Page 47 - STAV broj 166
P. 47
je bio potpuno smiješan (hudovac, hudovi- Nije poznato u sociolingvistici da je standardnojezička norma
ca, hlupati, ohlupina...), toliko da je umalo “samo ono što od predloženog bude prihvaćeno”, Halilović bi
siroti mamut postao mahmut, a kružili su i to kao neko ko na univerzitetu predaje sociolingvistiku morao
vicevi o “kahvani” i “kahvučinu / kahvu- znati. No, njemu to očito nije poznato. Zato je ono što on u ovom
ćinu”. Danas je, veli Halilović, drukčiji pravopisu normira zapravo irelevantno jer polazi od potpuno
vakat i “pisanje toga glasa”, kaže, “više ne naopake temeljne postavke da normu propisuje praksa. Ako je
forsiramo u oblicima koji nisu prihvaćeni tako, zašto Halilović nije dao kakvu statističaru da mu napiše
u posljednja dva desetljeća” (izvor: www. pravopis, a mogao se raspitati i o kakvu softveru koji bi taj
pravopis.ba). Da ne zamaram čitaoce i ne posao uradio mnogo bolje od njega
ulazim u detalje, nego samo da navedem
jedan od najpoznatijih primjera – riječ ka- koncepcije zajedničkog standardnog jezi- naziva). Taj potez inače je uslijedio kao
hva. U prvom izdanju propisana je samo u ka u BiH pod imenom bosanski, pa onda potpuno logična posljedica Halilovićeve
tom liku, a sada i u likovima kafa i kava. timu lingvista iz redova svih naroda po- čvrste vjere da je “[p]očetkom devedese-
Znači, ba(h)uljanju Halilovićeva pravopisa vjerila zadatak standardizacije. To se neće tih godina prestao (je) postojati standardni
ipak je došao kraj. Napokon je čvrsto stao desiti, jer da je moglo, desilo bi se već u srpskohrvatski jezik, a umjesto njeg danas
na obje svoje noge – i srpsku i hrvatsku, mnogo boljim društveno-političkim prili- imamo četiri posebna standardna jezika:
tj. na svoje srpsko-hrvatske noge. Ovakav kama. Prema tome, propisivati pravopisnu bosanski, hrvatski, srpski i crnogorski”
Halilovićev potez potrebno je objasniti u (i svaku drugu) normu bosanskoga jezika (Senahid Halilović, Pravopis bosanskoga
širem kontekstu njegova originalnog pri- svima u BiH – kako to pokušava Halilo- jezika: Priručnik za škole, Sarajevo: Dom
stupa pravopisnom normiranju bosansko- vić – ne razlikuje se mnogo od propisiva- štampe, 1999). E zato što je umislio da piše
ga jezika (o čemu u nastavku). nja terapije nepostojećem bolesniku. Ne pravopis za nekakav “bošnjačko-srpsko-hr-
samo uzaludan nego i štetan posao. Jasno vatski jezik” (b-h-s), on i ne trepnuvši trpa
DANAS OVAKO, SUTRA ONAKO je da bosanski jezik, šta god ko o tome kavu naporedo s kahvom i kafom!
mislio i kako god se ko zbog toga osjećao, Halilovićevo višedecenijsko “pravo-
Halilović je – nema druge! – potpuno trenutno ima smisla standardizirati samo pisno pregnuće” možda najbolje oslika-
promijenio svoju koncepciju bosanskoga onima koje to zanima, a to sigurno nisu va komentar jedne moje kolegice. Ja, veli
jezika: od toga da je to jezik Bošnjaka (vidi svi u Bosni i Hercegovini. Jasno je tako- ona meni, evo dvadeset godina zagovaram
npr. u predgovoru prvog izdanja Pravopisa) đer da je Halilović izgubio – ako ga je i njegov pravopis, i ispadoh najveći nacio-
do toga da je to jezik Bosne i Hercegovine, imao – legitimitet, a sad i kredibilitet da nalist, a on, nakon svega, kozmopolit! Ko
a možda i šire. No, kad se to tačno desilo, to čini. Senahid Halilović potpisao je tzv. ti je kriv, velim joj, kad ne znaš. Prvo na-
teško je reći, budući da je 2016. (dakle, uoči deklaraciju o zajedničkom standardnom pišeš, pa se od toga lijepo ogradiš. Ali ne
samog izlaska drugog izdanja) održao “na- jeziku, čime je eksplicitno negirao status javno, nego onako šutnjom, tako da niko
učno izlaganje” pod naslovom “Bošnjaci i bosanskoga kao posebnog standardnog je- ne zna šta misliš. Ko zna šta će kad biti na
bosanski jezički standard” na prigodnom zika pretvarajući ga u “varijantu” podva- cijeni. Danas bošnjaštvo, sutra kozmopo-
muhabetu u organizaciji Islamske zajed- ljenoga bezimenog standardnog jezika (a litizam. Ne umijem ni ja, tješim je. Ja npr.
nice u BiH povodom usvajanja Rezolucije ustvari srpskohrvatskoga, kako ga tvorac nikad nisam bio ni gorljivi musliman, ni
o bosanskom jeziku. Halilović naravno ima spomenute deklaracije Snježana Kordić gorljivi Bošnjak, ni gorljivi kozmopolit;
pravo razumijevati bosanski jezik kako želi: posljednjih dvadesetak godina dosljedno bio sam jednostavno čovjek s imenom i
danas ovako, sutra onako. No, ono što on prezimenom i stavom. Ne znam šta je
nikako ne razumije jeste da on nema le- (bio) Senahid Halilović, ali znam da je
gitimitet normirati jezik svima u Bosni i svoj stav uvijek matematički (numerič-
Hercegovini (a možda i šire), a takvo što ki) vagao. Možda je to recept, ne znam.
(vidi se iz aviona) pokušava. Takav legi- Možda rečenica iz naslova ovoga članka
timitet može dati samo nekakva naci- “Stavi H da bi ga izvadio” govori kako
onalna politika u BiH koja bi stala iza treba raditi.
Da zaključim: drugo (prošireno
Senahid Halilović potpisao i izmijenjeno) izdanje Halilovićeva
je tzv. deklaraciju o pravopisa krasan je primjer neobično
zajedničkom standardnom velike improvizacije i puke proizvolj-
jeziku, čime je eksplicitno nosti, koji je nažalost višestruko štetan
negirao status bosanskoga za tokove standardizacije bosanskoga
kao posebnog standardnog jezika. Novim pravopisnim rješenjima
jezika pretvarajući ga u u drugom izdanju Halilović dobrim di-
“varijantu” podvaljenoga jelom sasvim nepotrebno unosi zabunu
bezimenog standardnog i čini povelik korak unatrag u odnosu
jezika (a ustvari na prvo izdanje iz 1996. Naravno, odav-
srpskohrvatskoga, kako no je trebalo popraviti ono što u tom
ga tvorac spomenute prvom izdanju nije valjalo, no Halilo-
deklaracije Snježana Kordić vić je nažalost drugim izdanjem samo
posljednjih dvadesetak upropastio tu priliku. Zato velim javno-
godina dosljedno naziva) sti da zaboravi da se ovo drugo izdanje
uopće i pojavilo. n
STAV 10/5/2018 47
