Page 73 - STAV broj 375
P. 73

kupolne džamije, poput Hadži Bali-begove
          u Kladnju, izgledaju jako skromno ako se
          uporede s džamijom poput Sulejman-paši-
          ne (Šarene) džamije u Travniku, koja ima
          kosi krov.
            Kada govorimo o džamijama s kosim/
          četverovodnim krovom, postoje razlike u
          zavisnosti od geografske pozicije. U cen-
          tralnim i sjevernim dijelovima naše zemlje
          dominirali su drvo i ćerpić/cigla, a u južnim
          kameni materijal. To naravno ne znači da i u
          sjevernim dijelovima nisu građene džamije
          od kamena, već je riječ o tome da je u njiho-
          vom slučaju drvo veoma često bilo utkano u
          konstruktivne elemente, mnogo više negoli je
          to bio slučaj na jugu. Najočitiji primjer toga
          jesu drvene munare, koje pretežno možemo   Karađoz-begova džamija, Mostar
          vidjeti u centralnim i sjevernim dijelovima
          dok su se na jugu uglavnom gradile kame-  Bosna je bila poznata i po svojim mostovima, ali su oni s
          ne. Prema tome, osnovna podjela, kada su
          u pitanju džamije s kosim/četverovodnim  vremenom uništavani, kako u ratovima, tako i u mirnim
          krovom, jeste podjela na zonu Meditera-  periodima. Od nekadašnjih sedam kamenih mostova u Sarajevu,
          na i zonu kontinentalne Bosne. Nekada je
          zona Mediterana pod osmanskom upravom  sačuvana su četiri. Čuveni mostovi u Konjicu i na Bregavi
          obuhvatala mnogo širi prostor od današnje   razoreni su u Drugom svjetskom ratu, dok je Stari most u Mostaru
          Hercegovine, ali ako posmatramo specifičan
          stil “mediteranske džamije s kosim krovom”,   srušen u periodu posljednje agresije. Neke su gradnje ipak
          onda tu liniju možemo slobodno pomaći sve   opstale, poput Mosta Mehmed-paše Sokolovića, čiji je arhitekta
          do Konjica, koji na neki način i predstavlja
          granicu takvog utjecaja.          bio čuveni Mimar Sinan, a koji se svojom monumentalnošću
            Džamije mediteranske ili hercegovačke   izdvaja kao jedan od najvećih evropskih mostova 16. stoljeća.
          zone u svom ukupnom dojmu nose original-
          ni pečat podneblja, odakle potječu i jednim   džamije s kamenom munarom: Sulejman   prepoznatljiv i tipiziran izgled. Hamami,
          se dijelom, kao i kod kupolnih, naslanjaju   pašina – Šarena džamija (1815) i Hadži Ali   hanovi ili bezistani, koje smo mogli vidjeti
          na srednjovjekovnu tradiciju gradnje, a što   begova (1757/58, obnovljena 1856), dok se   diljem Osmanskog Carstva, svoj su identi-
          se posebno ogleda u fenomenu kvadratnih   po svojoj veličini ističu i džamija Sultana   čan odraz imali i na ovim prostorima. Nji-
          munara. Osim što su sve zone zidova bile   Abdul Aziza u Orašju (1863) i Gradska   hov oblik svuda je bio isti. Nažalost, malo
          od kamena, uključujući krovni pokrov (ka-  džamija u Cazinu (1879). Inače, džamija s   se od toga sačuvalo. Danas imamo samo
          mena šindra) i munare, od kamena su bili   kosim/četverovodnim krovom izgrađeno je   tri u potpunosti sačuvana hamama, a be-
          i unutrašnji elementi poput mihraba, mi-  mnogo više negoli s kupolom. Razlog za tako   zistani su se sveli samo na one u Sarajevu.
          nbera, a nerijetko i mahvila. U gradnji su   nešto je očit. Kupolne džamije bile su puno   Ništa bolje nisu prošli ni hanovi, kojih je
          korišteni veoma lijepi kamenovi tenelija i   skuplji i zahtjevniji graditeljski poduhvat.   u svakom većem gradu bilo po nekoliko.
          miljevina, koji su bili pogodni za veoma   Uostalom, islamska razumijevanja moli-  Morića han u Sarajevu predstavlja razvijen
          preciznu obradu. Ljepota kamenih zidova   tvenog mjesta ne zahtijeva monumentalnu   tip hana s unutrašnjim dvorištem, velikim
          hercegovačkih džamija mnogo duguje upra-  gradnju već arhitektonski primjereno mje-  centralnim ulazom, spremištima i magaci-
          vo ovim vrstama kamena (Šarića džamija),   sto koje bi omogućavalo normalnu vjersku   nima u prizemlju te sobama za putnike na
          a to se posebno odnosi na obradu šerefe na   praksu. Tako je s vremenom ovaj tip džami-  spratu. Gazi Husrev-begov hamam jedan je
          munari (Roznamedžijina), kao i unutrašnjih   je postao izraz sveživotne vjerske percepcije   od najvećih sačuvanih na Balkanu i jedi-
          elemenata poput mihraba i minbera (Hadži   bosanskih muslimana, konotacijom kućnog   ni sačuvan u Sarajevu. Posebno dojmljivo
          Kurtova – Tabačica džamija).                praga ili, doslovno rečeno, derivatom stam-  izgleda prostorija šadrvana s dvije velike
            S druge strane, u sjevernijim dijelovima   bene arhitekture. Ovaj princip asocijacije,   kupole. Osim ovoga, Sarajevo je imalo još
          naše domovine zidovi džamija često su gra-  ili direktnog formalnog izvođenja, čest je u   nekoliko hamama.
          đeni od ćerpića, mada ima i onih od kamena.   islamskoj arhitekturi. U slučaju džamija s   Bosna je bila poznata i po svojim mo-
          Međutim, osnovna podjela svodi se na to jesu   kosim krovom, estetika doma, ćilima i tepi-  stovima, ali su oni s vremenom uništavani,
          li građene s drvenom ili kamenom muna-  ha, oslikanih zidova, drvenarije, mušebaka   kako u ratovima, tako i u mirnim periodi-
          rom, a one s drvenom svakako dominiraju.   i krovova, doslovno je prenijeta u sakralni   ma. Od nekadašnjih sedam kamenih mo-
          Veoma lijepe džamije s drvenom munarom   prostor. Takvo humaniziranje prostora jedin-  stova u Sarajevu, sačuvana su četiri. Čuve-
          vidimo u Sarajevu: Ašik Memijina, Timur-  stveno je za islamsku arhitekturu, a posebnu   ni mostovi u Konjicu i na Bregavi razoreni
          hanova (1560), Bali-begova (druga polovina   dimenziju dobilo je u Bosni i Hercegovini.  su u Drugom svjetskom ratu, dok je Stari
          15. stoljeća), Terzibašina (1524), Tabak hadži                       most u Mostaru srušen u periodu posljednje
          Sulejmanova (sredina 16. stoljeća), dok se s   OSTALI OBJEKTI        agresije. Neke su gradnje ipak opstale, po-
          kamenom ističu Kjose Sinan Lučevica (oko   Osim džamija, u našoj domovini gradi-  put Mosta Mehmed-paše Sokolovića, čiji je
          1560), Kadi Hasan-efendije (1560), Jahja-pa-  li su se i svi drugi objekti osmanske javne   arhitekta bio čuveni Mimar Sinan, a koji se
          šina (1482/83) i Sarač Alijina (prije 1528).   arhitekture. Različite društvene, ekonom-  svojom monumentalnošću izdvaja kao jedan
          U Travniku su bez premca monumentalne   ske i obrazovne institucije dobijale su svoj   od najvećih evropskih mostova 16. stoljeća.


                                                                                                    STAV 13/5/2022 73
   68   69   70   71   72   73   74   75   76