Page 46 - STAV broj 166

DRUŠTVO

i Diklića? Ili, ako je to bio cilj, zašto se prvom izdanju (1996) bilo je propisano Da ne zamaram čitaoce i
ne zahvali profesorima Vladimiru Ani- da se oblici pomoćnoga glagola u futura ne ulazim u detalje, nego
ću i Josipu Siliću te autorima Pravopisa I pišu isključivo odvojeno (npr. gledat ću, samo da navedem jedan
iz 1960, odakle je preuzeo lavovski dio čitat ćete, sjest ćemo i sl.). Rješenje je inače od najpoznatijih primjera
rješenja u svome pravopisu? Ne, neće vrlo logično jer se u svim složenim gla- – riječ “kahva”. U prvom
biti ništa od toga. Stvar je jednostavna: golskim oblicima (bez izuzetka) u našem izdanju propisana je samo u
ovim potezom, skrivajući se iza drugih, jeziku pomoćni glagoli pišu odvojeno od tom liku, a sada i u likovima
Halilović samo pokušava stvoriti privid tzv. glavnih glagola (usp. došao sam, došao “kafa” i “kava”. Znači,
autoritativnosti, veličine i značaja svoga bih, budem došao itd.). Futur I u tome im ba(h)uljanju Halilovićeva
pravopisa. se samo pridružuje i tako dobivamo pra- pravopisa ipak je došao
vopisno pravilo bez izuzetaka. Vijest je još kraj. Napokon je čvrsto
S istim ciljem Halilović navodi da iza bolja: u praksi (što je Haliloviću posebno stao na obje svoje noge –
njega stoji tzv. pravopisna komisija koju drago i važno) to je vrlo dobro prihvaće- i srpsku i hrvatsku, tj. na
je on sastavio po svom izboru i ukusu. no, i u proteklih dvadesetak godina i oni svoje srpsko-hrvatske noge
Planirao je njome začepiti usta svakom koji ranije nisu uglavnom su počeli futur
mogućem kritičaru. Šta ko ima da priča, I pisati odvojeno. Zato Halilović nakon Halilovićevih procjena odoka) pokazao
pa bezmalo sve su moje kolege (a poseb- dvije decenije povlači vrlo logičan i sa- je kako je u Bosnu i Hercegovinu ne tako
no kolegice! – jer on je sad postao jako svim očekivan krunski potez – ponovno davno metodom administrativno-prav-
osjetljiv na spolnu / rodnu ravnoprav- vraća i sastavljeno pisanje (gledaću, čitaće- ne sile i prinude “uvezen” lik opština,
nost) u njoj! Prvo, ne želeći ni u primisli te, sješćemo). Možda ne vjerujete, ali to je a potisnut stari narodni lik općina. Ha-
dovesti apsolutno ničiji kredibilitet kao sasvim logično, jer kao što reče Halilović, lilović je 1996. toliko srčano stao uz taj
takav u pitanje, to nije nikakva komi- nije važno “koliko su se pojedini dubleti lik da su opći, uopće, općina i sl. (naravno
sija, nego popis ljudi koje je Halilović uvriježili u praksi”. uz neizbježni glas H) postali sinonimi za
(po svojoj oprobanoj metodi) odabrao njegov pravopis. Taj su lik otjelotvorile
da mu “odrade” poslove oko pravopisa Primjer drugi. U prvom izdanju Pra- u svome zvaničnom imenu i sve općine u
oko kojih se njemu nije dalo zamarati. Ti vopisa rigorozno je propisano samo općina Federaciji BiH. Tako smo se svi naviknuli
se ljudi kao komisija zvanično nikada nisu i sl., nikako opština i sl. Alija Isaković, čo- na taj “standardni” naziv, pa i ako je bio
sastali, nisu raspravili nijedno pravopisno vjek koji je dao neobično velik doprinos neobičan prije 20 godina, što je bilo razu-
pitanje, nisu izvijećali nijedno pravopisno i samom očuvanju svijesti o bosanskome mljivo, danas više uopće nije, a za dvade-
rješenje. Neki od njih nisu čak ni vidjeli jeziku, egzaktnim podacima iz svojih du- set sljedećih godina opština bi vrlo vjero-
novu, radnu verziju pravopisnih pravila. gogodišnjih istraživanja (za razliku od vatno zvučala prilično čudno. Eto, dakle,
Jednostavno, od njih je Halilović mejlom ispunjeni su svi uvjeti da se u upotrebu
uglavnom zatražio da mu dostave svo- vrati i lik – opština, što je Halilović jedva
je “muzičke želje” i onda im ih ispunio. dočekao da učini. Slijedeći usvojenu lo-
Upravo je tako nastajalo drugo izdanje giku, možda dočekamo u trećem izdanju
pravopisa. Neće, naravno, o tome javno i Kneževo naporedo sa Skender-Vakufom i
govoriti njegova “komisija” jer je neke od Vukosavlje naporedo s Odžakom, a možda
njih zadužio, neke će zadužiti (barem se bude i Županija Sarajevo, ko zna.
tome nadaju), a nekima se jednostavno ne
da javno pričati o svemu. Ako je Halilović Primjer treći. U prvom izdanju Pravo-
želio stvarnu komisiju sa stvarnim ovla- pisa iz 1996. Halilović je pokušao selektiv-
stima i stvarnom ulogom, trebao je davno no promicati likove tipa prijevoz, prijevod,
pokrenuti to pitanje da se javno raspravi prijelaz, prijelom i sl. No samo nekoliko
i riješi (makar onako kako je riješeno za godina kasnije (1999) shvatio je iznenada
prvo izdanje iz 1996). Ovako je – s privat- da je to potpuno pogrešno i da te likove
nom tzv. komisijom – ispao običan cirkus. treba izjednačiti s likovima kao što su pre-
voz, prevod, prelaz, prelom i dr. Onda je tre-
NA SRPSKO-HRVATSKIM NOGAMA balo da prođe još 18 godina da Halilović
– potpuno suprotno od onog što je mislio
A sad da samo nakratko zavirimo u 1999, a bliže onom što je mislio 1996. – za-
nova pravopisna rješenja (iako je nakon ključi da opet to raspakuje, mjerka odoka
Halilovićeva predgovora prilično jasno i rješava od slučaja do slučaja. No u tome
šta sve tamo možemo očekivati). Dosta nema ničeg neobičnog jer “danas ovako
će ovom prilikom biti kratko prokomen- – sutra onako – a prekosutra opet ovako”
tirati četiri-pet stvari. Prva se tiče pisanja konstanta je Halilovićeve proizvoljne je-
oblika futura I (budućega vremena). U zičke politike.

Halilovićevo višedecenijsko “pravopisno pregnuće” možda Primjer četvrti: glas H – sinonim za
najbolje oslikava komentar jedne moje kolegice. Ja, veli ona meni, Halilovićev Pravopis iz 1996. Ne znam kad,
evo dvadeset godina zagovaram njegov pravopis, i ispadoh najveći kako i zašto nam je cijeli bosanski jezik stao
nacionalist, a on, nakon svega, kozmopolit! Ko ti je kriv, velim joj, u to jedno H, ali znam kome treba najviše
kad ne znaš. Prvo napišeš, pa se od toga lijepo ogradiš. Ali ne zahvaliti. Trpao ga je on te 1996. i tamo gdje
javno, nego onako šutnjom, tako da niko ne zna šta misliš. Ko zna
šta će kad biti na cijeni. Danas bošnjaštvo, sutra kozmopolitizam

46 10/5/2018 STAV