Page 50 - STAV broj 166

DRUŠTVO
Ondje gdje ne postoji vjera ne postoji ni
pravda, iskrenost, istina. Jer, ono što je
matematički tačno precizirano ne mora
biti i istina. Upravo je na tim stajalištima
značajno čitati autore poput Asada, koji
je primijetio da muslimani pate od nedo-
statka ispravnog definiranja pojava i pro-
blema s kojima se susreću. On vrlo često u
svojim tekstovima i studijama konstatira
da ne postoji ni jedna religija koja odaje
priznanje ljudskom razumu kao što je to
slučaj s islamom; pa islam ima negativan
stav na slijepo slijeđenje, na stranicama
Kur’ana osuđuju se oni koji se pravdaju
“naslijeđenom vjerom i uvjerenjem”, pa
kako to da muslimani nisu na samom vrhu
ljestvice znanja i spoznaje, pita se Asad.
Na praktičnom nivou danas te misli mo-
žemo pronaći u velikom muslimanskom
dokazivanju, i sebi i drugima. Naša teo-
loška literatura puna je dokaza, pa i onih
o nužnosti postojanja Boga, a jednostavno
nemamo snage da krenemo korak dalje: u
pronalazak tog vjerskog sentimenta u nama.
Vjera se pronalazi i svjedoči u ljudskom
biću. U tom silnom dokazivanju sužavamo
prostor vjere i prakse. Sav razum trošimo
oko pitanja kako klanjati, a promiču nam
i druge važne stvari. Nisu džamije jedina
staništa islama (mesdžid jeste odabrano
mjesto najuzvišenijeg obreda – sedžde),
ali suština islama ogleda se izvan mesdži-
da: kako se musliman ponaša kao politi-
čar, intelektualac, ekonomista, poslodavac,
roditelj, suprug itd. Asad želi (pro)naći po-
ruku na stranicama Kur’ana za današnjeg
čovjeka, muslimana.
STAV: Islamski svijet i muslimansko druš-
tvo u nekoj su vrsti letargije. Šta su ključni nica muslimanske intelektualne tradicije,
razlozi takvog stanja? Zašto danas kod
muslimana, pa i kod islamskih filozofa
i teologa, ima mnogo teorije i znanja, a
to znanje ne vidimo u praksi?
ŠAHINOVIĆ: To pitanje aktualno je ne-
koliko stoljeća i brojni su odgovori meri-
tornih ljudi. A stanje uvijek isto. Možda
je jedan od mogućih odgovora upravo u
pitanju: mnogo je teorija i znanja, a malo
praktičnosti. Muslimani danas mnogo
teoretiziraju bez sposobnosti da konkre-
tiziraju teorije. Možemo mi fantastično
znati sve o namazu kao “ibadetu”, ali je
bez izravnog padanja na sedždu Uzviše-
nom Bogu to znanje nekorisno. Kur’anski
Nepostojanje osjećaja šta znači imati državu ponekad
vodi Bošnjake krivim stazama. Primjer žene koja se bavi
teškim poslom bez osjećaja da je cijena previsoka da bi
se poigravala plodovima svog rada i truda jeste poput
onih koji u temelje države ulože krv, znoj, trud, pa se na
koncu olahko odnose prema svemu
50 10/5/2018 STAV
pasaži o “dobrim djelima” upravo govore
o tom kontekstu. Nešto može biti kori-
sno, ali neminovno ne sadržava i supstan-
cu dobrog. U našem kontekstu kazivanja
to znači da teoriju mora slijediti praksa.
Fathi Malkawi u svojoj knjizi Epistemološ-
ka integracija govori o distinkciji između
dvaju načina našeg koncepta odnosa iz-
među Kur’ana i stvarnosti s kojom se su-
srećemo: “Prema prvoj konceptualizaciji,
Kur’an je objavljen Poslaniku u kontekstu
jedne određene stvarnosti i skupa okol-
nosti gdje su se ljudi suočavali s konkret- hovnom putanjom kojom musliman svo-
nim pitanjima i problemima... Međutim,
mi nismo skloni čitati Kur’an da bismo
dobili uputu potrebnu za rješavanje pro-
blema, već se uglavnom zadovoljavamo či-
tanjem Kur’ana da bismo dobili nagradu
kojoj se nadamo, tekstualnu potvrdu za
pravne propise koje usvajamo ili utjehu
i smirenost koje nam Kur’an pruža. Svi
ovi motivi za učenje i čitanje Kur’ana su,
naravno, dobri. Međutim, ukoliko ne na-
stojimo uspostaviti vezu između Kur’ana i
problema i pitanja s kojima se suočavamo
u svakodnevnom životu, nikada nećemo
otkriti njegovu metodološku i epistemo-
lošku vrijednost.” Pitanje je muslimanskog
odnošenja prema Kur’anu, razumijevanju
vjere u vremenu kojem živimo, izvorima
spoznaje s kojih crpimo svoja znanja. Ovo
vrijeme traži jasno i precizno definiranje
problema, poznavanje njihove historije,
opsega, uzroka i okolnosti.
STAV: Koliko je danas tesavvuf važan za
muslimansko društvo kao vrsta korigira-
jućeg faktora?
ŠAHINOVIĆ: Tesavvuf je jedna od dio-
duhovne zagledanosti u kur’ansko-hadis-
ke tekstove. Tesavvuf kao nauka predstav-
lja muslimanski odgovor na probleme s
kojima se susreću. U svom historijskom
hodu tesavvuf je imao uspone i padove,
podržavaoce i osporavatelje.
Tesavvufska literatura izuzetno je boga-
ta, prijemčiva ljudskom oku i uhu. Ne
smiju se muslimani olahko odreći svog
intelektualnog naslijeđa. Ovdje mislim i
na mnoge druge dionice muslimanskog
mišljenja. Korisnije je naslijeđe smatra-
ti raznovrsnim ružama u svojoj bašti u
kojoj svaka ruža odašilje poseban miris.
Ako tesavvuf sagledavamo kao potragu za
Nisu džamije jedina
staništa islama (mesdžid
jeste odabrano mjesto
najuzvišenijeg obreda –
sedžde), ali suština islama
ogleda se izvan mesdžida:
kako se musliman ponaša
kao političar, intelektualac,
ekonomista, poslodavac,
roditelj, suprug
savršenstvom (ihsan) u vjerovanju, tom du-
jom pripadnošću islamu, a preko imana
dospijeva do ihsana, možemo kazati da je
to nasušna potreba svakog pojedinca. To je
put duhovnog sazrijevanja života u vjeri.
Muhsin zaista živi vjeru i u vjeri; on biva
nošen vjerom. Muhsinu propisi vjere nisu
preteški. S druge strane, možemo vidjeti
kako pojedini muslimani osjećaju težinu
u propisima. Što više vjere, sve teže. Sva-
ki teret žulja poput kamenica u cipelama.
Riječ je o razumijevanju i osjećaju onoga
šta nosimo, vlastitom doživljaju. Tesavvuf
posebnu pažnju skreće na očišćenje poje-
dinca, osjećanja, društvenih odnosa, bogat-
stva i zajednice. Proces čišćenja staza je za
napredak i uravnotežen razvoj i pojedinca
i zajednice. To je “tezkija” (riječ izvedena
iz arapskog korijena z-k-v, u Kur’anu se
javlja pedeset i devet puta). Međutim, na
tom putu do izvjesnije spoznaje Dragog
Boga ne smijemo biti posvađani. Posvađa-
nost zamućuje ciljeve. Posmatrajte samo
današnje podijeljenosti i međusobna eti-
ketiranja: sunije, selefije, sufije, tradicio-
nalisti, racionalisti i mnogi dr., i njihovu
posvađanost na putu do Istine.
STAV: Prošlo stoljeće obilježeno je sta-
gnacijom islamske misli i idžtihada, te