrajati poprilično vremena. A   sam vanredno studirao na Fakultetu za
         urnebesima aščije Šabana Serdarevića. S   onda bi, vidjevši da je možda oduljio, re-  defektologiju, na koji sam prešao s Filo-
         radošću upitam za zdravlje imama Hifziju   kao: “Znate kako je kad se čovjek oženi   zofskog nakon jedne svoje nesmotrenosti.
         ef. Alagića i njegovu suprugu. Ef. Alagić je   Mostarkom kao što sam se ja oženio – u   I na studijskim je predavanjima znao na-
         obavio Smailino i moje šerijatsko vjenčanje,   kući ne smijem progovoriti ni jedne rije-  smijati nas, vanredne studente, ozbiljne i
         ali ne u samom mesdžidu nego u čitaoni-  či! Tek ovdje odahnem, dobijem slobodu   porodične ljude, do suza.
         ci, pred krcatom dvoranom zagrebačkih   govora i ne mogu se zaustaviti.” To bi iza-  Priča nam jednom: “Došao mi jedan
         džematlija 4. septembra 1969. Sjedili smo   zvalo buran pljesak i smijeh – bez obzira   dobro gluh član našeg Društva gluhih i na-
         za stolom u pročelju za kojim dr. Mašović   što smo te njegove riječi čuli više puta –   gluhih osoba. Moli i kumi da mu se nađe
         razgovara s poznatim gostima-predavači-  ali uvijek nekako neočekivano i efikasno!  bilo kakav posao. Pitam ga: ‘Pa gdje bi ti
         ma “Tribinom četvrtkom”, a uz nas su bili,   Porijeklom je iz Nove Varoši iz Sandža-  volio raditi?’ Kaže on: ‘Bogami, u banki!’
         osim efendije, kadija dr. Kamerić, te svje-  ka, gdje je rođen 1918. U Skoplju je završio   Čudim se, šta bi on mogao raditi u banci,
         doci vjenčanog čina, dvije djevojke i jedan   Veliku medresu kralja Aleksandra 1937.   nema vala neke škole. Ali, kažem: ‘Hajde
         arapski student. (Jedne kasnije godine ću   Među profesorima su mu bili istaknuti   sa mnom, idemo direktoru.’ Direktor je
         otkriti, tražeći prezime svjedoka, stranog   alimi međuratnog razdoblja, ali i Hasan   bio jedan moj pobro, musliman. Kažem
         studenta, koje sam zaboravio – da je baš ta   Rebac, orijentalist i prosrpski političar, i   ja njemu, tako i tako, treba čovjek posao,
         stranica Matične knjige vjenčanih iz 1969.   njegova supruga, glasovita srpska filozofki-  gluh je, pa eto... Direktor me gleda, gleda,
         istrgnuta i nestala. Ko je i zbog čega otr-  nja Anica Savić-Rebac. Studirajući, dopu-  pa veli: ‘Ne znam šta da ti kažem, Sulej-
         gnuo, niko nije mogao objasniti.)  njavao je svoj osobni budžet kao “vaspitač”   mane, obiđi ti cijelu banku, pa koje mjesto
                                            mlađim pitomcima u domu rezerviranim za   vidiš da bi mu odgovaralo, dođi – zaposlit
         SULEJMAN MAŠOVIĆ                   medresalije. Kad sam ga upoznao, imao je   ću ga.’ Tako i uradim. Obilazim sve odje-
            Zbog onih događaja “kad sam osvanuo   impresivnu biografiju iza sebe. Kazivao mi   le u banci, razgledam šaltere u prizemlju
         na naslovnim stranama 1970”, rijetko sam   je dr. M. Huković da je svjedočio njegovim   i – vidim dobro mjesto za mog kandidata!
         dolazio u te prostorije. Osjećao sam tešku   razgovorima s grupama ljudi na međuna-  Vratim se direktoru, kažem: ‘Ima idealno
         nelagodu sjećajući se “krtice” među prijate-  rodnim simpozijima – bilo je začuđujuće   mjesto za njega u prizemlju...’
         ljima koja je u noć iznosila vijesti i šaputala   pratiti njegovo “prešaltavanje” iz jednog u   ‘Koje je to mjesto?’ – ibreti se direktor.
         ih “Nepoznatom Nekom”. Ako bih i svra-  drugi svjetski jezik, uz evropske i arapski   ‘Bit ćete obojica zadovoljni. Mjesto na šal-
         tio, bilo je zbog predavanja na “Tribini”,   i turski. Doktorat prava stekao je nakon   teru: ‘Primjedbe i pritužbe!’”



         78  14/11/2019 STAV
   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83