Page 78 - STAV broj 245

KULTURA

Autobiografski fragmenti (18)

KO JE MAŠOVIĆE

POZNAVAO, SRCE JE

PUNO IMAO

Kad sam upoznao Sulejmana Mašovića, imao je impresivnu
biografiju iza sebe. Kazivao mi je dr. M. Huković da je svjedočio
Piše: njegovim razgovorima s grupama ljudi na međunarodnim
Ibrahim KAJAN
simpozijima – bilo je začuđujuće pratiti njegovo “prešaltavanje” iz
jednog u drugi svjetski jezik, uz evropske i arapski i turski. Doktorat
prava stekao je nakon što je diplomirao na Pravnom fakultetu u
Zagrebu 1946. godine

pkoljavaju nas roditeljske bri- zbog duhovitog i svestrano obrazovanog dr. što je diplomirao na Pravnom fakultetu u
ge, vrijeme prolazi brzo da i ne Sulejmana Mašovića i njegovih predavača. Zagrebu 1946, temeljem rigoroza, 1952.
zapaziš u koje si doba zašao, uz- U prvom redu uvijek bi sjedila njegova su- godine. Nekoliko pravnih disciplina pre-
Obuđenja su stišana, kuća – po- pruga dr. Fatima. Pratila bi svaku njego- davao je na Višoj pedagoškoj akademiji,
sao, posao – kuća... Stigne se ipak u HNK, vu riječ, sabrana i duboko koncentrirana. Fakultetu za defektologiju, Višoj školi za
“Gavellu”, na izložbe i književno večer, pije Mašović bi na kraju predavanja biranim socijalne radnike i još nekim fakultetima
se kratki espreso snogu s ljudima kojima riječima zahvalio gostu, uzdižući njegove u Zagrebu i izvan njega. Poznavao sam ga
drugujem, koji mi prihvataju ili traže sa- vrline, ljepotu i bistrinu misli, edukativ- kao autora stručnih tekstova i objavljenih
radnju u listovima i časopisima, na radiju, ne vrijednosti i humanističku viziju “koja simpozijskih studija koji su tematski vezani
ponekad i na televiziji. nas popravlja”, pa je ta njegova panigirična za pravne probleme invalidnih, slijepih i
Svratim ponekad u čitaonicu Islamske oda džematskom gostu, ispunjena bezbroj- gluhih osoba, te mentalno retardiranih.
zajednice, a i da se počastim, ne samo so- nim citatima svjetskih mislilaca i pjesni- Najviše smo se u tom pogledu zbližili dok
gandolmom i kahvom nego i duhovitim ka, znala potrajati poprilično vremena. A sam vanredno studirao na Fakultetu za
urnebesima aščije Šabana Serdarevića. S onda bi, vidjevši da je možda oduljio, re- defektologiju, na koji sam prešao s Filo-
radošću upitam za zdravlje imama Hifziju kao: “Znate kako je kad se čovjek oženi zofskog nakon jedne svoje nesmotrenosti.
ef. Alagića i njegovu suprugu. Ef. Alagić je Mostarkom kao što sam se ja oženio – u I na studijskim je predavanjima znao na-
obavio Smailino i moje šerijatsko vjenčanje, kući ne smijem progovoriti ni jedne rije- smijati nas, vanredne studente, ozbiljne i
ali ne u samom mesdžidu nego u čitaoni- či! Tek ovdje odahnem, dobijem slobodu porodične ljude, do suza.
ci, pred krcatom dvoranom zagrebačkih govora i ne mogu se zaustaviti.” To bi iza- Priča nam jednom: “Došao mi jedan
džematlija 4. septembra 1969. Sjedili smo zvalo buran pljesak i smijeh – bez obzira dobro gluh član našeg Društva gluhih i na-
za stolom u pročelju za kojim dr. Mašović što smo te njegove riječi čuli više puta – gluhih osoba. Moli i kumi da mu se nađe
razgovara s poznatim gostima-predavači- ali uvijek nekako neočekivano i efikasno! bilo kakav posao. Pitam ga: ‘Pa gdje bi ti
ma “Tribinom četvrtkom”, a uz nas su bili, Porijeklom je iz Nove Varoši iz Sandža- volio raditi?’ Kaže on: ‘Bogami, u banki!’
osim efendije, kadija dr. Kamerić, te svje- ka, gdje je rođen 1918. U Skoplju je završio Čudim se, šta bi on mogao raditi u banci,
doci vjenčanog čina, dvije djevojke i jedan Veliku medresu kralja Aleksandra 1937. nema vala neke škole. Ali, kažem: ‘Hajde
arapski student. (Jedne kasnije godine ću Među profesorima su mu bili istaknuti sa mnom, idemo direktoru.’ Direktor je
otkriti, tražeći prezime svjedoka, stranog alimi međuratnog razdoblja, ali i Hasan bio jedan moj pobro, musliman. Kažem
studenta, koje sam zaboravio – da je baš ta Rebac, orijentalist i prosrpski političar, i ja njemu, tako i tako, treba čovjek posao,
stranica Matične knjige vjenčanih iz 1969. njegova supruga, glasovita srpska filozofki- gluh je, pa eto... Direktor me gleda, gleda,
istrgnuta i nestala. Ko je i zbog čega otr- nja Anica Savić-Rebac. Studirajući, dopu- pa veli: ‘Ne znam šta da ti kažem, Sulej-
gnuo, niko nije mogao objasniti.) njavao je svoj osobni budžet kao “vaspitač” mane, obiđi ti cijelu banku, pa koje mjesto
mlađim pitomcima u domu rezerviranim za vidiš da bi mu odgovaralo, dođi – zaposlit
SULEJMAN MAŠOVIĆ medresalije. Kad sam ga upoznao, imao je ću ga.’ Tako i uradim. Obilazim sve odje-
Zbog onih događaja “kad sam osvanuo impresivnu biografiju iza sebe. Kazivao mi le u banci, razgledam šaltere u prizemlju
na naslovnim stranama 1970”, rijetko sam je dr. M. Huković da je svjedočio njegovim i – vidim dobro mjesto za mog kandidata!
dolazio u te prostorije. Osjećao sam tešku razgovorima s grupama ljudi na međuna- Vratim se direktoru, kažem: ‘Ima idealno
nelagodu sjećajući se “krtice” među prijate- rodnim simpozijima – bilo je začuđujuće mjesto za njega u prizemlju...’
ljima koja je u noć iznosila vijesti i šaputala pratiti njegovo “prešaltavanje” iz jednog u ‘Koje je to mjesto?’ – ibreti se direktor.
ih “Nepoznatom Nekom”. Ako bih i svra- drugi svjetski jezik, uz evropske i arapski ‘Bit ćete obojica zadovoljni. Mjesto na šal-
tio, bilo je zbog predavanja na “Tribini”, i turski. Doktorat prava stekao je nakon teru: ‘Primjedbe i pritužbe!’”

78 14/11/2019 STAV