Page 45 - STAV broj 166

Drugo (prošireno i izmijenjeno) izdanje Halilovićeva pravopisa krasan je primjer neobično velike
improvizacije i puke proizvoljnosti, koji je nažalost višestruko štetan za tokove standardizacije bosanskoga
jezika. Novim pravopisnim rješenjima u drugom izdanju Halilović dobrim dijelom sasvim nepotrebno
unosi zabunu i čini povelik korak unatrag u odnosu na prvo izdanje iz 1996. Naravno, odavno je
trebalo popraviti ono što u tom prvom izdanju nije valjalo, no Halilović je nažalost drugim izdanjem
samo upropastio tu priliku. Zato velim javnosti da zaboravi da se ovo drugo izdanje uopće i pojavilo

KPiše: Ismail PALIĆ u sociolingvistici da je standardnojezička Muhameda Šatora i Mustafe Ajanovića.
onačno jedna dobra vijest: na- norma “samo ono što od predloženog bude Svaka čast i poštovanje akademiku Asi-
kon dvadeset i više godina Sena- prihvaćeno”, Halilović bi to kao neko ko na mu Peci, mnogo je svojim naučnim radom
hid Halilović prigotovio je drugo univerzitetu predaje sociolingvistiku morao zadužio Bosnu i Hercegovinu, ali svi zna-
(prošireno i izmijenjeno) izdanje znati. No njemu to očito nije poznato. Zato ju da je Asim Peco bio protiv bosanskoga
Pravopisa bosanskoga jezika (kako ga autor je ono što on u ovom pravopisu normira jezika. Rahmetli Asim to čak nije ni krio.
naziva). Svi pravopisu nevični i u pisanju zapravo irelevantno jer polazi od potpuno Svojevremeno smo prije petnaest godina
nemarni napokon su došli na svoje: Ha- naopake temeljne postavke da normu pro- kao Redakcija Književnog jezika razgovarali
lilović je u osnovi usvojio i u praksi pri- pisuje praksa. Ako je tako, zašto Halilović o jednom njegovom tekstu koji je objav-
mijenio inače poznato lingvističko načelo nije dao kakvu statističaru da mu napiše ljen u tom časopisu nastojeći ga pridobi-
– Piši kako hoćeš. pravopis, a mogao se raspitati i o kakvu ti za bosansku nominaciju jezika. Rekao
softveru koji bi taj posao uradio mnogo nam je bez okolišanja i nedvosmisleno da
No, krenimo redom. U predgovoru bolje od njega? A da je Halilovića stvarno strašno griješimo kad svoj jezik nazivamo
drugom izdanju Halilović navodi: “Bo- zanimao pravopis i pravopisno normiranje, bosanskim. U tom svom tekstu profesor
sanskohercegovačku jezičku stvarnost zavirio bi u bilo koji udžbenik sociolingvi- Peco koristio je opisni naziv “naš jezik”, a
odlikuju gramatičke i leksičke višestru- stike i tamo pronašao da je standardizacija u posebnoj napomeni ogradio se, i to vrlo
kosti. Stoga su zadržane brojne pravopi- jezika sve drugo samo ne čekanje (koje se eksplicitno, od imenovanja jezika (“boš-
sne dvostrukosti, bez obzira na to koliko višestruko isplati) i slaganje u foldere na- njački”) koje je (na temelju izvora) koristio
su se pojedini dubleti uvriježili u praksi, sumično prikupljenih podataka. Vidio bi historičar Ejup Mušović, o čijem je djelu
šta je preovlađujuća norma, a šta rijetkost Halilović da je trebalo malo više potegnuti Peco tada napisao kratak tekst. E sad, na
(str. 8).” Ovakav Halilovićev “uzmi sve” svih ovih dvadeset godina pa inicirati širu koji je način profesor Asim Peco odlučno
pristup pravopisnom normiranju inače je akciju ne samo stručnjaka nego i društva utjecao na Halilovićeva pravopisna rješe-
u savršenom skladu s njegovim poznatim u cjelini da se pravopisna norma objasni nja, ostaje prava misterija. Ili možda ipak
uvjerenjem da je “norma samo ono što i razradi, da se poradi na njezinu širenju, sve ima smisla? – Čujem da je neki dan na-
od predloženog bude prihvaćeno” (izvor: prihvaćanju i njegovanju, pa da se tek na- kon Chomskoga (opa!) i Halilović potpi-
www.radiosarajevo.ba), a posebno s nje- kon toga norma vrednuje i po potrebi ko- sao tzv. deklaraciju o zajedničkom jeziku.
govim mišljenjem da “nakon 20 godina rigira. Tako bi pokazao da je ozbiljan. Ali Pa da, ima smisla, ali o tome malo kasnije.
mnogo toga nije prihvaćeno i da je, da ne ne, njemu se to nije dalo, nego je odlučio
bismo ‘išli šumom a život drumom’, dru- ići prečicom “piši – briši”. CIRKUS S KOMISIJOM
go izdanje pravopisa zadržalo ono za što se
pokazalo da je ukorijenjeno u navikama i Halilović nadalje govori o tome kako “Dragocjene primjedbe” dao mu je,
oko čega više nema dilema” (izvor: www. je osavremenio i pojednostavio pravopisna veli Halilović, i rahmetli Mustafa Ajano-
radiosarajevo.ba). “Kad pogledam una- pravila te kako su ona “usklađena s ute- vić, da se osvrnem još i na njega. E zaista
trag” – nastavlja Halilović s razvijanjem meljenim prijedlozima koje je u protekle ne znam šta da kažem! Ne mogu vjerovati
svoga originalnog pristupa pravopisnom dvije decenije davala stručna javnost” (str. da to tu piše. Pa svako ko je i ovlaš pratio
normiranju – “mogu zadovoljno primije- 8). Naravno, morat ćemo mu vjerovati na sve što se događalo oko prvog izdanja Pra-
titi da dvije decenije nisu prohujale tek riječ. Kažem morat ćemo mu vjerovati vopisa iz 1996. zna da Mustafa Ajanović o
tako: tokom svih tih godina pažljivo sam jer nije o tome predočio nijedan dokaz; Halilovićevu pravopisu nije imao nijedne
pratio pisanu riječ, prikupljao povratne in- morat ćemo mu vjerovati jer se barem ja jedine lijepe riječi. E kako on od Ajano-
formacije, slagao ih u foldere. Čekanje se (a bio sam uglavnom tu) ne sjećam ijedne vića iznudi “dragocjene primjedbe”, to je
višestruko isplatilo. Dobio sam pouzdane ozbiljnije javne stručne rasprave o pravo- pitanje za čarobnjake. Ali eto, da mu po-
podatke o tome šta je zaživjelo u praksi, a pisu u posljednjih dvadeset godina u ko- vjerujemo. No ako je tako, ostaje nejasno
šta nije” (izvor: www.pravopis.ba). I pazite joj je aktivno učestvovao Halilović; morat zašto se na “dragocjenim primjedbama” ne
sad: šta je Halilović uradio s tim “pouzda- ćemo mu vjerovati iako nam nikako ne zahvali i drugim kritičarima svoga pravo-
nim podacima” o “onom što je zaživjelo u može biti jasno kako su ovi “utemeljeni pisa tokom ovih dvadeset godina. Gdje su
praksi” i “što se ukorijenilo u navikama”? prijedlozi” kompatibilni s njegovim već tu imena Ivana Klajna, Slobodana Reme-
– Vrlo jednostavno: sve je to, kako mudro spomenutim opredjeljenjem da ne razbija tića, Miloša Kovačevića, Midhata Riđano-
reče u predgovoru, izjednačio s onim što glavu time “koliko su se pojedini duble- vića? Uostalom, ljudi su živi pa bi mogli i
je “rijetkost”. Kakav primjer naučničke ti uvriježili u praksi”. Ali eto, možda mu potvrditi u čemu su mu toliko pomogli. S
minucioznosti! možemo vjerovati. druge strane, ako je želio istaknuti kako se
on svojim pravopisima naslanja na raniju
METODOLOGIJA “PIŠI – BRIŠI” No ne možemo nikako shvatiti na koji tradiciju, konkretno na Marković–Ajano-
su mu način – kako kaže – bile “dragocje- vić–Diklićev Pravopis iz 1972, a drugim
Nažalost, ima u ovom što nam Hali- ne primjedbe” profesora Asima Pece, aka- izdanjem i slijedi “širinu” tog pravopisa,
lović veli nešto čak i gore. Nije poznato demika Esada Durakovića, dr. Fahrudina zašto uz Ajanovića ne spomenu i Markovića
Kulenovića, dr. Ismeta Smailovića, dr.

STAV 10/5/2018 45