Page 71 - STAV broj 375

i u primjeru Begove džamije, sada izmijenje-
ne i u potpunosti integrirane s centralnom
molitvenom zonom. U ovom slučaju tetime
egzistiraju kao dodatna bočna proširenja, ali
u jedinstvu s ostalim prostorom. Lijevo pro-
širenje služi kao mjesto za galeriju, odnosno
mahvil, dok je u desnom smješten mihrab.
Prema tome, ako ćemo napraviti poređenje
s Gazi Husrev-begovom džamijom, ovdje su
tetime inkorporirane u centralni prostor, a
ne izdvojene kao zasebne prostorije. Fer-
had-pašina džamija jedinstven je projekt
klasične osmanske arhitekture u Bosni i
kao takav nije bio ponavljan s obzirom na
to da je fokus bio zadržan na jednoprostor-
nim kupolnim džamijama.
U Istanbulu se s izgradnjom Šehzade
Mehmed džamije (1548) i nešto ranijim
ustoličenjem Mimara Sinana za glavnog ar-
hitektu Carstva (1539) formira klasični stil
koji će definirati osmansku arhitekturu sve
do polovine 18. stoljeća. To će imati odraza
i u Bosni. Kvalitet ovdašnjih projekata bio
je tako dobar da bismo klasičnu osmansku
jednokupolnu gradnju džamija mogli svesti
samo na primjere iz Bosne, s obzirom na to
da se one ovdje pojavljuju u najčišćem sti-
lističkom obliku, koji je više došao do izra-
žaja negoli i u samoj Turskoj.
Nažalost, većina je te arhitekture ano-
nimna. Danas znamo arhitekte samo četi-
Gazi Husrev-begova dzamija
ri kupolne džamije: Gazi Husrev-begove
(Adžem Esir Ali), Karađoz-begove (Mimar
RANOCARIGRADSKI STIL U BOSNI bile spojene s centralnim molitvenim prosto- Sinan), Aladže (Ramadan-aga) i Ali-pašine
Radovi na Gazi Husrev-begovoj džamiji rom. Zavijska tipologija poslije će izgubiti na (Mimar Ferhad). Međutim, ono što znamo
završeni su 1531. godine, a to je, ukupno gle- značaju pa će sve više postajati integralnim jeste da su njihovi projekti dolazili iz zva-
dajući, posljednje veliko i značajno zdanje dijelom džamije, što se može vidjeti i u nične sultanske arhitektonske radionice i
osmanske arhitekture prije pojave Mimara primjeru Begove džamije, gdje su tabhane da su bili izuzetno kvalitetni. Zlatno doba
Sinana i njegovih projekata. Prema tome, u potpunosti izgubile nekadašnju funkciju, izgradnje velikih kupolnih džamija u Bosni
ova džamija predstavlja i poseban slučaj, a te su širokim prolazom spojene s centralnim možemo datirati od 1531. godine i gradnje
svojom veličinom i kompleksnošću nadi- dijelom građevine. S prednje strane Begove Gazi Husrev-begove džamije pa sve do 1617.
lazi sve što je izgrađeno na Balkanu, te je džamije prostire se velika polukupola, zbog godine i izgradnje Koski Mehmed-pašine
najznačajniji objekt osmanske arhitekture čega je molitveni prostor bio dodatno proši- džamije. Osim spomenute dvije, tu svaka-
izvan granica današnje Turske. Da je podi- ren i razrađen. Vanjski izgled ostavlja dojam ko treba izdvojiti Sultan Fatihovu (Carevu
gnuta u Istanbulu, bila bi jedna od najve- monumentalnosti, ali i glomaznosti s osje- džamiju) (1565), Ferhad begovu (1561/62) i
ćih istanbulskih džamija, što opet govori o ćajem da je autor učinio sve što je mogao da Ali-pašinu (1560/61), sve u Sarajevu, Aladžu
značaju takvog projekta za Sarajevo. Zdanje usaglasi ogromne mase i ostavi koliko-toliko u Foči (1549), Ferhad-pašinu (1579) i Arna-
impresionira svojom veličinom i svečanim skladan dojam. Poslije Gazi Husrev-bego- udiju (1594) u Banjoj Luci, Sinan-begovu u
dojmom koji ostavlja na posmatrača, te ra- ve džamije više ništa tako veliko neće biti Čajniču (1570), Jusuf-pašinu (Kuršumlija)
skošnim enterijerom i gotičkom visinom od ponovljeno u Bosni, ali ni šire. Međutim, i u Maglaju (1560), Karađoz-begovu u Mo-
24 metra i munarom od 45 metara. dalje će se graditi relativno velike džamije. staru (1557/58) i Hadži Alijinu u Počitelju
Ono što je ponajviše svrstava u ranocari- Jedini pandan Begovoj džamiji, barem kada (1562/63).
gradske izvedbe jeste prostorna koncepcija u je u pitanju razvedenost unutarnjeg prosto- Naravno, ovo nisu jedine, ali su džami-
obliku obrnutog slova T. Bočno od centralne ra, bila je Ferhad-pašina džamija u Banjoj je koje reprezentiraju visok stil gradnje i
kupole nalaze se tetime (tabhane), dopunski Luci, koja datira iz 1579. godine i dolazi iz izuzetan umjetnički domet. Sve one slijede
molitveni prostori koji predstavlja eho za- ateljea Mimara Sinana. Džamiju krasi izu- matricu zrele osmanske arhitekture, stili-
vijske tradicije. Naime, takve bočne prosto- zetna elegancija – iako je Gazi Husrev-be- stički su u potpunosti zaokružene i ostav-
rije, veoma slične ovima u Begovoj džamiji, gova džamija u mnogim segmentima neus- ljaju dojam tehnički veoma uspješno izve-
u 15. stoljeću, ali i ranije, bile su određene porediva s ostalim primjerima na Balkanu, denih objekata. Međutim, upitajmo se šta
kao posebne prostorije za ibadet i zikr, koji i Ferhad-pašina predstavlja izdvojen pro- je to konkretno što ove džamije izdvaja kao
su ponajviše upražnjavali derviški krugovi. jekt koji je na mnogo manjoj skali veličine vrhunska ostvarenja.
U njima su se mogla održavati i predavanja objedinio klasičnu osmansku težnju prema Za Osmanlije je arhitektura velikim di-
te različite ceremonije. U tom smislu bismo jedinstvu prostora unutar jedne razrađene jelom bila matematički problem i zadatak
ih mogli opisati kao prostorije za dodatne sheme gdje su uobičajene bočne tetime, koje koji je imao za cilj usklađivanje opće cjeline
vjerske aktivnosti koje su uskim prolazom smo mogli vidjeti u ranocarigradskom stilu s detaljima, i obrnuto, što bi značilo da su

STAV 13/5/2022 71